Nakon čitanja poglavlja o Hrvatskoj u Izvješću o vladavini prava za 2026. teško se oteti dojmu da postoje dvije paralelne stvarnosti - ona koju vidi Europska komisija i ona s kojom se svakodnevno susreću hrvatski građani.
Europska komisija objavila je novo Izvješće o vladavini prava za 2026. godinu, koje analizira stanje u svim državama članicama EU i četiri zemlje kandidatkinje kroz četiri ključna područja: pravosudni sustav, borbu protiv korupcije, medijski pluralizam te institucionalni sustav provjera i ravnoteže.
Puni tekst izvještaja za Hrvatsku dostupan je na stranicama Europske komisije, no čitanje samog izvješća otvara pitanje živi li Komisija u istoj stvarnosti kao i građani Hrvatske. Dok se nabrajaju određeni pozitivni pomaci, brojni ozbiljni problemi ostaju tek usput spomenuti ili potpuno zanemareni.
Pravosuđe: pohvale za napredak uz prešućeni politički pritisak
U dijelu koji se odnosi na pravosudni sustav kao jedan od uspjeha ističe se izbor nove predsjednice Vrhovnog suda. Međutim, izvješće ne spominje činjenicu da je predsjednik Vlade pokušao politički povezati izbor predsjednice Vrhovnog suda s imenovanjem sudaca Ustavnog suda, iako za takvo uvjetovanje nije postojala nikakva osnova ni u Ustavu ni u zakonima, te je tim potezom itekako bila dovedena u pitanje vladavina prava u Republici Hrvatskoj. Također ne problematizira, već samo spominje činjenicu kako je do njenog imenovanja došlo nakon tri javna poziva za kandidaturu i 14 mjeseci nakon smrti prethodnog predsjednika Vrhovnog suda, Radoslava Dobronića.
Važno je spomenuti kako predsjednica Vrhovnog suda ima ključnu ulogu u funkcioniranju sudbene vlasti jer vodi najviši sud u državi, pokreće postupke nadzora nad nižim sudovima, doprinosi ujednačavanju sudske prakse te predstavlja sudbenu vlast u odnosima s drugim granama vlasti. Zbog tih važnih ovlasti predsjednik Vrhovnog suda izravno utječe na stabilnost i učinkovito funkcioniranje cijelog pravosudnog sustava, što pokazuju i primjeri nadzora nad radom sudova u Zadru i Šibeniku koje izvješće navodi. Također se tek se usput navodi da tri nova suca Ustavnog suda još uvijek nisu imenovana.
Korupcija: građani vide problem, institucije i dalje kasne
Najporazniji dio izvješća odnosi se na percepciju korupcije. Prema posebnom istraživanju Eurobarometra za 2026. godinu, čak 88 posto hrvatskih građana smatra da je korupcija raširena u Hrvatskoj, dok je europski prosjek 71 posto. Još je alarmantniji podatak da 61 posto građana smatra kako korupcija utječe na njihov svakodnevni život, dvostruko više od prosjeka Europske unije, koji iznosi 30 posto.
Europska komisija pritom navodi provedbu Akcijskog plana za sprječavanje korupcije (2025. – 2027.) kao pozitivan pokazatelj borbe protiv korupcije. Valja podsjetiti kako je jedna od 63 mjere koje akcijski plan sazdrži i uspostava portala "Stop korupciji", kao alata za borbu protiv korupcije putem kojeg se ne može prijaviti korupcija, o kojem je Gong ranije pisao.
EPPO i dalje bez ključnih podataka
Izvješće potvrđuje i dugotrajan problem suradnje između Europskog javnog tužiteljstva (EPPO) i hrvatskih institucija. EPPO i dalje nema izravan pristup bazama podataka Porezne uprave, a pregovori o sklapanju potrebnih radnih dogovora prekinuti su. To predstavlja ozbiljno ograničenje u istragama kaznenih djela koja uključuju europska sredstva.
Imovinske kartice: tisuće prijava, provjere u promilima
Sustav kontrole imovinskih kartica i dalje pokazuje ozbiljne slabosti. Za obradu oko 4.300 imovinskih kartica tijekom 2025. bilo je zaduženo svega pet službenika, uz naknadno zapošljavanje još jednog savjetnika. I dok je digitaliziran sustav podnošenja imovinskih kartica kako bi obveznicima bilo lakše unositi podatke o svojoj imovini, istovremeno je alat za usporedbu imovinskih kartica “i dalje u izradi”. Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa provjere i dalje može provoditi samo ručno, a sustav još ne omogućuje automatsko upozoravanje na nepodudarnosti između podnesenih imovinskih kartica i podataka u drugim registrima, što otežava unakrsnu provjeru. Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa također je upozorilo kako može preuzeti samo podatke iz tekuće godine, a ne i iz prethodnih, te mora provjeravati različite registre i tražiti uvid u informacije od drugih tijela. Iako je zaključak Komisije nekim čudom pozitivan, podaci koje citiraju u izvještaju pokazuju koliko je sustav ograničen. Od približno 3.000 podnesenih imovinskih kartica godišnje se provjeri tek pedesetak.
Važno je spomenuti i kako provjera nezakonito stečene imovine uopće nije dio nadležnosti Povjerenstva. Ono može samo prijaviti sumnjive slučajeve policiji ili Državnom odvjetništvu, te tijekom 2025. takvih prijava nije bilo.
