Povodom Dana slobode medija i dok Europska komisija nastoji doći do političkog konsenzusa u procesu donošenja Europskog zakona o slobodi medija (EMFA), objavljena su dva nova izvještaja koja svjedoče o stagnaciji, čak i o djelomičnom pogoršanju stanja s medijima u Europskoj uniji.
EMFA je zakon koji bi po prvi put regulirao medijski sektor na razini EU-a, i to jačanjem transparentnosti vlasništva nad medijima i većom uredničkom i financijskom slobodom u medijima. U tom smjeru išla je i izjava predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen kad je 15. rujna 2021. najavljivala EMFA-u: "Medijske tvrtke ne mogu se tretirati tek kao svaki drugi biznis".
Stanje u EU-u sad je već jako ozbiljno
Svoj prijedlog teksta EMFA-e Europska komisija predstavila je 16. rujna 2022., navodeći kao ciljeve: osiguranje slobode uredničkog odlučivanja u medijima, zaštitu novinarki i novinara od spywarea, neovisno financiranje javnih medija, transparentnost vlasništva nad medijima i oglašavanja u njima, posebno javnim novcem, kontrola koncentracije vlasništva nad medijima, zaštita od manipuliranja sadržajima big tech platformi, te osnivanje Europskog odbora za medije.
Da je stanje u EU-u sad već jako ozbiljno, pokazuje godišnji izvještaj "Media freedom report 2023." europske watchdog-mreže Liberties o razini ugroženosti medija u 18 članica EU-a. U izvještaju stoji da stanje, generalno, ili stagnira ili je sve lošije, a Hrvatsku posebno često spominje u onim aspektima po kojima se stanje s medijima u EU-u pogoršalo.
Izvještaju je cilj podrška zagovaračkim grupama, u prvom redu iz civilnog društva, koje su u proteklom razdoblju sudjelovale u javnom savjetovanju o EMFA-i. U tom savjetovanju Gong je sudjelovao još u ožujku 2022. Upozorile smo tada na neadekvatnu reakciju hrvatskih institucija, kao i na izostanak adekvatnog nadzora vlasništva nad medijima kako bi se spriječilo njihovo zarobljavanje od strane prikrivenih vlasnika i njihovih partikularnih interesa.
Popularnost SLAPP-ova u Hrvatskoj
Gong je istaknuo veliku ovisnost medijskih kuća u Hrvatskoj o oglašivačima, zatim rad Agencije za elektroničke medije (AEM) zbog davanja koncesija mogućim prikrivenim vlasnicima, pristranost HRT-a u odnosu na vladajuću stranku i, konačno, slijevanje milijuna iz državnog proračuna u birane medije preko oglasa.
Sve te stvari sada naglašava i izvještaj "Media freedom report 2023.". Hrvatska je označena kao jedna od sedam članica EU-a s "riskantnom koncentracijom vlasništva nad medijima" i kao jedna od tri, uz Slovačku i Sloveniju, u kojoj građanke i građani medijima izrazito više ne vjeruju. Potonje je prošle godine konstatirala i Europska komisija.
Hrvatsku se proziva i zbog brojnih fizičkih i verbalnih napada na novinare i novinarke. Kao posebno sredstvo pritiska navode se SLAPP tužbe, posebno od strane sudaca (na to je Gong nedavno upozorio i u Europskom parlamentu), a opće stanje pogoršava i nepotpuno funkcioniranje Zakona o pravu na pristup informacijama.
Medijski nedodirljive osobe i tvrtke
Drugi prošlotjedni izvještaj o medijima bilo je istraživanje češkog Committee for Editorial Independence (CEI) o zabrinutosti građana i građanki zbog stanja s medijima u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj i Mađarskoj. CEI navodi da je veliko istraživanje javnog mnijenja proveo u "kritično vrijeme" dogovora oko EMFA-e.
