Saborska zastupnica Centra Marijana Puljak kazala je u razgovoru za Parlametar da je hrvatska visoka politika u začaranom krugu političara, medija i javnosti koje zanima jedino klikabilnost i jeftini populizam. Ustvrdila je da niti oporba sama ne može više i bolje nego što je do sada ostvarila, bez neovisnih medija i akademske zajednice koju je Puljak optužila da kukavički bježi od bilo kakve društvene participacije.
Kada je riječ o visokim dužnosničkim plaćama, Puljak ocjenjuje da su oni koji žele društvo mijenjati na bolje, u manjini i u društvu i u politici, dok su u većini oni koji u politiku ulaze iz osobne koristi.
Novi parlamentarni mandat tek je startao, ali već je sada vidljivo da će stare navike ostati i da će nad kvalitetnim i sadržajnim raspravama dominirati populizam, senzacionalizam, banaliziranje, doskočice kako bi se lakše dospjelo u medije. Neće nedostajati niti šovinizma, seksizma, međusobnih uvreda, udaraca ispod pojasa niti neuvijenih govora mržnje. Je li izgubljena bitka za Sabor kao mjesto kvalitetnih i stručnih rasprava i odluka, ali i kao relevantnu političku adresu koju građani poštuju i ozbiljno shvaćaju? I tko u tome snosi kakvu i koliku odgovornost?
Već u Vašem pitanju nazire se začarani krug odgovornosti koju dijele tri faktora: političari, mediji i javnost. Javnost najbrže reagira na populističke doskočice, mediji na njima najlakše grade prodaju svojih sadržaja javnosti, a političarima je najjednostavnije udarati po površnosti za koju im ne treba nikakva ozbiljna priprema i promišljanje vizija bolje budućnosti.
U tom začaranom krugu jeftinih odnosa čini se kao da se nijedna strana ne želi samoinicijativno isključiti, jer to znači odlazak u nevidljivost. Stranka Centar, primjerice, ima nizak nacionalni rejting, jer ne poseže za jeftinim populizmom da bi popunjavala prostor u javnosti. Nastojimo podići razinu političkog dijaloga, unoseći konkretne prijedloge i argumentirane rasprave.
Mi nismo odustali od toga da Sabor treba biti mjesto argumentirane debate gdje se donose odgovorne i strateške odluke za budućnost naše zemlje. No, ozbiljna politika je očito dosadna javnosti, pa i sami razmišljamo kako da u ozbiljnu politiku ubacimo začin "klikabilnosti", a da se to ne pretvori u jeftini populizam. Ozbiljni političari i kvalitetni mediji zajedno trebaju podići i očekivanja javnosti do te mjere da "klikabilno" postane i ono što je dobro, a ne samo ono što je provokativno.
HDZ pod vodstvom Andreja Plenkovića državu vodi već treći uzastopni mandat. Oporba ne štedi glasa na kritiku kako Plenkovića tako i HDZ-a da su koruptivna stranka puna nesposobnih uhljeba, dok Plenkovića napadate kao autoritarnog, nedemokratskog pa i diktatorskog premijera koji pokušava kontrolirati medije, a ne izostaju niti usporedbe s Aleksandrom Vučićem. Unatoč kritikama o lošem HDZ-u i Plenkoviću, oporba ga već treći put ne uspijeva pobijediti. Što to onda govori o oporbi koja za sebe tvrdi da je bolja, poštenija i da ima kvalitetnija rješenja za poboljšanje života građana, ali koja stalno gubi izbore?
Oporba je često kritizirana zbog neuspjeha u porazima od HDZ-a. No, problem je dublji i povezan je s političkom kulturom, medijskim sustavom i nedostatkom hrabrosti u određenim dijelovima društva. Politička oporba zaista prečesto djeluje kao galamdžija bez ideja, ali za tu situaciju svoj dio odgovornosti snosi i onaj dio društva u koji je država najviše uložila, a on kukavički bježi od bilo kakve društvene participacije - to je akademski sloj, to su osobe izgrađenih karijera.
Takvi ljudi bježe od bilo kakve oporbene politike zbog straha od mogućih posljedica ili po vlastito akademsko napredovanje ili za poslove ako su u privatnom poduzetništvu. Bez snažne i slobodne akademske zajednice i neovisnih medija, koje vlast ne može uređivati i koji bi pružili kritičku podršku, oporba teško može biti jača od onoga što trenutno vidimo.