Lobiranje i financiranje političkih aktivnosti
Komisija i u ovom dijelu bilježi određena administrativna poboljšanja, iako uvid u sitna slova izvještaja daje podatke koji su kontradiktorni zaključcima o napretku. Primjerice, dok služba Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa za provjeru imovinskih kartica još čeka zaposljenje dodatnih službenika za kontrolu ogromnog broja predanih kartica, u službi za nadzor lobiranja zaposlena su tri nova savjetnika, iako se radi o bitno manjem opsegu posla. Jedna od zamjerki koju i sama Komisija uviđa jest činjenica kako iako su državni dužnosnici obvezni prijaviti važne sastanke s lobistima, ne postoje kriteriji ni praktične smjernice za definiranje važnih sastanaka pa se u praksi isti ne prijavljuju.
Komisija također upozorava da hrvatsko zakonodavstvo i dalje ne uređuje potrošnju trećih osoba tijekom izbornih kampanja niti korporativne donacije poduzeća koja imaju ugovore o javnoj nabavi.
Javna nabava i dalje izvan učinkovitog nadzora
Čak i Europsku komisiju zabrinjava stanje u sustavu javne nabave u Hrvatskoj. Naime, Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) tijekom 2025. preispitala je svega 3,5 posto svih objavljenih postupaka, što predstavlja tek blago povećanje u odnosu na 2,6 posto godinu ranije. Još ozbiljniji problem predstavlja činjenica da se oko 13 posto javnog novca troši kroz pojednostavljene postupke koji uopće nisu pod nadzorom DKOM-a.
Medijski pluralizam i sloboda medija: pristup informacijama bez većeg napretka
Na području medijskih sloboda Komisija zaključuje da nema značajnijih promjena. Problemi s pristupom informacijama ostaju isti kao i prethodnih godina. Građani i novinari i dalje se suočavaju s kašnjenjem odgovora tijela javne vlasti ili dobivanjem nepotpunih informacija, dok se novi Zakon o pravu na pristup informacijama još uvijek priprema.
SLAPP tužbe: velike razlike u procjenama
Jedna od najvećih razlika između službenih podataka i procjena novinarskih organizacija odnosi se na tzv. SLAPP tužbe protiv novinara (strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja). Europska komisija podsjeća da je prema istraživanju Hrvatskog novinarskog društva tijekom 2025. bilo najmanje 696 aktivnih tužbi protiv novinara i medijskih kuća. S druge strane, analiza Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije identificirala je samo 32 predmeta koji bi se potencijalno mogli smatrati SLAPP tužbama. Obzirom da je samo predsjednik Županijskog suda u Zadru, Ivan Marković, podigao 16 tužbi protiv samo jednog novinskog nakladnika, zbog čega je ove godine proglašen i najvećim pravosudnim SLAPP-erom u Europi, nije jasno kojom metodologijom je Ministarstvo došlo do brojke za koju bismo voljeli da je istinita.
Također se u izvješću govori i o novom zakonu kojem je propisani cilj zaštiti novinare od SLAPP tužbi te smatraju kako je “ostvaren određen daljnji napredak” u usporedbi s 2025. S druge strane, ukazuje se kako je u promjenama zakona izostao ključni dio, odnosno da ne obuhvaća tužbe podnesene u kaznenom postupku, upravo one koje su najčeće, za klevetu ili uvredu. Još jedna tema koja se problematizira u izvješću jest financijska i upravljačka ovisnost lokalnih radijskih i medijskih kuća o lokalnim vlastima, koja dovodi u pitanje njihovu uredničku neovisnost. Širi osvrt na ovo poglavlje izvješća o vladavini prava dao je i Sindikat novinara Hrvatske.
U skromnom osvrtu na položaj civilnog društva u Hrvatskoj Komisija navodi određeni napredak u uvođenju višegodišnjeg financiranja udruga, ali istodobno podsjeća da organizacija CIVICUS hrvatski građanski prostor i dalje ocjenjuje kao „sužen”. Vlada i ove godine ponovno uvjerava Komisiju kako će donijeti Nacionalni plan stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva, iako je posljednji strateški dokument za razvoj civilnog društva istekao još 2016. godine, a njegovo donošenje godinama se odgađa.
Između formalnog napretka i stvarnosti
Izvješće Europske komisije i ove godine ostavlja dojam dokumenta koji uredno bilježi formalne pomake, nova zapošljavanja, akcijske planove i zakonodavne izmjene, ali pritom često zanemaruje pitanje njihove stvarne učinkovitosti. Dok Komisija registrira provedene aktivnosti i zadovoljene ishode, građani istodobno u rekordnom broju smatraju da je korupcija raširena, sama državna tijela ukazuju na ograničenja kojima su izložena u svom radu, novinari upozoravaju na stotine tužbi koje ograničavaju slobodu medija, a civilno društvo na sužavanje prostora za djelovanje i utjecaj na javne politike.
Zbog toga se nakon čitanja poglavlja o Hrvatskoj u Izvješću o vladavini prava za 2026. teško oteti dojmu da postoje dvije paralelne stvarnosti - ona koju vidi Komisija i ona s kojom se svakodnevno susreću hrvatski građani.
