Novi zakon: Regulira se lobiranje, ali svejedno nećemo znati tko, kada točno i koga lobira

01. veljače 2024.
Novi zakon: Regulira se lobiranje, ali svejedno nećemo znati tko, kada točno i koga lobira 1
Foto: HINA/ Edvard ŠUŠAK

Hrvatska je godinama čekala zakonski okvir o jasnim pravilima transparentnog kontaktiranja lobista s javnim službenicima. Ali u ovom Vladinom prijedlogu i dalje nema registra sastanaka koji bi nam pokazao tko lobira i koga, a sve su obveze prebačene na lobiste.

Kao organizacija civilnog društva koja više od jednog desetljeća zagovara punu transparentnost lobiranja u procesu donošenja javnih politika, Gong pozdravlja to što su vladajući odlučili zakonski regulirati lobiranje kao legitimno i potpuno otvoreno zagovaranje interesa u demokratskom društvu, posebno u zakonodavnom procesu. Pritom, međutim, upozoravamo na slaba mjesta i manjkavosti Vladinog Prijedloga zakona o lobiranju koji se sada nalazi u saborskoj proceduri.

Njime Vlada predviđa da će se sve pravne i fizičke osobe koje namjeravaju lobirati za određene interese u procesu javnog odlučivanja, prvo morati upisati u Registar lobista. Registar bi vodilo Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa i podaci o lobistima bili bi javno dostupni na internetu, i to u strojno čitljivom formatu.

Nejasno je što će se javno objavljivati

U prijedlogu zakona navedeno je da podaci iz Registra lobista koji su dostupni javnosti su ime i prezime za fizičke osobe, odnosno naziv i sjedište za pravne osobe, kontaktni podaci, kao i ciljevi, područja djelovanja i interesi. Iako će lobisti morati podnositi detaljne izvještaje o tome kada su i kod koga lobirali, taj dio neće biti poznat javnosti. Time se gubi smisao zakonskog uređenja lobiranja, jer nije samo dovoljno da se zna tko su lobisti, nego s kime su i kada i oko čega točno imali sastanke.

Takvo rješenje izrazito bi ograničavalo transparentnost lobističkih aktivnosti pred javnosti i posljedično ne bi pridonijelo povećanju povjerenja građana u donositelje odluka i jačanju pozicije građana u sudjelovanju pri formiranju javnih politika, što je Vlada navela da je cilj ovog zakona.

Izvještaj o lobiranju samo jednom godišnje, umjesto u realnom vremenu

U tom dijelu Gong prepoznaje još jedno slabo mjesto zakonskog prijedloga. Obaveza lobista da izvještaje o provedenim lobiranjima podnose jednom godišnje znači da u cijeloj tekućoj godini o lobističkim aktivnostima ništa ne bi znalo čak niti Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa.

Povjerenstvo ne bi znalo o tome što rade lobisti niti pri nekom zakonodavnom procesu onda kad se to lobiranje događa, nego bi o tome doznalo mjesecima, pa i do godinu dana poslije, kad bi zakonodavna procedura možda već bila i gotova. Takva situacija kompromitira drugi cilj koji Vlada navodi u svom Prijedlogu zakona o lobiranju, a to je "ograničavanje nepriličnog utjecaja".

Sve to u suprotnosti je i s preporukama OECD-a o registru lobista koji mora adekvatno služiti javnom interesu, što nije moguće bez javnosti podataka o lobističkim aktivnostima i pravovremenom ažuriranju informacija.

Lobirane osobe ne moraju o ničemu izvještavati

Premda Vladin Prijedlog zakona navodi da bi lobisti svoje aktivnosti u izvještajima morali opisati iscrpnom i kvalitetnom količinom informacija, za lobirane osobe iz tijela javne vlasti ne navodi se nikakvo izvještavanje. Time se teret izvještavanja sasvim prebacuje na lobiste.

