Ustavni sud odbio je odlučivati o Gongovom zahtjevu da ocijeni je li odredba Poslovnika Ustavnog suda prema kojoj nitko nema pravo tražiti podatke o sucu-izvjestitelju kojemu je predmet raspoređen u skladu s Ustavom. Ipak, s time se nisu složili suci Goran Selanec, Lovorka Kušan i Andrej Abramović koji su izdvojenom mišljenju ukazali na probleme s kojima se ustavni suci susreću u svojem radu zbog zatvorenosti rada Ustavnog suda, unatoč jasnim odredbama o njegovoj javnosti, koje ocjenjujemo izuzetno problematičnim za život građanki i građana ove zemlje.
Ova odluka došla je tri dana nakon što je Ustavni sud 18. ožujka 2024. poslao upozorenje predsjedniku Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću da ne smije sudjelovati u kampanji za parlamentarne izbore, a za koju suci Selanec i Kušan nisu ni glasali, dok je sudac Abramović, zajedno sa sutkinjom Ingrid Antičević Marinović, glasao protiv takve odluke. Budući da mediji nisu smjeli pristupiti ni toj sjednici, a u slučaju upozorenja suci ne mogu izraditi izdvojeno mišljenje niti se javno očitovati, javnost je ostala uskraćena za razloge takvog postupanja četvero sudaca.
Gong je 27. studenog 2023. godine uputio prijedlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odredbe članka 96. Poslovnika kojom je povrijeđeno ustavno pravo građana na pristup informacijama, neovisno o tome je li postupak u tijeku ili završen. Odredba je u koliziji je i sa Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu te Zakonom o pravu na pristup informacijama, ali i samim Poslovnikom koji jamči prisutnost novinara na sjednicama Ustavnog suda, na kojima izlažu i suci-izvjestitelji. Ustavni suci kao suci-izvjestitelji odgovorni su za pravnu obradu predmeta i predlažu nacrt odluke, stoga imaju značajnu ulogu u postupku kojeg vode.
Ipak, trenutni sastav Ustavnog suda pod palicom predsjednika Miroslava Šeparovića uspostavio je praksu da medijima nije dopušteno sudjelovanje na javnim sjednicama. Sudac Šeparović je to i sam potvrdio na konferenciji za novinare u rujnu 2020. godine rekao da su sjednice ionako bile samo “predstava za javnost pa zato medijima neće biti dozvoljen dolazak”.
U svojem rješenju kojim ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka, među argumentima naveli su da Ustavni zakon određuje da se unutarnje ustrojstvo suda uređuje Poslovnikom te da se o njegovoj primjeni brine predsjednik suda, kao i da njegovo tumačenje daje Ustavni sud. Također, ponovljena je argumentacija iz jednog ranijeg prijedloga za ocjenu ustavnosti iste odredbe, ocjenjujući da se radi o jednoj od odredbi kojima se uređuju temeljna pravila ustavnosudskog poslovanja. Pojednostavljeno, za većinu Ustavnog suda tu nema ništa sporno, a kamoli neustavno.
Suci Selanec, Abramović i Kušan, poznati po kritikama odluka Ustavnog suda, a koji i redovito ukazuju na probleme nejavnosti njegova rada, u svojem izdvojenom mišljenju od 13 stranica, dali su detaljan osvrt na probleme koji proizlaze iz netransparentnosti njegovog rada.
Ukazali su na činjenicu da je Ustavnim zakonom propisano da su sjednice Ustavnog suda u okviru njegove nadležnosti ocjene ustavnosti zakona i drugih propisa u načelu otvorene javnosti, a kad se javnost mora isključiti. Isključenje javnosti iz takvih postupaka mora biti rezultat odluke većine sudaca i sutkinja i donesena u formi rješenja, kao i da mora biti utemeljena na uvjerljivim razlozima uz poštivanje ustavnog načela razmjernosti.
