Komisija je pohvalila Vladu Andreja Plenkovića isti dan kada je on poručio Pučkoj pravobraniteljici, nezavisnoj instituciji za zaštitu i promicanje ljudskih prava i sloboda, da ga nema što ona kritizirati jer nije reagirao na rasprostranjeno korištenje fašističkog pozdrava prošli vikend u Zagrebu. Štoviše, rekao joj je da ju je on postavio na tu funkciju, time poručivši nezavisnoj instituciji da shvati da je ipak zavisna - i to o njemu. Upravo taj isti dan Europa kaže kako Hrvatska baš vrijedno napreduje kada je riječ o zaštiti vladavine prava.
Europska komisija je jučer na plenarnoj sjednici u Strasbourgu predstavila Izvješća o vladavini prava za 2025. godinu za države članice. Gong je doprinio izradi i ovogodišnjeg izvještaja o vladavini prava u Hrvatskoj, no nastavlja se trend da se pri izradi izvješća sve manje čuje organizacije civilnog društva, već se izvještaj gotovo isključivo temelji na informacijama koje državna tijela daju o vlastitom radu. To predstavlja lošu praksu, te je u šest godina postojanja ovog važnog izvještaja, njegov smisao potpuno narušen. Posebno nam je sporan njihov uvid kako "Vlada ukazuje javnosti na štetnost korupcije", u godini u kojoj je ministar te iste vlade optužen za milijunsku korupciju.
Izvještaj o vladavini prava sastoji se od četiri poglavlja: pravosudni sustav, okvir za borbu protiv korupcije, medijski pluralizam i sloboda medija, te ostala institucijska pitanja povezana sa sustavom provjere i razvnoteže. Uz odgovore državnih institucija o vlastitom radu, koji teško da predstavljaju objektivnu procjenu, jedina institucija čiji su uvidi sustavno uključeni u izvješće jest OECD, koji vrlo kritički ocenjuje napredak u navedenim poglavljima, dok Komisija, čini se, i ove godine stanje vladavine prava u Hrvatskoj gleda kroz ružičaste naočale.
Tako Europska komisija vidi i “znatan napredak” u provedbi preporuke iz ranijih izvješća da se poboljša provedba preporuka pučke pravobraniteljice i pristup informacijama. Trenutak u kojem ovaj izvještaj hvali odnos državnih institucija prema pučkoj pravobraniteljici pokazuje više nego što bi autori to sigurno htjeli. Dok premijer ovu instituciju ponižava i govori o tome kako je trenutna pravobraniteljica “tamo zahvaljujući njemu", Komisija govori o tome kako se njene preporuke uspješno implenetiraju. Podsjećamo, kako je pučka pravobraniteljica u Saboru predstavljala izvještaj za 2022. godinu tek prošli mjesec. Vlada se nije očitovala ni na izvještaje iz 2023. i 2024., što je nužno da bi oni mogli ići u saborsku proceduru. Na pitanje novinara zašto se ne očituje na izvještaj pravobraniteljice iz 2023., obzirom da je sada 2025., premijer odgovara: “Je li to neka tema? Koga to briga?”. Istovremeno, Pučka pravobraniteljica ponavlja kako je “neprihvatljiv odnos Sabora i Vlade prema izvješćima o pravima građana”. Komisija ovo zanemarivanje Ustavom određene braniteljice ljudskih prava nije imala potrebu uvrstiti u izvještaj, već samo spominje statističke pokazatelje implementacije njezinih preporuka, koji su se uistinu poboljšali u promatranom razdoblju. Kao da nitko nije razgovarao s predstavnicima Pučke pravobraniteljice prilikom izrade izvještaja o vladavini prava u Hrvatskoj.
Komisija zaključuje i kako “vlasti rade na dosljednoj provedbi istraga, kaznenom progonu i donošenju osuđujućih presuda u predmetima korupcije, uključujući korupciju na visokoj razini”. Dok je u izvještaju spomenuta dobra suradnja PNUSKOK-a i USKOK-a (tijela za istragu i progon korupcije), kod suradnje DORH-a i EPPO-a spominju kako je suradnju s EPPO-om “otežavao sukob nadležnosti između državnog odvjetništva i EPPO-a u jednom eksponiranom predmetu”, izbjegavajući izrijekom spomenuti činjenicu kako se radi o bivšem ministru zdravstva, Viliju Berošu, koji je u trenutku uhićenja bio dio Vlade, te ga i na drugim mjestima nazivaju “jednim korupcijskim predmetom”.