Takav nesrazmjer između lobista i lobiranih dužnosnika i službenika iznenađuje iz dva razloga. Prvo, zato što se ignoriraju neuspješna iskustva nekih članica EU-a u kojima se ranijih godina u zakonima o lobiranju teret odgovornosti za izvještavanje isto tako stavljao isključivo na lobiste. Članovi Europskog parlamenta, Vijeća EU-a i Europske komisije zato su sad obavezni izvještavati susrete s lobistima sa svoje strane.

Drugo, predlagač zakona je imao dovoljno vremena za unaprijed prepoznati tu zamku i stoga je izbjeći u svom prijedlogu zakona. Konkretno, Vladin Prijedlog zakona o lobiranju pojavljuje se čak pet godina nakon GRECO-ovog izvještaja o Hrvatskoj iz 2019., odnosno dvije godine nakon izvještaja Europske komisije o vladavini prava u Hrvatskoj iz 2022., koje su tada upozorile na potrebe zakonske regulacije lobiranja.

Gong je, pak, uvođenje registra sastanaka za dužnosnike u tijelima javne vlasti kao mjeru za prevenciju korupcije i povećanje povjerenje građana u donositelje odluka predlagao još 2013. u tadašnjoj analizi o sukobu interesa, a Vlada Republike Hrvatske svoju Analizu za uređenje zakonskog okvira lobiranja objavila je još 2016., nekoliko mjeseci nakon što je Gong pozvao na donošenje takvog zakona.

Kao što smo objavili u preporukama iz 2017., Gong smatra da bi zakon o lobiranju trebao propisivati i lobiranim osobama iz tijela javne vlasti da moraju objavljivati izvještaje o svojim sastancima s lobistima, slično kao i lobisti o svojim lobističkim aktivnostima, te da bi te objave o sastancima morale biti proaktivne i odmah nakon što se sastanak s lobistom održi.

Slabost ovakvog prijedloga zakona Gong vidi i u tome što se njime lobiranim osobama na 18 mjeseci od prestanka obavljanja dužnosti ("cooling off") lobistička aktivnost zabranjuje samo u točno tom tijelu javne vlasti u kojem su ranije radili, ali ne i u bilo kojem drugom.

Iskustvo s autorima Zakona o izbornim jedinicama

Premda je lobiranje ključno u fazi pripreme zakonskih rješenja, to ovaj zakon ne prepoznaje. U prijedlogu zakona o lobiranju propušteno je jasno urediti obavezu objavljivanja sastava radnih skupina koje pripremaju zakone. Ovo je pitanje donekle pokriveno Zakonom o pravu na pristup informacijama, koji propisuje obavezu objave sastava radne skupine na savjetovanju s javnošću. No, problem je što za izradu zakona ne postoji obveza formiranja radne skupine.  

A ako javnost ne zna tko su osobe koje pripremaju zakone u najranijoj fazi, onda ne zna niti tko je pritom zastupao čije interese, što ozbiljno kompromitira zakon kojim se nastoji urediti lobiranje. Posljedicama takve jedne situacije građanke i građani Hrvatske svjedočili su u prošlogodišnjoj sagi sa šutnjom Ministarstva pravosuđa i uprave o autorima Zakona o izbornim jedinicama.

Ovo isto ministarstvo, s ponekim poznatim imenom, potpisuje i sadašnji Vladin Prijedlog zakona o lobiranju.

Gong u Vladinom Prijedlogu zakona o lobiranju, inače, pozdravlja kvalitetno definiranje izraza lobiranje, javno odlučivanje, lobist - posebno izjednačavanje onih koji za lobiranje primaju naknadu i onih koji ne primaju, te lobirana osoba. Riječ je o rješenjima očito građenima i na iskustvima ranijih zakonskih uređenja lobiranja u članicama EU-a i u skladu s preporukama o lobiranju Hrvatskoj iz proteklih godina.

Novi zakon: Regulira se lobiranje, ali svejedno nećemo znati tko, kada točno i koga lobira 2
chevron-right