Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa odbilo je Gongu predati izvještaje o lobiranju za 2025. godinu, uz objašnjenje da oni sadrže informacije o lobiranju, a što Povjerenstvo smatra poslovnom tajnom.
U svom zahtjevu za informacijom poslanom Povjerenstvu u svibnju, Gong je tražio da mu se dostave svi godišnji izvještaji o lobiranju za prošlu godinu, te informacije o postupcima ili izrečenim mjerama protiv onih lobista koji nisu podnijeli izvještaje za 2025. u zakonskom roku.
Važnije od prava javnosti da zna
Iz Povjerenstva su odgovorili da su proveli test razmjernosti i javnog interesa i utvrdili da godišnji izvještaji o lobiranju sadrže podatke o poslovnim kontaktima, komunikaciji i aktivnostima lobiranja između lobista i naručitelja lobiranja, te su u rješenju o odbijanju konstatirali da ti podaci "po svojoj naravi predstavljaju poslovnu ili profesionalnu tajnu". U testu razmjernosti i javnog interesa zaključili su da potreba zaštita tih podataka preteže nad pravom javnosti da zna.
Iz Povjerenstva navode i to da Zakon o lobiranju kao obvezu propisuje samo objavu Registra lobista i mjera izrečenih zbog kršenja zakona. Na osnovu toga zaključili su da ne postoji zakonska osnova po kojoj bi se, na nečiji zahtjev, javnosti dostavilo godišnje izvještaje o lobiranju. Time su previdjeli da Zakon o lobiranju javnu objavu godišnjih izvještaja isto tako niti ne brani, a da je Zakon o pravu na pristup informacijama taj po kojem građanke i građani imaju pravo tražiti slobodan pristup informacijama od tijela javne vlasti.
Sporno tumačenje načela transparentnosti
Podsjetimo, Zakon o lobiranju donesen je upravo zbog veće transparentnosti i zaštite javnog interesa, a ovakva odluka Povjerenstva u suprotnosti je s ostvarivanjem primarnog cilja spomenutog zakona, a to je transparentnost lobiranja u procesima donošenja odluka. Ako su izvještaji tajni, javnost ne može pratiti provedbu zakona, niti novinari mogu otkriti neprijavljeni ili nepravilni utjecaj.
Gong smatra spornim ovakvo tumačenje načela transparentnosti u lobiranju kao i konstataciju da javnost smije znati samo tko je registrirani lobist, ali da nema pravo znati tko je za što, kod koga i za čiji interes lobirao. Nezavisne institucije trebale bi štiti javni, ne lobistički interes, a ovakvo tumačenje praktički obesmišljava regulaciju lobiranja. Stoga je Povjerenici za informiranje podnio žalbu na odbijanje Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa da dostavi tražene informacije.