Za praksu koju je tijekom mandata prošlog i ovog sudskog sastava Ustavni sud razvio u pogledu javnosti postupaka, a posredno i javnosti podataka o raspodjeli predmeta sucima izvjestiteljima, upozoravaju da nije sukladna odredbama Ustavnog zakona kao ni stajalištima Europskog suda za ljudska prava koja se odnose na načela nezavisnog i nepristranog suda. Ta praksa dijelom je utemeljena na trenutnim odredbama Poslovnika, a dijelom razvijena “između redaka” poslovničkih odredbi, navode.
Osobito ističu problem stručnih sastanaka, koji nisu predviđeni Ustavnim zakonom, nego tek Poslovnikom, kroz praksu formirali u stvarne sjednice Ustavnog suda koje se odvijaju iza čvrsto zatvorenih vrata, te vrlo fleksibilnim tumačenjem i primjenom postupovnih odredbi Ustavnog zakona koje su namijenjene sjednicama suda. Premještanjem rasprave i odlučivanja na stručne sastanke, sjednice Ustavnog suda svedene su na puko podizanje ruku o ishodu nekog predmeta o kojem je stvarna odluka već prethodno donesena na nejavnom stručnom sastanku. U mandatu ovog sastava Ustavnog suda, nastavljaju, razvijena je praksa da su čak i takve automatizirane sjednice trajno zatvorene za javnost iako na njima stvarno nema nikakve rasprave i to usprkos jasnim odredbama o javnosti sjednica.
U svojem izdvojenom mišljenju, suci su iskoristili priliku da ukažu i na sporne odredbe o izmjenama Poslovnika. Ustavnog zakon propisuje da sud donosi odluke i rješenja većinom glasova svih sudaca, ako nije drukčije određeno Ustavom ili Ustavnim zakonom. Istovremeno, samim Poslovnikom propisano je da se Poslovnik te njegove izmjene i dopune, donose dvotrećinskom većinom glasova svih sudaca, unatoč tome što Ustavni zakon ne poznaje kvalificirano odlučivanje dvotrećinskom većinom. To izmjene Poslovnika kakav je danas čine gotovo nemogućim. Podsjećaju i na činjenicu da je trenutni Poslovnik iz 2003. godine donesen tijekom jednog od prethodnih sastava Ustavnog suda u kojim su suci i sutkinje bili imenovani natpolovičnom većinom svih zastupnika i zastupnica tadašnjeg saziva Hrvatskog sabora. Sadašnji sastav Ustavnog suda, pak, imenovan je dvotrećinskom većinom u Hrvatskom saboru temeljem izmijenjenih odredbi Ustava iz 2010. godine, čime je osnažen stupanj njihove nezavisnosti. Shodno tome, neprihvatljivom ocjenjuju praksu prema kojoj suci i sutkinje prethodnog sastava Ustavnog suda ograničavaju Ustavom određenu nezavisnost sudaca i sutkinja njegovih naknadnih sastava pokušavajući im otežati mogućnost izmjena poslovničkih odredbi nametanjem uvjeta dvotrećinske većine mimo odredbi Ustavnog zakona.
Zaključno, ovakve odredbe Poslovnika vide kao slikoviti izraz volje da se ustavnosudska dužnost koristi u svrhu "prilagodbe" ustavnih odredbi izvan za to Ustavom predviđenog ustavotvornog postupka. Njome su otvorena vrata svim kasnijim "prilagodbama" odredbi Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, uključujući i one koje se odnose na javnost djelovanja Ustavnog suda ili status suca izvjestitelja.
Netransparentan rad Ustavnog suda Gong ocjenjuje opasnim za pravilno funkcioniranje života građana i građanki ove zemlje, na što je i ranije upozoravao. Ako se odluke donose iza zatvorenih vrata, mimo odredbi Ustavnog zakona, na način da se predsjednik suda služi Poslovnikom kao alatom za onemogućavanje javnosti da čuje argumente koji stoje iza odluka koje utječu na živote svih nas, vladavina prava je ozbiljno ugrožena. Ustavni sud kao korektiv zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti mora biti iznad partikularnih interesa i apsolutno neovisan od onih koje kontrolira.
