Koji je smisao Registra stvarnih vlasnika ako i dalje imamo tajna društva i ortačke ugovore? Zapletena mreža korupcije i pranja novca, iz koje je ponovno izvirio i Goran Puklin, još jednom ukazuje na najveće probleme u Hrvatskoj - klijentelističko kadroviranje u državnim firmama iz kojeg vrišti sukob interesa i tajno vlasništvo u čiji trag ne mogu ući ni institucije ni registri.
Gong je u listopadu 2020. godine, nakon slučaja Janaf, nadležnima - Ministarstvu financija, Ministarstvu pravosuđa i uprave, Uredu za sprječavanje pranja novca, Državnoodvjetničkom vijeću i Financijskoj agenciji - postavio više pitanja o tome kako su regulirana tajna društva, kako se ulazi u trag porijeklu imovine i planiraju li pristup Registru stvarnih vlasnika omogućiti svim građankama i građanima. Odgovore nismo dobile.
Prema definiciji iz Zakona o trgovačkim društvima, tajno društvo nastaje ugovorom kojim jedna osoba (tajni član) ulaže neku imovinsku vrijednost u poduzeće druge osobe (poduzetnika) te na temelju toga uloga stječe pravo sudjelovanja u dobiti i u gubitku poduzetnika. Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma ni u jednoj odredbi ne spominje tajno društvo ili tajne članove, pa pravna osoba koja u svojoj imovini ima ulog tajnog člana nije dužna u Registar stvarnih vlasnika unijeti podatke o tajnom članu. Odnosno, u Registru stvarnih vlasnika trebalo bi biti navedeno da neka firma ima tajnog vlasnika, ali se ne mora navoditi njegov identitet ako sudjeluje samo u dobiti/gubitku, a ne kontrolira poslovanje. Doduše, ako je javni bilježnik sudjelovao u sastavljanju ugovora kojim tajni član ulaže neku imovinsku vrijednost u poduzeće druge osobe, on je dužan jedan primjerak tog ugovora dostaviti Ministarstvu financija i Poreznoj upravi, pa bi te institucije trebale imati točne podatke koji uključuju i identitet tajnog vlasnika. No u praksi, tajno vlasništvo ostaje tajno, sve dok policija ne krene u pretres stanova osumnjičenih, pa odjednom ispliva tajno vlasništvo kod supruga bivše zamjenice županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu.
Tajnom članu 60 % dobiti
Najnovija USKOK-ova uhićenja, bivše zamjenice županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Mirele Alerić Puklin, njenog supruga i poduzetnika Gorana Puklina, jednog od bivših direktora Hrvatske lutrije Željka Fadljevića te vlasnika tvrtke Fleksbit Tomislava Gligore, otvaraju prozor u još jednu priču o pogodovanju s natječajima i tajnom vlasništvu. Naime, najnovije informacije otkrivaju da su trojica uhićena u ovoj akciji - Puklin, Fadljević i Gligora - bili umiješani u namještanje natječaja za informatičke sustave Hrvatske lutrije. Goran Puklin je na razne pozicije u Hrvatskoj lutriji namjestio sebi bliske ljude i HDZ-ove igrače, među kojima je i Željko Fadljević. Pri pretraživanju Puklinova stana pronađeni su ugovori o tajnom vlasništvu tvrtke Fleksbit, prema kojima se vidi da je Puklin vlasnik 60% Fleksbita. Sumnja se da je Fadljević namještao natječaje za informatičke sustave u Hrvatskoj lutriji i krojio ih, u suradnji s Puklinom, tako da bi odgovarali Gligorinom Fleksbitu.
Kako doznaje Telegram, Gligora i Puklin usuglasili su se da njihovo zajedničko djelovanje tvori tajno društvo te da Puklin kao tajni član preuzima tri poslovna udjela - jedan od 8.000 kuna te dva od po 41.000 kuna. To predstavlja 60 % udjela u vlasničkoj strukturi Fleksbita. Te je udjele za njega držao Gligora, razrađeno je ugovorom. Tajno su društvo osnovali da bi tajni članovi mogli sudjelovati u dobitku i gubitku, ali i profitu koji bi ostvarili kad bi eventualno prodali firmu. Prema raspodjeli dobiti, koja bi se dijelila ovisno o visini udjela, Puklin je imao pravo na 60%, dok bi Gligora zadržao 40% dobiti. U Registru stvarnih vlasnika kao vlasnik 97% udjela Fleksbita upisan je Tomislav Gligora, a Goran Puklin se ne spominje.
Kad bi bilo po zamisli zakonodavca, i to onog iz EU koji ne razmišlja ortački, Gligora bi morao upisati da je on stvarni vlasnik 40 % tvrtke, a za ostatak se pozvati na tajnog vlasnika. To bi mjerodavne moglo uputiti da pozornije prate tu tvrtku koja ima tajne vlasnike. Međutim, kako to u RH biva, tajno se vlasništvo ne iskazuje, već se i prikriva lažiranjem podataka o stvarnom vlasničkom udjelu. Dakle, nešto u propisima treba mijenjati, a ne samo prevesti ono što kažu europski propisi. Tajno vlasništvo moralo bi se iskazivati u registru stvarnih vlasnika, inače on nema nikakvog smisla.
Kriminalna premreženost privatnih poduzetnika
Podsjećamo da je Goran Puklin pod istragom još od uhićenja bivšeg direktora JANAF-a, Dragana Kovačevića, jer se sumnjalo da je Puklin skrivao njegovih 4,5 milijuna kuna u svojem stanu. Puklin tvrdi da je taj novac njegov i da ga je dobio nasljedstvom, pa ga je zato držao u stanu u gotovini, kako na njega ne bi morao platiti porez. Sumnja se da je Mirela Alerić Puklin preko supruga odavala informacije o istrazi u slučaju “mali Agrokor'' Piruški Canjugi, koja je optužena da je Todoriću pomogla da iz Agrokora izvuče 1,25 milijuna eura. Goran Puklin kadrovirao je po Hrvatskoj lutriji, koja najveći dio svoje dobiti izdvaja za financiranje programa organizacija i udruga koje promiču razvoj sporta. Najveća rak-rana Hrvatske još od početka tranzicije upravo su tajna vlasništva i kriminalna premreženost privatnih poduzetnika, s firmama u državnom vlasništvu.
Svrha uspostave Registra stvarnih vlasnika, osim ispunjenje uvjeta o usklađenosti hrvatskog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU-a, jest veća transparentnost i dostupnost podataka o stvarnom vlasništvu kako bi se istrijebio institut sklapanja ortačkih ugovora i tajnog vlasništva u političke svrhe i s namjerom pranja novca. Institucije u Republici Hrvatskoj nebrojeno su puta, svjesno ili nesvjesno, dokazale svoju površnost, inertnost i tendenciju ignoriranja onoga što im je pred nosom.
Gong je korisnik operativne potpore – strukturne podrške europskim think-do-tanks u cjelini “Demokratska i građanska participacija” u sklopu programa Europa za građane.