Gong poziva Agenciju za elektroničke medije da preuzme odgovornost regulatora te pokrene postupak utvrđivanja stvarnog vlasništva, a ne bespogovorno vjeruje u ono što je upisano u registar. Imajmo na umu da Zakon o elektroničkim medijima zabranjuje prikriveno vlasništvo pružatelja medijskih usluga.
Gong je pozvao Ministarstvo kulture i medija, Agenciju za elektroničke medije i saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije da istraže navode vezane uz moguće prikriveno vlasništvo Z1 televizije. Prema odgovorima, nitko u Hrvatskoj nije odgovoran za provjeru potencijalnog prikrivenog vlasništva, već ono što vlasnici medija upišu u registar stvarnih vlasnika za regulatora predstavlja neupitnu istinu, makar postojale indicije da su informacije dane javnim tijelima lažne.
Kao što smo prethodno pisale, istraživački novinari već su nekoliko puta problematizirali pitanje stvarnog vlasništva nad Z1 televizijom, s obzirom na to da postoje ozbiljne sumnje kako je vlasništvo nad istom prešlo iz ruku tvrtke Pevex, u kojoj je jedan od vlasnika Mario Radić, u ruke njegovog kuma i zaposlenika u tom istom Pevexu, osječkog ugostitelja Hrvoja Milasa.
Gong se obratio trima institucijama nadležnima za medije: Ministarstvu kulture i medija, Agenciji za elektroničke medije (AEM) i saborskom Odboru za informiranje, informatizaciju i medije, nakon što je u unutarstranačkim borbama potpredsjednik Sabora i predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava opetovano ponavljao optužbe kako je stvarni vlasnik Z1 televizije Mario Radić. Nenamjerno, u pokušaju obrane Radića isto je kazao i Velimir Bujanec, zvijezda Z1 televizije, rekavši kako “njega ne financira Mario Radić, već je njegova emisija vanjska produkcija”, time potvrđujući navode novinara i Penave.
Ministarstvo prebacilo odgovornost na Agenciju za elektroničke medije
Od saborskog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije odgovor nikada nije stigao, iako je tema transparentnosti vlasništva nad medijima već bila problematizirana na njihovoj sjednici u prosincu 2023. godine.
Ministarstvo kulture u svome je odgovoru pisalo o registru stvarnih vlasnika, nužnosti prijave Vijeću za elektroničke medije svake promjene vlasništva kako bi se ocijenili učinci vezani uz zaštitu pluralizma te zabrani prikrivanja vlasničke strukture, uopće se ne referirajući na pitanje o Z1 televiziji koje smo postavile. Lopticu su prebacili na Agenciju za elektroničke medije, kazavši kako je nadzor nad vlasništvom pružatelja medijskih usluga u u njihovoj nadležnosti. U odgovoru su istaknuli i kako se u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti radi na uspostavi novog sustava za javnu objavu podataka vlasništva i financiranja medija, čiji se početak rada očekuje do kraja 2024. godine, a čiji su nositelji Ministarstvo kulture i medija i Agencija za elektroničke medije, kojim će se “dodatno povećati transparentnost i dostupnost nad tim podacima”. No konkretan odgovor na pitanje vlasništva nad Z1 nismo dobile.
Prvi odgovor AEM-a
U ime Agencije za elektroničke medije, odgovorio nam je ravnatelj Agencije i predsjednik Vijeća za elektroničke medije, regulatornog tijela u području elektroničkih medija, Josip Popovac. U prvom dopisu nabrojani su upisnici i popisi nakladnika, baze podataka sa prikazom vlasništva nad medijima te je navedeno kako se isti temelje na informacijama koje su prikupljene od pružatelja medijskih usluga, isprava koje pružatelji dostave o promjenama nad poslovnim udjelima, provjerama tih informacija koje se vrše u sudskom registru i registru stvarnih vlasnika.
I AEM spominje kako razvija novi sustav javne objave podataka o vlasništvu i načinu financiranja medija koji će ”postojeće mogućnosti sustava dodatno unaprijediti i javnosti dati još i veće mogućnosti uvida u vlasništvo nad medijima te njihovog financiranja”. Spomenimo da već postoji 11 različitih evidencija. Za konkretni slučaj Z1 televizije za koji smo ih upitali, nabrojali su nam podatke iz registra stvarnih vlasnika te konstatirali kako je nakladnik Z1 dostavio dokaze o promjeni vlasništva pravodobno i na predviđeni način te da nepravilnosti ili nezakonitosti u tom procesu nisu uočene.
Prvi odgovor završavaju time kako je “pravna ili fizička osoba koja je navedena kao vlasnik u nadležnom upisniku doista i vlasnik” te napominju da Agencija za elektroničke medije po Zakonu o elektroničkim medijima nema istražna i inspekcijska ovlaštenja, pa bi provedba ovakvih istraživanja kakva sugeriramo bila u praksi teško provediva.
