Prvog dana listopada na snagu stupa dugoočekivani Zakon o lobiranju, kojim se trebalo urediti zagovaranje različitih interesa kod donositelja odluka. Unatoč brojnim preporukama međunarodnih organizacija i organizacija civilnog društva, konačno rješenje ne osigurava dovoljnu transparentnost lobiranja radi koje je zakon u prvom redu i donesen. Gong upozorava da lobiranje, kako je sada uređeno, neće omogućiti javnosti da zna tko, kada, koga lobira.
Gong naglašava kako nije dovoljno da se samo zna tko su lobisti - nego s kime su, kada i oko čega točno imali sastanke. Smatramo kako zakonsko uređenje lobiranja ne smije stati na tome da se lobisti samo upišu u registar i jednom godišnje izvještavaju o tome koga su na koju temu lobirali, dok lobirane osobe nemaju nikakve obaveze prema ovom Zakonu. Izvještaj se podnosi Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, a nije dostupan javnosti.
Upozoravamo kako bi sadržaj izvješća lobista trebao biti dostupan javnosti i o lobističkim aktivnostima javnost bi trebala biti informirana u realnom vremenu. Iako Zakon navodi da se podaci iz Registra lobista objavljuju radi transparentnosti lobiranja, a u svrhu ostvarivanja javnog interesa, nejasno je na koji način je javni interes ispoštovan kada najvažniji elementi javnosti lobističkih aktivnosti izostaju, o čemu smo već upozoravale tijekom javne rasprave o prijedlogu zakona.
Ovakvo rješenje ograničava transparentnost lobističkih aktivnosti pred javnosti i posljedično neće pridonijeti povećanju povjerenja građana u donositelje odluka i jačanju pozicije građana u sudjelovanju pri formiranju javnih politika, što je navedeno među ciljevima Zakona o lobiranju. U tom dijelu je još jedno slabo mjesto ovakvog rješenja. Obaveza lobista da izvještaje o provedenim lobiranjima podnose jednom godišnje znači da u cijeloj tekućoj godini o lobističkim aktivnostima ništa ne bi znalo čak niti Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, a kamoli mediji i građani.
Budući da je lobist koji je upisan u Registar lobista dužan podnijeti izvještaj o provedenim lobiranjima Povjerenstvu jednom godišnje do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu, to znači da Povjerenstvo ne bi znalo što rade lobisti pri nekom zakonodavnom procesu onda kad se to lobiranje događa, nego bi o tome doznalo mjesecima, pa i do godinu dana poslije, kad bi postupak donošenja zakona već možda bio i gotov. Takva situacija kompromitira još jedan cilj Zakona o lobiranju, a to je "ograničavanje nepriličnog utjecaja".
Sve to u suprotnosti je i s preporukama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) o registru lobista koji mora adekvatno služiti javnom interesu, što nije moguće bez javnosti podataka o lobističkim aktivnostima i pravovremenom ažuriranju informacija.
Javno savjetovanje o Pravilniku o vođenju registra lobista zatvara se 2. listopada, što je posljednja prilika da se upozori na potrebu bolje regulacije ovog važnog pitanja za transparentnost donošenja odluka koje se tiču svih građanki i građana ove države. Gong je ostavio svoje komentare. Ovo je osobito važno jer će i civilno društvo ulaziti u krug lobista, unatoč tome što ne predstavlja partikularne interese, već interese cjelokupne zajednice.
