Predsjednik Socijaldemokrata Davorko Vidović novi Zakon o izbornim jedinicama ocijenio je samo zamjenom jednih nakaradno skrojenih izbornih jedinica drugima. U intervjuu za Parlametar pojašnjava zašto preferira Gongov umjesto Vladinog zakonskog prijedloga te zašto se zalaže za donošenje izbornog zakonika kojim bi se objedinila izborna legislativa.
U saborskoj ste raspravi Gongov prijedlog sa šest izbornih jedinica ocijenili dobrim i kvalitetnom podlogom za novi Zakon o izbornim jedinicama. Po čemu ga smatrate boljim od Vladina prijedloga?
Riječ je o dva gotovo neusporediva prijedloga. Vladin je prijedlog izbornih jedinica inovirana inačica nakaradno skrojenih izbornih jedinica, jednak u svojim nedostacima kao i prethodni i na vrlo dvojben način omogućava ispunjenje smisla samoga zakona da na najbolji ili optimalni način osigurava predstavljanje građana u Hrvatskom saboru. Cijela operacija promjene Zakona osmišljena je kao minimalno podešavanja broja birača kako bi se približno izjednačio njihov broj u svakoj izbornoj jedinici, kojih je iz nekoga razloga, tko zna kojega, 10 i u kojima se bira točno po 14 zastupnika. Pri tome se neke izborne jedinice razvlačilo mimo bilo kakve logike po prostoru Hrvatske, kao što se razvlači tijesto. Rezultat su izbornojedinične nakarade, kao što je npr. ova moja 7. nekada 6. jedinica i u kojoj ću se, ako se kandidiram, morati predstavljati istovremeno i kao autentični predstavnik građana Lovinca, Novalje, Dvora, Kutine i Viškova. Da se našalim, nedostaju još samo Gradišćanski Hrvati.
S druge strane, Gongov je prijedlog vrlo racionalan, konzistentan i sveobuhvatan u svim ključnim aspektima: prvo, rješava problem jednake vrijednosti glasa na koji je upozorio Ustavni sud; drugo, uvažava povijesnu, geografsku, kulturološku i ekonomsku različitost hrvatskog prostora; treće, teritorijalno je koherentan i poštuje administrativne granice županija; četvrto, ne razbija Grad Zagreb prepoznajući ga kao specifični entitet s posebnim urbanim obilježjima. I još nešto. Nije nevažno da je riječ o prijedlogu jedne nevladine organizacije, što ga i time čini vrlo podobnim kao podlogom za raspravu o jednom pitanju o kojemu bi se, poželjno, trebao postići što je moguće širi, nadideološki konsenzus. Zašto su ga vladajući tako ignorirali, nije mi do kraja jasno, ali žalim zbog toga.
Hoće li, uz izborne jedinice koje predlaže HDZ i uz gotovo pola milijuna birača više nego što imamo punoljetnih građana, biti adekvatno iskazana politička volja građana i dobri demokratski uzusi?
Ova pod pritiskom iznuđena intervencija u izborni sustav Hrvatske, ništa ne rješava kada je riječ o ostvarivanju nekih od temeljnih, ne samo političkih i demokratskih prava građana, nego i fundamentalnih pitanja funkcioniranja države. Naime, hrvatska je država temeljno nastala i određena, ne samo borbom za samostalnost i neovisnost, nego i plebiscitarnim zahtjevom za demokratskom tranzicijom političkog sustava. Zapuštanje i nebriga za temeljne institute i mehanizme funkcioniranja demokracije, nebriga je za supstancijalni karakter naše države. Jedan takav institut i mehanizam su popisi birača. Taj je popis sasvim neažuran i nevjerodostojan i na njemu graditi Zakon o izbornim jedinicama, isto je što i unaprijed priznavati nevjerodostojan, lažan i manipulativni okvir za iskazivanje političke volje. Predlagatelju zakona to, očigledno, nije važno ili, što je još gore, to možda želi i postići kako bi osigurao plodno tlo za moguće prevare i manipulacije.
Zalažete se sveobuhvatnu izmjenu izbornog zakonodavstva i donošenje izbornog zakonika, a ne samo izmjene izbornih jedinica koje ste nazvali nakaradnim. Što sve treba mijenjati u izbornoj legislativi da bi volja građana bila pravedno reprezentirana u Saboru?
Izborni sustav je mnogo više od određivanja pravila kako će se odraditi jedan izborni dan. On u velikoj mjeri određuje način demokratskog funkcioniranja države i ima neposredan utjecaj na život svakog pojedinca, svakoga dana. Zato mu je važno posvetiti trajnu pažnju, analizirati ga i mjeriti prema učincima, upravo na realnom tlu svakodnevnoga života. Mogao bih navesti desetak važnih pitanja koja bi se morala uzeti u razmatranje u takvoj analizi. Primjerice, je li baš razmjerni sustav najbolje rješenje, što su njegove prednosti, a što nedostaci i kao te nedostatke ispravljati; pitanje preferencijalnih glasova i njihovog broja; pitanje izbora zastupnika nacionalnih manjina ili dijaspore i pitanja o kojima odlučuju (i to presudno); pitanje D'Hondtove metode preračunavanja glasova u mandate (koji npr. osiguravaju saborsku većinu iako je dobila 200.000 glasova manje od saborske manjine); pitanje broja zastupnika; načina izbora u lokalnim izborima; pa do pitanja izbornih jedinica, njihovog broja i izgleda, pitanja uloge i načina funkcioniranja Državnog izbornog povjerenstva; kontrole glasanja; prava glasa mlađima, elektroničkog glasanja.
Sva su ta pitanja legitimna. O njima se treba raspravljati u širokom formatu koji uključuje i stručnjake i političku javnost i civilno društvo. Pri tome treba biti pažljiv, racionalan, argumentiran i nadasve društveno odgovoran. Tu nema mjesta parcijalnim interesima. Dakle, sve bi zakone iz seta vezanih za sve vrste izbora trebalo podvrgnuti kritičkoj valorizaciji i u smirenom tonu tražiti sustavnu i cjelovitu promjenu kroz Izborni zakonik.
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta Parlametar.hr, digitalne platforme Gonga za praćenje rada saborskih zastupnica i zastupnika. Intervjue i komentare piše iskusna saborska izvjestiteljica Sandra Bartolović.
Sandra Bartolović se od početka 1990-ih bavi političkim novinarstvom. Od tada je sustavno pratila, izvještavala, analizirala i komentirala političke procese, stranke, izbore na svim razinama, rad Sabora, Vlade i Ureda predsjednika za Glas Slavonije, Vjesnik, Media servis, Nacional, Poslovni dnevnik, neprofitni portal Forum.tm i Hinu, u svim novinarskim formama, od vijesti preko intervjua do kolumni.
Predbilježite se na Parlametar bilten OVDJE i dobivajte na jednom mjestu sve važne informacije o tjednim raspravama sabora te temama kojima se bave!