Pitanje nadležnosti nad slučajevima zloupotrebe europskih sredstava, odnosno neusklađenosti hrvatskog zakonodavstva s Uredbom o Europskom javnom tužitelju (EPPO), tema je od iznimne važnosti te ju na prijedlog Gonga razmatra i Odbor za peticije Europskog parlamenta. Naime, u naše zakonodavstvo je uneseno kako Glavni državni odvjetnik ima isključivu ovlast odlučivati o sukobu nadležnosti između Državnog odvjetništva i EPPO-a, iako u Uredbi stoji kako bi ta ovlast trebala pripadati sudovima, koji se u slučaju nejasnoća oko sukoba nadležnosti mogu obratiti Europskom sudu, što državni odvjetnik ne može. Činjenica da je DORH stranka u sukobu nadležnosti sa EPPO-om, koja istovremeno presuđuje o istom, dovodi u pitanje pravnu sigurnost i provedbu Uredbe u Hrvatskoj. Komisija nije smatrala shodnim naglasiti ovo pitanje i neusklađenost sa europskim zakonodavstvom, iako je Gongov zahtjev Odboru upućen na postupanje Europskoj komisiji.
Iako je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa ostalo bez predsjednice koja je javno istupila i ukazala kako joj je rad u povjerenstvu onemogućen, izvještaj tek šturo spominje njen odlazak ne ulazeći u ozbiljnost navoda i okolnosti pod kojima je povjerenstvo ostalo bez vodeće osobe. Iako je njezina ostavka, kojom je htjela upozoriti na zarobljavanje institucije, bila danima problematizirana i u medijima, i od strane oporbe i civilnog društva, Komisijin izvještaj zanemaruje tu činjenicu. On kao kao ključno za rad povjerenstva ističe tehnička ograničenja sustava za provjeru imovinskih kartica - problem poznat godinama koji se još uvijek nije adekvatno riješio.
Kada je riječ o novom Zakonu o lobiranju izvještaj je nešto objektivniji, te ukazuje kako se zakon provodi, ali javnost nema uvid u sastanke lobista i dužnosnika, na što je Gong opetovano upozoravao. Podsjećamo kako se lobisti samo trebaju upisati u registar i jednom godišnje izvještavati o tome koga su i na koju temu lobirali, dok lobirane osobe nemaju nikakve obaveze prema ovom Zakonu. Te se informacije ne pohranjuju u registar lobista. Iako Povjerenstvo tvrdi da će te informacije biti dostupne primjerice medijima putem Zakona o pravu na pristup informacijama, nije jasno hoće li se tako moći steći uvid u sve sastanke i sadržaj svih sastanaka, ili će i taj dio biti ograničen ili naprosto neprovediv u praksi. To što javnost ne zna s kojim se lobistima dužnosnici i zastupnici sastaju znatno ograničava transparentnost zastupanja, na što i OECD upozorava. Cilj Zakona o lobiranju je bio učiniti lobiranje transparentnim. Ovakav zakon nije ispunio svoju svrhu.
Istaknuto je i da se povećao udio zakona donesenih po hitnoj proceduri, te je više od trećine zakona (34 %) usvojeno u skraćenom postupku, unatoč tome što bi se taj mehanizam trebao koristiti samo u iznimno opravdanim i hitnim situacijama. Međutim, kada je riječ o Vladi i Hrvatskom saboru, praksa pokazuje suprotno: rijetko kada postoji stvarna žurnost, no zakoni se ipak proglašavaju hitnima kako bi se izbjegla rasprava i skrilo ključne nedostatke. Takva praksa stvara dojam da Hrvatska pod Plenkovićevim vodstvom i dalje djeluje kao da je u stalnom izvanrednom stanju.
