Umjetnu inteligenciju (UI) u svom radu koristi ili testira 50 institucija u Hrvatskoj, pokazalo je Gongovo istraživanje "AI u javnom sektoru: Kako Hrvatska koristi umjetnu inteligenciju", provedeno na 78 ključnih tijela javne vlasti. Od 50 institucija koje službeno koriste ili testiraju UI, njih čak 26 odgovorilo je da nemaju interna pravila za njezinu primjenu.
Istraživanje smo proveli slanjem zahtjeva za pristup informacijama institucijama putem Gongove digitalne platforme ImamoPravoZnati.org u kojima smo ih pitali koja UI rješenja koriste ili ih testiraju, jesu li donijela posebna pravila za uporabu UI te koriste li pravila za svoje zaposlenike o uporabi sustava generativne UI.
Identificirali smo da se trenutno primjenjuje 55 različitih UI rješenja, i to u područjima od zdravstva, pravosuđa i sigurnosti do administracije, financija i komunikacije s građanima.
Od generativne do visokospecijalizirane UI
Institucije najčešće koriste generativne UI alate Microsoft Copilot i ChatGPT, te sustav za anonimizaciju sudskih odluka ANON. Među evidentiranim rješenjima koje institucije koriste su i Siemens syngo.via te Da Vinci Surgical System za dijagnostiku i kirurgiju, ABIS i NABIS za automatiziranu biometrijsku identifikaciju te Face Recognition za prepoznavanje lica. Zabilježili smo i niz UI virtualnih asistenata kao što su HANA, GINA i ZdrAVKO u zdravstvu, virtualni pomoćnik DIP-a GlasAI i drugi.
Najviše različitih UI rješenja, njih 31, koristi se za konkretne stručne zadaće institucija. Prema funkciji i području primjene, tri se koriste za analitiku i predviđanje, 15 za obradu informacija i dokumenata, osam za zdravstvo i medicinu, tri za biometrijsku identifikaciju te dva za kibernetičku sigurnost.
Koja sve tijela javne vlasti koriste UI, kako i sve druge podatke možete potražiti u interaktivnoj tablici na ovom linku te u izvještaju o istraživanju s prilozima na ovom linku.
UI je u javnom sektoru prisutna u područjima koja izravno utječu na ljudska prava i slobode građanki i građana. Unatoč tome, u Hrvatskoj još uvijek ne postoji cjelovit pregled njezine uporabe u tijelima javne vlasti niti ujednačena pravila koja bi uređivala njenu primjenu, a javno dostupni podaci hrvatskih institucija, Europske komisije i OECD-a daju tek fragmentiranu i ograničenu sliku primjene UI u hrvatskom javnom sektoru. To je bio razlog zašto je Gong od veljače do kolovoza 2026. godine proveo prvo sustavnije mapiranje primjene UI u hrvatskom javnom sektoru.
Vlada RH: Ne koristimo UI
26 tijela javne vlasti odgovorilo nam je da ne koriste UI, među kojima i Vlada RH te 10 ministarstava (obrane, financija, vanjskih i EU poslova, znanosti i obrazovanja i dr.). Osim njih, da ne koriste UI naveli su i Ustavni sud, DORH, USKOK, Porezna uprava, Grad Zadar, dvije županije i druga nezavisna tijela i agencije.
Da u svom radu koriste UI istodobno s posebnim pravilima uporabe UI, odgovorilo nam je devet institucija, među kojima Hrvatski sabor, FINA, Grad Zagreb, APIS IT, HAKOM, HANFA i HZJZ.
Daljnjih 10 institucija odgovorilo je da UI koriste ili testiraju, a da su u trenutku istraživanja pripremali i posebna pravila za UI. Među njima smo zabilježili tri ministarstva (Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike), AZOP, DIP, CARNet, Državni zavod za statistiku, Državni ured za reviziju, Hrvatski zavod za socijalni rad, Nacionalnu zakladu za razvoj civilnog društva). Središnja agencija za financiranje i ugovaranje (SAFU) izdvaja se kao jedina institucija koja je navela da ne koristi niti testira UI, ali unatoč tome već priprema pravila za njezinu uporabu.