Premda Zakon o elektroničkim medijima na kojem rad AEM-a počiva u članku 61. zabranjuje prikriveno vlasništvo pružatelja medijskih usluga, iz agencije samo šturo navode da je osoba navedena kao vlasnik doista i vlasnik. Zato smo zatražile dodatno pojašnjenje. Nabrojale smo im njihove ovlasti prema nadležnim zakonima uključujući onu regulatornog tijela u području elektroničkih medija s pravom izricanja upozorenja, obvezujućih naloga i opomena u slučaju nepoštivanja Zakona, kao i podnošenja optužnih prijedloga sukladno prekršajnim odredbama. Drugim riječima, to bi značilo da AEM može prijaviti sumnjiva ponašanja nakladnika. Naglasile smo i kako nam je poznat formalno-pravni status Z1 televizije te ih podsjetile kako je naš upit fokusiran na pitanje čija je odgovornost, ukoliko se pojave indicije kako su podaci u registrima lažni, utvrditi stvarno stanje stvari.
Drugi odgovor AEM-a: Vjerodostojnost registra stvarnih vlasnika - oslanjanje na danu riječ
U pojašnjenu su nam iz AEM-a odgovorili kako dokazivanje prikrivanja vlasništva pružatelja medijskih usluga nije moguće bez uvida u dokumente ili sporazume o prikrivenom dogovoru. Da bi se dobilo pristup takvim ispravama ili dokazima o prikrivenim ili tajnim transakcijama, nastavljaju, bilo bi potrebno napraviti uvid u poslovne knjige i drugu dokumentaciju, po potrebi njihovo izuzimanje ili kopiranje, uraditi nenajavljene pretrage poslovnih prostorija, što uključuje i pretragu prijevoznih sredstava i druge imovine u posjedu pružatelja medijske usluge i drugih sudionika sporazuma te očitovanje zastupnika ili odgovornih osoba koje sudjeluju u pravnom poslu i druge radnje po potrebi.
Dakle, Agencija je svjesna kako ipak postoje načini na koje bi se moglo utvrditi postojanje prikrivenog vlasništva, ukoliko bi postojala volja za isto. No nastavljaju kako Agencija za elektroničke medije nema ovlaštenja provoditi ovakve radnje, niti tako utvrđivati pravo stanje stvari te kako “je “prikriveno vlasništvo” - ako ga ima - uvijek skrovito i da su njegovi sudionici htjeli biti transparentni, onda bi svoj posao učinili javnim”. Ponovno podsjećamo da je prema članku 61. ZEM-a, zabranjeno prikriveno vlasništvo pružatelja medijskih usluga.
Za kraj iz AEM-a napominju kako je svaki pravni posao kojim se prikriva vlasnička struktura pružatelja medijskih usluga ništetan, te da se na tu ništetnost mogu pozvati ugovorne strane, sve zainteresirane treće osobe i državni odvjetnik. Dopis pojašnjenja završavaju zaključkom: “Pravni poredak ne priznaje bilo kakav učinak istih te nas time usmjerava na registar stvarnih vlasnika kao vjerodostojan”, no ponovo ne preuzimaju odgovornost za utvrđivanje stvarnog vlasništva.
Naime, podaci u registru stvarnih vlasnika ne moraju nužno biti vjerodostojni obzirom na postojanje tajnih ili ortačkih ugovora koji su legalni po zakonu o trgovačkim društvima i skriveni od javnosti. Gong je ranije pisao o tome kada je USKOK pri pretresu stana Gorana Puklina, bivšeg direktora Hrvatske lutrije i supruga bivše zamjenice županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu, pronašao ugovore o tajnom vlasništvu nad jednom tvrtkom koji nisu bili upisani u registar stvarnih vlasnika, unatoč postojanju zakonske obveze da se u registru navede postojanje tajnog vlasnika.
Po logici AEM-a, transparentnost vlasništva nad medijma počiva isključivo na dobroj volji formalnih vlasnika, za koje i sami kažu: ako ne žele, neće biti transparentni.
Koja je onda uloga institucija?
No, tajno, odnosno prikriveno vlasništvo nad medijima je zabranjeno, iz razloga što je javnost i transparentnost vlasništva nad medijima izrazito bitna za zaštitu medijskog pluralizma i jačanje povjerenja građanki i građana u medijsko izvještavanje, kao i svijesti o potencijalnoj pristranosti i interesima koji stoje iza medijskog sadržaja. I Europski akt o slobodi medija, koji je stupio na snagu 7. svibnja 2024., kao jedan od ciljeva ističe povećanje transparentnost vlasništva medija.
No, transparentnost vlasništva nad medijima u Hrvatskoj počiva na riječima onih u čijem je interesu prikriti stvarno stanje - možemo zaključiti iz odgovora nadležnih tijela koje je Gong prikupljao proteklih tjedana. Sloboda i pluralizam medija stupovi su moderne demokracije, a transparentnost vlasništva predstavlja njihov preduvjet. Javnost mora znati tko je stvarni vlasnik medija. Točnost podataka o vlasništvu nad medijima važna je kako bi građani bili informirani o mogućem političkom i ekonomskom utjecaju na medije, kako bi se spriječila zlouporaba medijske moći, prekomjerna medijska koncentracija i sukob interesa.
Transparentnost vlasništva nad medijima u Hrvatskoj je ugrožena nepostojanjem volje regulatora da se uopće bavi problemom prikrivenog vlasništva. Umjesto pokušaja da se razriješi ovaj kompleksan problem, koji utječe na kvalitetu i nezavisnost novinarstva u Hrvatskoj, regulator pere ruke od odgovornosti, baš kao što je to učinilo i Ministarstvo kulture i medija. Gong zahtijeva da AEM preuzme odgovornost te pokrene postupak utvrđivanja stvarnog vlasništva, a ne se oslanja na nečiju riječ.