“Vlada ukazuje javnosti na štetnost korupcije i važnost zakonodavstva o zaštiti prijavitelja nepravilnosti”
Ovdje se radi o još jednom zaključku koji sa stvarnošću nema puno dodira. I ovdje se dotiču Pučke pravobraniteljice, te kažu kako ona “navodi da nadležnim tijelima često treba dugo da odgovore na prijave i da ih na to treba podsjećati”, što ponovno dovodi u pitanje prethodni zaključak kako je postignut znatan napredak u implementaciji njezinih preporuka. Komisija zaključuje kako Vlada ukazuje na štetnost korupcije provodeći informativno-edukativnu kampanju za javnost, zanemarujući pritom desetke ministara koji su iz ove i prethodnih Plenkovićevih vlada otišli upravo zbog sumnje na korupciju. Dapače, u sljedećem odlomku Komisija piše o slučaju Beroš, odnosno činjenici da jedan član Vlade iščekuje podizanje optužnice zbog koruptivnih djela u postupcima javne nabave. U izvješću stoji kako su ”poduzete mjere protiv korupcije u javnoj nabavi, području u kojem je i dalje prisutan visok rizik od korupcije”. No nastavljaju kako razinu neovisnosti Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave 27 % poduzeća ocjenjuje kao vrlo ili prilično dobru i kako nisu imenovani dodatni članovi Državne komisije. Čini se da svoj zaključak kako su poduzete mjere protiv korupcije u javnoj nabavi temelje na svojevrsnoj ekskluzivi, s kojom hrvatska javnost nije upoznata. Naime, u izvješću stoji kako je “Ministarstvo zdravstva provelo reviziju svih izvanrednih postupaka javne nabave u zdravstvu i prijavilo da nije bilo značajnih otkrića”. Obzirom na novinske napise od 30. lipnja ove godine koji pišu o iščekivanju rezultata državne revizije, naročito nakon činjenice da su se u međuvremenu pojavile i druge afere u hrvatskom zdravstvu, nije nam jasno da li se radi o omašci, ili je Ministarstvo zdravstva provelo reviziju koju je nova ministrica najavila kada je u studenom 2024. stupila na dužnost, te ju dala na uvid Komisiji, ali ne i javnosti.
U dijelu o medijskom pluralizmu i slobodi medija, kada bi čitali naslove odlomaka rekli bismo da je u Hrvatskoj stanje u medijima izvrsno. Glavni fokus je na HRT-u, no kada se malo dublje pogleda, čini se da ni Komisija ne uspjeva u potpunosti zatvarati oči na sužavanje slobode medija. Pa tako u izvještaju stoji kako “prema Izvješću o praćenju medijskog pluralizma za 2025. pokazatelji neovisnosti javnih medija nalaze se na visokorizičnom kraju ljestvice te je situacija u vezi sa slobodom medija i pluralizmom na HRT-u još uvijek zabrinjavajuća”.
Naglašavaju kako “još nije postignut napredak u jačanju pravnog okvira i mehanizama nadzora kako bi se osigurala pravedna i transparentna raspodjela sredstava za državno oglašavanje na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini”. Na ovaj problem Gong ukazuje godinama, te je 2022. godine objavio i istraživanje na tu temu. Ukazuju kako u nekim sporazumima između lokalnih vlasti i medijskih organizacija nije jasno što je promotivan, a što novinarski sadržaj, što ugrožava uredničku neovisnost. Također ukazuju na zabrinutost dionika oko Lex AP-a, odnosno novog kaznenog djela neovlaštenog otkrivanja informacija o kaznenim istragama, zbog toga kako bi moglo utjecati na novinarske izvore. Također priznaju da su problemi u vezi sa sigurnošću novinara i dalje prisutni, te zaključuju da se na njima radi.
U dijelu izvještaja o vladavini prava koji se bavi civilnim društvom, mogli bismo prekopirati tekst iz našeg osvrta na prošlogodišnji izvještaj, obzirom da je gotovo riječ za riječ i sama Komisija prekopirala svoje prošlogodišnje uvide. Pa tako ponavlja kako se smatra da je građanski prostor u Hrvatskoj sužen, da se prelazak na višegodišnji model financiranja organizacija civilnog društva nastavio, a Nacionalni plan stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva još je uvijek u pripremi. Skrećemo pažnju kako je plan za razdoblje 2021. -2027. u pripremi još od 2021. godine, no do sada nije donesen. Također je preskočena činjenica da ne postoji već gotovo cijelo desetljeće, od 2016. godine, no Komisija očito u tome ne vidi ništa sporno obzirom da njegovo donošenje nije stavljeno u preporuke.
