Nezavisni zastupnik u Klubu Možemo! Bojan Glavašević za Parlametar govori o stanju demokratičnosti u Hrvatskom saboru, a kao potpredsjednik Odbora za europske poslove, govori i o zainteresiranosti hrvatskog parlamenta za zbivanja i proces donošenja odluka u Bruxellesu.
Predsjednik Sabora Gordan Jandroković više se puta založio da rasprave zastupnika na plenarnoj sjednici budu kraće i efikasnije, što bi dinamiziralo i moderniziralo rad zastupnika. Međutim, dio zastupnika to je protumačio da bi im se time onemogućio ili otežao rad. Treba li restrukturirati rad Sabora ili zastupnicima ipak omogućiti da što više i češće govore, neovisno o sadržaju i kvaliteti rasprave?
Smatram da ovaj format rasprava nije idealan. Različiti parlamenti imaju različite prakse, primjerice, od britanskog, u kojemu je rasprava vrlo dinamična i uključuje mogućnosti višestrukog prekidanja govornika, do švedskog Riksdaga u kojemu se "aktualac" s ministrima održava svaki tjedan, a s premijer(k)om svaka dva mjeseca. Dakle, bona fide parlamentarizam može zauzeti mnogo formi, ali u režiji HDZ-a nema niti mnogo parlamentarizma niti dobre vjere. Samo treba pogledati kako, primjerice, potpredsjednik Sabora Željko Reiner dijeli opomene, ili kako predsjednik Sabora niti u prošlom niti u ovom sazivu nije reagirao na govor mržnje. Sjetimo se samo Željka Glasnovića. Ukratko, i ova bi forma rasprave bila dobra da je sadržaj dobar i da se raspravom ravna pošteno i bona fide.
Kako kao potpredsjednik Odbora za europske poslove tumačite činjenicu da Sabor zapravo nema adekvatan nadzor nad europskim pitanjima niti smo do sada imali ijedan amandman na prijedloge zaključaka Europskog vijeća?
Odbor za europske poslove ima poseban položaj i ovlasti, barem na papiru. Međutim, kao i u slučaju svih ostalih radnih tijela u Saboru, parlamentarna većina odlučuje. A odlučuje kako im se signalizira iz Vlade. Pa onda stajališta Vlade za EUCO i ostala tijela Unije dolaze nakon što je rasprava već provedena na tim tijelima. Nadzora nema, nema amandmana, a Vlada prilično besramno može koristiti Bruxelles kao izliku za nečinjenje, primjerice, u slučaju zaštite građana od predatorskih lihvarskih agencija. Ali i takve prakse se mogu i trebaju mijenjati.
Što Sabor uopće čini da teme u vezi Europske unije približi građanima koji nisu niti osobito zainteresirani za te teme iako ih se izravno tiču? Kako riješiti sustavan manjak transparentnosti oko EU poslova, jer to očito udaljava građane od tih pitanja? Valja spomenuti i da su sva stajališta Vlade o tim pitanjima zatvorena za javnost.
Pa evo, upravo na tragu prethodnog pitanja, treba deklasificirati stajališta, sasvim sigurno. Potpuno je nejasno zbog čega bi, primjerice, stajalište o nekoj direktivi ili uredbi trebala biti klasificirana. Pa, to su stvari koje se direktno tiču naših ljudi. Pomoglo bi i da se naše eurozastupnice i zastupnici češće uključuju u rasprave Odbora za EU poslove, kao i da te rasprave budu javne i bolje oglašene. A najvažnije je da Vlada prestane koristiti Bruxelles kao izliku u unutarnjopolitičkim pitanjima.
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta Parlametar.hr, digitalne platforme Gonga za praćenje rada saborskih zastupnica i zastupnika. Intervjue i komentare piše iskusna saborska izvjestiteljica Sandra Bartolović.
Sandra Bartolović se od početka 1990-ih bavi političkim novinarstvom. Od tada je sustavno pratila, izvještavala, analizirala i komentirala političke procese, stranke, izbore na svim razinama, rad Sabora, Vlade i Ureda predsjednika za Glas Slavonije, Vjesnik, Media servis, Nacional, Poslovni dnevnik, neprofitni portal Forum.tm i Hinu, u svim novinarskim formama, od vijesti preko intervjua do kolumni.
Predbilježite se na Parlametar bilten OVDJE, i dobivajte na jednom mjestu sve važne informacije o tjednim raspravama sabora te temama kojima se bave!