U stranci Centar primjerom pokazujemo da je promjena moguća. U Splitu smo pobijedili HDZ dva puta u godinu dana i pokrenuli najveći investicijski ciklus u povijesti grada, a način na koji uvodimo red, na koji se borimo protiv korupcije i klijentelizma, pokazao je jako dobre rezultate.
Provodimo transparentne, poštene javne natječaje, gradom upravljamo odgovorno i ambiciozno, a građani vide da smo promijenili smjer razvoja grada i pokazuju nam da to cijene. Povjerenje je ono što gradite vjerodostojnošću i rezultatima i to je jedini način da dobijete izbore. Takvu politiku želimo provoditi i na nacionalnoj razini, ali za to trebamo podršku i povjerenje građana.
Politička promjena ne događa se preko noći. U Centru smo svjesni da građani traže jasna rješenja za probleme s kojima se suočavaju, i mi im ta rješenja nudimo kroz konkretne programe i projekte. Primjer Splita dokaz je da odgovorno upravljanje može donijeti stvarne promjene. Zato nastavljamo raditi na izgradnji povjerenja i jačanju naše političke pozicije, jer vjerujemo da Hrvatska može bolje.
Među prijedlozima i odlukama koje pristižu iz Banskih dvora zbog kojih se oporba inače uspinje na zadnje noge i danima glasno kritizira i napada, nije se našla i ona o drastičnom povećanju plaća dužnosnicima, uslijed rasta osnovice, pa tako i saborskim zastupnicima čije se plaće u prosjeku sada kreću oko 4500 eura. Zastupnici koji ne moraju niti dolaziti na posao jer su im na raspolaganju najrazličitije izlike, zarađuju gotovo četiri puta više od prosječne plaće koju većina zaposlenih mora krvavo zaraditi. Mislite li da je to pravedno i zašto je izostala ozbiljnija reakcija ili neki protuprijedlog oporbe jer je ovime sama ojačana percepcija zastupnika kao uhljeba koji ništa ne rade za velike novce?
Zahvaljujući političarima koji su vladali proteklih 30 godina, građani ne vjeruju političarima, omalovažavaju njihov posao i misle da su svi političari isti, lijenčine koje samo mlate praznu slamu i ne zaslužuju niti prosječnu plaću. Do te percepcije su nas doveli korupcija, klijentelizam i kontinuirane afere dosadašnjih političara, primarno HDZ-a. Među političarima sigurno ima onih koji nisu zaslužili niti onu staru plaću, jer da ih bacite na tržište, ne bi uspjeli preživjeti niti jedan mjesec.
No, jednako tako je i problem to što zbog slabih primanja osobe s respektabilnim diplomama stvarnih sveučilišta i fakulteta nisu uopće zainteresirane raditi za isti iznos za koje rade i ljudi s diplomama koje su kupili na benzinskim stanicama. I sad je, osim opasnosti generalizacije svih političara, pravo pitanje hoćemo li materijalno obezvrijediti politiku tako da ona (p)ostane zanimljiva samo "benzinskim magistrima" ili ćemo je vrednovati tako da bude prihvatljiva i stvarnim doktorima znanosti iz svih područja.
I, naravno, nije sve u primanjima, dosta toga je i u društvenoj odgovornosti. Mi u Centru okupljamo one koji mogu jednako ili više zarađivati izvan politike, a u politiku ulaze ne iz osobne koristi već da bi mijenjali društvo na bolje. Nažalost, takvi u društvu i politici čine manjinu bez obzira kojim političkim opcijama pripadali. Kako podići razinu političke zrelosti u Hrvatskoj u onom začaranom krugu između političara, medija i javnosti neusporedivo je važniji izazov od toga da zbog loših političkih rezultata unaprijed limitiramo tu scenu na jeftini politički buvljak.
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta Parlametar.hr, digitalne platforme Gonga za praćenje rada saborskih zastupnica i zastupnika. Intervjue i komentare piše iskusna saborska izvjestiteljica Sandra Bartolović.
Sandra Bartolović bavi se političkim novinarstvom od početka 1990-ih. Od tada je sustavno pratila, izvještavala, analizirala i komentirala političke procese, stranke, izbore na svim razinama, rad Sabora, Vlade i Ureda predsjednika za Glas Slavonije, Vjesnik, Media servis, Nacional, Poslovni dnevnik, neprofitni portal Forum.tm i Hinu, u svim novinarskim formama, od vijesti preko intervjua do kolumni. Predbilježite se na Parlametar bilten OVDJE i dobivajte na jednom mjestu sve važne informacije o tjednim raspravama sabora te temama kojima se bave!
