Nakon što nam je Ustavni sud odgovorio da mora provjeriti smije li javnost znati tko je bio sudac-izvjestitelj u predmetu kojim je u svibnju 2022. godine srušen Mostov referendum, ipak smo dobile odgovor po provedenom testu razmjernosti i javnog interesa da je to bila dr.sc. Snježana Bagić.
Upitale smo Ustavni sud 17. kolovoza tko je bio sudac-izvjestitelj u postupku te podatke o znanstvenim savjetnicima Ustavnog suda od kojih je zatraženo stručno mišljenje u predmetu u kojem je zaključio da referendumska pitanja iz dviju Mostovih inicijativa o ukidanju covid potvrda i "stožerokracije" nisu u skladu s Ustavom. Prema Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu, sudac-izvjestitelj je taj koji podnosi nacrt odluke ili rješenja o predmetu te ga obrazlaže na sjednici Suda.
O sucima-izvjestiteljima Gong je već vodio višegodišnju bitku s Ustavnim sudom koja je riješena tek nakon što je Visoki upravni sud naredio da nam mora dati njihova imena. Tada se radilo o predmetima gdje je srušio presudu i ukinuo odluku o produljenju pritvora Ivi Sanaderu, ukinuo odluku o pritvoru Milanu Bandiću te odbacio prijedlog zabrane kandidiranja počinitelja svih kaznenih djela na izborima za Hrvatski sabor. Među argumentima za uskratu imena, bilo je navedeno kako bi to moglo naštetiti profesionalnom dignitetu i poštovanju sudaca izvjestitelja, bez preciziranja na koji točno način.
Unatoč odluci Visokog upravnog suda i činjenici da se radi o pitanju od širokog javnog interesa, kao i o potencijalnoj promjeni Ustava, odgovor koji smo dobili glasio je da se rok za rješavanje našeg zahtjeva produljuje za 15 dana jer je potrebno provesti test razmjernosti i javnog interesa. Također, zamoljene smo da, “s obzirom da postoji mogućnost ograničenja pristupa traženim informacijama”, potkrijepimo vjerojatnost o postojanju javnog interesa u odnosu na ograničenje. To se, međutim, prema Zakonu o pravu na pristup informacijama, ne traži od podnositelja zahtjeva.
Sudac-izvjestitelj u navedenom predmetu je bila sutkinja dr. sc. Snježana Bagić, a stručnih mišljenja nije bilo jer za njih nije bilo potrebe s obzirom da se većina ustavnih stručnjaka javno izjasnila i obrazložila svoje stavove o ovom pitanju, stoji u odgovoru Ustavnog suda. Naveli su da su, uzimajući u obzir sve aspekte odnosno razloge za zadržavanje ograničenja te razloge za omogućavanje pristupa informaciji, našli da javni interes da se informacija učini dostupnom preteže nad štetom koja bi eventualno nastala po zaštićene interese. O kakvim se zaštićenim interesima radi kojima bi objava imena suca-izvjestitelja nakon donošenja jedne od najiščekivanijih odluka u vrijeme pandemije koronavirusa naštetila, nije poznato.
Upravo suprotno, skrivanje ovakvih podataka dovodi u pitanje integritet i javnost djelovanja Ustavnog suda koji odlučuje o ustavnosti zakona i zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Prema članku 47. stavku 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, predstavnici tiska i drugih sredstava priopćavanja mogu biti nazočni sjednici i javnoj raspravi, te drugim skupovima u Ustavnom sudu, dok prema članku 48. sudac–izvjestitelj izlaže na takvoj javnoj sjednici, stoga nema mjesta ovakvoj tajnosti. Ipak, u članku 96. Poslovnika Ustavnog suda stoji da nitko nema pravo tražiti podatke o sucu-izvjestitelju i ustavnosudskom savjetniku kojima je predmet raspoređen, niti podatke koji se odnose na odlučivanje o predmetu. Ova odredba ima smisla ako se radi o postupku koji je u tijeku da bi se otklonila mogućnost utjecaja na odluku, ali kada se održavaju savjetodavne i javne rasprave, nužno je da se zna tko je sudac izvjestitelj. Tako je u postupku o odlučivanju o ustavnosti Zakona o izbornim jedinicama sudac-izvjestitelj Goran Selanec održao savjetodavnu raspravu sa stručnjacima, među kojima su bili i predsjednik Vijeća Gonga Berto Šalaj te član Gonga Goran Čular s Fakulteta političkih znanosti, a koja se i mogla javno pratiti.
U Smjernicama Povjerenika za informiranje za test razmjernosti i javnog interesa, ističe se da provedba testa razmjernosti i javnog interesa ne mora nužno zahtijevati dodatno vrijeme uz regularnih 15 dana. To će osobito biti slučaj ako se radi o jednostavnijim zahtjevima, manjem opsegu odnosno količini zatraženih informacija, informaciji koja potpada pod samo jedno od ograničenja, usmjeravajućoj ranijoj praksi tijela javne vlasti u sličnim ili istovrsnim slučajevima (npr. tijelo javne vlasti već je odlučivalo u slučajevima kojima je tražena ista informacija ili isti ili sličan tip informacije), već poznatoj praksi Povjerenika za informiranje u sličnim ili istovrsnim slučajevima. Ipak, u skladu sa svojom praksom da uskraćuje javnost rada zajamčenu Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu, Ustavni su je ignorirao ove preporuke i prethodnu praksu.
Unatoč smjernicama i postojećoj odluci Visokog upravnog suda, kao i činjenici da se o Mostovom referendumskom pitanju mjesecima raspravljalo i prije i nakon odluke Ustavnog suda zbog kontroverznog obrazloženja njegove neustavnosti, s Ustavnog suda su ipak odlučili uzeti dodatnih 15 dana za jednu jednostavnu informaciju o čijem pružanju već postoji sudska praksa.
Koliko je rad Ustavnog suda zatvoren za javnost, govori i činjenica da na svojim web stranicama objavljuje samo statistiku primljenih i riješenih predmeta od 1990. godine. Budući da konkretniji podaci o predmetima nisu javno dostupni, poslali smo zahtjev za pravom na pristup informacijama kojim smo tražile, između ostalog, prosječno vrijeme potrebno za donošenje odluke po svim kategorijama predmeta kada se odlučivalo o meritumu stvari te broj i postotak od ukupnog broja predmeta odbačenih predmeta po svim kategorijama. Odgovor koji smo dobili je da Ustavni sud, osim zaprimljenih i riješenih predmeta, ne vodi drugu statistiku o predmetima koje prima i rješava niti to namjerava činiti.
Odluke Ustavnog suda od iznimnog su značaja za cijelo društvo i živote građana i građanki, stoga javnost mora imati uvid u ono što ustavni suci rade. Imajući na umu da je nepovjerenje građanki u institucije i tijela javne vlasti iznimno visoko, a da je pred Ustavnim sudom niz važnih odluka koje direktno utječu na živote svih nas, na demokraciju i stanje ljudskih prava, smatramo da je nužno unaprjeđivati rad otvaranjem prema hrvatskom društvu.
