Veliki hype, uzbuđenje, iznenađenje, očekivanja (uglavnom nerealna) što ih je u političkim, pravnim, analitičarskim, medijskim krugovima izazvala odluka Ustavnog suda s početka veljače o ukidanju dosadašnjeg Zakona o izbornim jedinicama koji prestaje važiti 1. listopada, uglavnom su splasnuli nakon što su vladajući objavili novi prijedlog. I izazvali što napad na vlast, što rezignaciju pojedinih političkih aktera.
Oporba, stručna i zainteresirana javnost već danima ne štede grla nadmećući se u kritici HDZ-ovog prijedloga, pri čemu su ponudili čitavu lepezu primjedbi – od ignoriranja teritorijalnog ustroja, preko nimalo transparentnog načina utvrđivanja novog zakonskog prijedloga, bez uključivanja oporbe i struke u njegovu izradu, do bojazni da bi Ustavni sud zbog tako "iskrojenih" izbora iduće parlamentarne izbore mogao proglasiti neustavnim i poništiti ih.
U parlamentu se čak zabrinuto zavapilo hoćemo li postati jedna od banana-država u kojima se poništavaju izbori.
Vladajući popuštaju kad je pritisak prevelik
Po domaću politiku je poražavajuća činjenica da birači u značajnoj, dominantnoj većini nisu zainteresirani za izbore, a time niti za procese vezane uz izlazak birača pred biračke kutije. Televizijsko anketiranje građana po ulicama hrvatskih gradova pokazalo je da, slijedom toga, nisu zainteresirani niti za izborne jedinice i da im je manje više svejedno gdje će ispuniti svoju građansku dužnost ako se uopće odluče za izlazak na izbore, budući da je u nas za većinu izbora nezainteresirana u prosjeku polovina birača.
Međutim, za demokratsku arhitekturu države, legitimnost ustrojstva institucija, održivost i dugotrajnost izborne legislative od izrazite je važnosti do u zarez ispoštovati odluku Ustavnog suda i ujednačiti težinu svih biračkih glasova i u što većoj mjeri slijediti administrativno-teritorijalno ustrojstvo države. Prvom zahtjevu, matematičke naravi, HDZ je novim prijedlogom uglavnom udovoljio. No, kada je riječ o drugom, dobili smo još veće čudnovate kljunaše od nekih izbornih jedinica nego što ih imamo u još uvijek važećem Zakonu.
Pisac novog Zakona pravnim je akrobacijama, fiškalijama i vratolomijama, u nakani da trenutačno vladajući na idućim izborima zadrže ili čak poboljšaju svoj izborni skor, u jednu izbornu jedinicu uspio utrpati Novsku i Novalju, Kutinu i Pag, u drugu Osijek i Koprivnicu, a nekima je uspio priskrbiti i teritorijalni diskontinuitet.
Neće parlament o tome još tako brzo raspravljati, a, ovisno o argumentima i javnim pritiscima oporbe i stručne, pa i opće javnosti - jer je riječ o zakonskom tekstu koji se tiče svih - ovisi hoće li vladajući popustiti, jer pamtimo i slučajeve za ove Vlade u nekim drugim zakonima kada je javni pritisak bio ogroman i vladajućima je bilo politički oportuno popustiti.
A hoće li popustiti, nemalim dijelom ovisi o oporbi i njenoj dobro kalibriranoj kritici i primjedbama. Ako je zapomaganje da HDZ krade izbore najbolje što znaju i mogu, onda džaba kreče. No, uspiju li, kako neki oporbenjaci zazivaju, kod građana potaknuti revolt da unatoč ovakvim izbornim regulama u što većem broju izađu na izbore, e, to već onda ulazi u kategoriju majstorija.
Na putu toj majstoriji, međutim, ispriječilo se nekoliko "sitnica" koje oporba mora savladati kako bi Andreja Plenkovića, HDZ i pripadajuće satelite poslali u opozicijsku hladovinu. Jedna od njih je ofucana, izlizana, ali tvrdokorna svi-su-oni-isti percepcija kojoj se utječe sve više birača pa slijedom toga ni ne izlaze na izbore, a oporba je sve nemoćnija u borbi protiv nje.
Stoji sve i jedna kritika oporbe na novi Zakon o izbornim jedinicama, ali kada je lijevo-liberalna opcija bila na vlasti i imala priliku pretočiti svoje primjedbe u zakon, propustila je to učiniti iz samo njoj znanih razloga. Usto, gordo su najavljivali da će HDZ-ove izborne jedinice rušiti referendumom. Međutim, kako je Zakon predstavljen, svi junaci mukom zamukoše i od referenduma se više ne spominje niti "r".
Ima li opozicija hrabrosti za svoje ideje?
Zavladao je, naime, u opozicijskim redovima strah da neće uspjeti u 15 dana skupiti nešto manje od 400 tisuća potpisa jer su procijenili da pitanje izbornih jedinica građanima nije osobito "seksi". Ne usuđuju se očito testirati svoju umješnost u nagovaranju i objašnjavanju građanima da je potpis protiv HDZ-ovih izbornih jedinica važan korak u smjeni vlasti.
A ako to ne umiješ objasniti i nisi u stanju mobilizirati jedva 400 tisuća građana za svoje ideje, prijatelju, ozbiljno si zalutao u politiku i krajnje je vrijeme da naučiš da politika nije važno podizanje obrva i ljutito izvikivanje žestokih parola pred kamerama. Do tada sam sebi uskraćuješ pravo prigovarati HDZ-ovim čudnovatim kljunašima.
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta Parlametar.hr, digitalne platforme Gonga za praćenje rada saborskih zastupnica i zastupnika. Intervjue i komentare piše iskusna saborska izvjestiteljica Sandra Bartolović.
Sandra Bartolović se od početka 1990-ih bavi političkim novinarstvom. Od tada je sustavno pratila, izvještavala, analizirala i komentirala političke procese, stranke, izbore na svim razinama, rad Sabora, Vlade i Ureda predsjednika za Glas Slavonije, Vjesnik, Media servis, Nacional, Poslovni dnevnik, neprofitni portal Forum.tm i Hinu, u svim novinarskim formama, od vijesti preko intervjua do kolumni.Predbilježite se na Parlametar bilten OVDJE, i dobivajte na jednom mjestu sve važne informacije o tjednim raspravama sabora te temama kojima se bave!