Istraživanje je utvrdilo rapidan rast zabrinutosti u četirima srednjoeuropskim članicama EU-a. U Češkoj i Slovačkoj uzrok zabrinutosti za medije u prvom redu je koncentracija vlasništva krupnog kapitala nad medijima. U Poljskoj i Mađarskoj, pak, uzrok zabrinutosti prije svega su pritisci državnih vlasti na medije. Upravo Mađarsku Gong je tijekom savjetovanja o EMFA-i naveo kao primjer državnog oglašavanja u biranim medijima čime se riskiraju autokratska politička skretanja.
Da takve tendencije postoje i u Hrvatskoj, pokazuje analiza "Tko sve pritišće novinare i novinarke: od političara do oglašivača", koju je Gong priložio u svom savjetovanju oko EMFA-e, a u kojoj je autorica, nagrađivana novinarka i urednica Đurđica Klancir pokazala da su u Hrvatskoj nedodirljive osobe i teme u velikoj većini medija velike tvrtke, oglašivači, političari i članovi vlade.
Naoružati EMFA-u zubima ili ne?
Riječ je bila o pilot istraživanju za koje je Gong objasnio da mu je povod bilo očito naglo povećanje broja oglasa, "native sadržaja" i sponzorstava što su ih naručivala ministarstva i kompanije u državnom vlasništvu, nerijetko čak i novcem iz EU-a, a sve bez jasnih i poštenih kriterija odabira medija za oglašavanje.
Kako je jasno da takva praksa potiče (auto)cenzuru, Gongove preporuke za EMFA-u bile su da se njime na razini EU-a jasno definira oglašavanje državnim sredstvima, da se zabrani financiranje događaja i "native oglasa" iz takvih izvora, te da se uvede obaveza objavljivanja najvećih oglašivača.
Prijedlog EMFA-e generalno pokriva sve te točke. Problem je, međutim, u tome što u pregovorima oko EMFA-e dio zainteresirane javnosti u EU-u zagovara takve promjene teksta zakona kojim bi se "EMFA-i dalo zube", dok se drugi dio zalaže za manje ovlasti EK-u u medijskoj regulaciji.
U potonjoj skupini prednjače zainteresirane strane u pojedinim zapadnoeuropskim i baltičkim zemljama za koje su pokazatelji o slobodi medija još uvijek vrlo dobri i stoga ne vide posebnu potrebu za takvim ovlastima EK-a. Među takvima se posebno ističu pojedine medijske kompanije u Njemačkoj, ali i vlasti Njemačke, zemlje u kojoj zbog federalne prirode imaju već 14 medijskih nadzornih tijela.
Hoće li zakon pričekati novi EU-parlament?
Irska i Mađarska zalažu se za to da zaključci Europskog odbora za medijske usluge (EBMS), čije osnivanje predviđa EMFA, ne budu obavezni za koordinatore i vlasti na nacionalnim razinama.
Jasno je, međutim, da bi EMFA, ako bi taj zakon bio prihvaćen u predloženom moćnom obliku, predstavljao veliki problem po obrazac autoritarnih režima pri ovladavanju javnim medijima i korumpiranju privatnih. EMFA u takvom obliku snažno bi smetala i koncentraciji moći kroz koncentraciju vlasništva nad medijima čemu se protive i pojedine velike medijske kompanije.
Njima nasuprot stoje organizacije novinara, civilnog društva i organizacije koje se zalažu za slobodu medija. One posljednjih nekoliko mjeseci upozoravaju na signale da se tekst prijedloga zakona pokušava ublažiti relativiziranjem definiranja opasne vlasničke koncentracije nad medijima, uvođenjem blažih izraza u određivanju mehanizama između EBMS-a i nacionalnih koordinacija za provođenje EMFA-e, a to onda utječe i na provođenje odredbi o oglašavanju na nacionalnim razinama kako god da EMFA na kraju bude izgledala.
Određeni broj ovih prijepora nemalo podsjeća na neke od prijepora iz legislativnog procesa Zakona o digitalnim uslugama (DSA). Ali, u slučaju EMFA-e uz ovolike prijepore u ovoj fazi sve se češće spominje mogućnost da taj zakon neće biti donesen u ovom sazivu Europskog parlamenta.