Tko koristi najviše različitih UI rješenja?
Pet institucija (HZMO, HZZ, HZZO, Ministarstvo zdravstva, HAMAG-BICRO) navelo je da na uporabu UI u svom radu primjenjuju postojeće propise ili pravila, primjerice povezana s informacijskom i kibernetičkom sigurnošću. Time dio institucija uporabu UI uključuje u postojeće sustave pravila i procedura, umjesto da za nju uspostavlja zasebna interna pravila.
Konačno, 26 institucija koje su navele da u svom radu koriste ili testiraju UI rješenja bez posebnih internih pravila su četiri ministarstva (unutarnjih poslova, gospodarstva, kulture i medija te regionalnog razvoja i fondova EU), 10 sudova, AEM, Državna geodetska uprava i HERA, zatim tri grada (Osijek, Rijeka i Split), dvije županije (Primorsko-goranska i Splitsko-dalmatinska) te četiri KBC-a.
CARNET koristi najviše različitih UI rješenja, a slijede ga FINA, KBC Zagreb, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, MUP, KBC Split i Splitsko-dalmatinska županija.
Samo jedna institucija nije nam odgovorila
Tri institucije nisu navele nazive UI rješenja koja koriste uz objašnjenje da bi otkrivanje tih podataka ugrozilo njihovu sigurnost (HZMO, Grad Rijeka i AZOP). MUP nam, pak, nije dostavio naziv proizvođača za svoj sustav za prepoznavanje lica odnosno biometrijsku identifikaciju Face Recognition, a do tih podataka nismo mogli doći niti iz javno dostupnih izvora.
Ovo ministarstvo izdvaja se i po tome što smo utvrdili da koristi sustave čija primjena može nositi posebne rizike za ljudska prava i temeljne slobode. Riječ je o tri UI sustava za biometrijsku identifikaciju i sigurnost. Osim o Face Recognitionu, radi se još i o sustavima ABIS (Automatizirani biometrijski identifikacijski sustav) te NABIS (Nacionalni ABIS sustav).
Jedina institucija koja nije odgovorila na Gongov standardizirani upitnik bio je Državni inspektorat.
Nalazi Gongovog istraživanja empirijski pokazuju da bi javni registar, jasni nacionalni standardi i ujednačena interna pravila trebali postati sastavni dio upravljanja umjetnom inteligencijom u hrvatskom javnom sektoru, ne kao prepreka njezinu korištenju, nego kao uvjet za njezinu transparentnu i odgovornu uporabu uz zaštitu ljudskih prava.
Prilika za postavljanje standarda
Razlike u odgovorima pokazuju da među institucijama ne postoji jedinstven način evidentiranja rješenja UI, da neke od njih nedovoljno razumiju što se smatra uporabom UI kao i to da međusobno različito shvaćaju potrebu za posebnim uređivanjem korištenja UI u svom radu. Upravo kada se uspostavlja nacionalni okvir praćenja primjene UI u javnom sektoru, prilika je da se postave standardi, i to prije nego što se učvrste neujednačene prakse u kojima pojedine institucije same razvijaju svoja pravila, dok neke druge o tome ne razmišljaju.
Gong stoga preporučuje uspostavljanje javnog, jedinstvenog i redovito ažuriranog registra UI rješenja u tijelima javne vlasti, uz jasne nacionalne standarde za njihovo evidentiranje i lako razumljive informacije građanima o njihovoj uporabi. Tijela javne vlasti trebala bi istodobno donijeti jasna interna pravila o odgovornoj uporabi UI te ulagati u znanje zaposlenika o mogućnostima i ograničenjima tih sustava, zaštiti ljudskih prava i podataka te odgovornosti za odluke u kojima UI sudjeluje.
