Svakog dana, građani/ke se susreću s brojnim medijskim porukama. Kada razmatramo značajnost medija, potrebno je obratiti pažnju na medijsku ulogu u širenju informacija o ključnim događajima u političkom i društvenom životu.
Danas, priroda i važnost medija složeniji su no puko objavljivanje informacija. Medijski izdavači ne samo da odabiru koje će se informacije objaviti, već odlučuju na koji će se način one prezentirati. Time mediji uživaju značajan utjecaj na kreiranje i održavanje društvenih narativa kao i na percepciju građana o sebi i onima koji ih okružuju. Mediji igraju ključnu ulogu u kreiranju veza između vladajućih tijela, političkih aktera i javnosti koje omogućuju građanima nadziranje političkih aktera i doprinose transparentnijoj i odgovornijoj vlasti. Mediji mogu biti uspješno korišteni za informiranje kao i manipulaciju svojih korisnika te čine jedan od ključnih faktora koji omogućuje građanima političku participaciju u svakodnevnom životu. Tek nakon razumijevanja kompleksnosti utjecaja medija i njihove neizostavnosti za uspješnu demokraciju, možemo razumjeti važnost čvrstog temelja medijske pismenosti za društveni angažman građana.
Pojam medijske pismenost definiran je na konferenciji o medijskoj pismenosti (National Leadership Conference on Media Literacy, 1992. godine) kao sposobnost pristupanja, analize, vrednovanja i kreiranja medijskih poruka u različitim oblicima (Aufderheide, 1992.). Ovim vještinama, građani su sposobni kritički pristupiti informacijama s kojima se susreću – bile one na društvenim mrežama, u dnevnom tisku, na televiziji ili drugdje. Medijska pismenost unapređuje razumijevanje društvene uloge medija kao i vještine istraživanja i izražavanja koje su ključne za građane demokracije.
Prepoznajući da je medijska pismenost ključna vještina za aktivno građanstvo, GONG je razvio neformalne obrazovne programe medijske pismenosti. GONG-ovi edukativni moduli ciljaju značajno doprinijeti građanskim kompetencijama medijske pismenosti kroz suradnju s edukatorima i studentima, kroz učenje o načinima funkcioniranja medijskog sustava te kroz facilitaciju osnaživanja građanske sposobnosti kritičkog pristupa novinama te elektroničkim i digitalnim medijima. Diljem Europe, implementiraju se edukativni programi s kompatibilnim ciljevima, a u ovom je radu prikazano nekoliko odličnih primjera dobrih praksi obrazovanih programa medijske pismenosti.
Zajedničke karakteristike primjera dobrih praksi
Većina analiziranih primjera dobrih praksi ima holistički pristup obrazovanju medijske pismenosti kroz doprinos različitih aktera. Zapravo, većina edukativnih programa uključuje specifičnu regulativu od strane državne vlasti u kombinaciji sa radionicama iniciranim od strane lokalnih neprofitnih organizacija, nevladinih organizacija, učitelja, organizacija koje promiču umjetnost i kulturu, novina i ostalih medijskih kompanija. Regulacija na državnoj razini je pokazala važnost u osiguranju obrazovanja medijske pismenosti koje je jednako zastupljeno u školama diljem države. U najboljim primjerima, regulacijom su integrirani sati medijske pismenosti u nacionalni školski kurikulum i omogućeno je financiranje njihove provedbe. Iako je regulacija odličan način implementacije obrazovanja medijske pismenosti na nacionalnoj razini, holistički pristup naglašava prednost njene kombinacije s lokalnim inicijativama neprofitnih ili nevladinih organizacija. Takav pristup omogućuje adaptaciju edukativnog materijala političkom i društvenom kontekstu kako bi se pružilo obrazovanje koje je praktičnije i prilagođenije lokalnom okruženju.
Nadalje, iz većine primjera dobrih praksi vidljivo je kako bi edukacije za medijsku pismenost trebale biti kontinuirane te kako bi trebale pružiti edukativne aktivnosti za sve dobne skupine; od učenika osnovne i srednje škole do radnika i umirovljenika. Obrazovanje za medijsku pismenost koje cilja na sve grupe građana omogućuje pristupačnije obrazovanje koje ne samo da razvija osviještenost i vještine mlađih generacija već unapređuje zapošljivost te političku i društvenu osviještenost starijih građana.
Uz kontinuitet, većina primjera uspješnih praksi su programi temeljeni na dokazima. Primjerice, u slučaju pružanja obrazovanja različitim dobnim skupinama, programi su prilagođeni različitim karakteristikama i potrebama svake dobne skupine kako bi ih se učinilo što efektivnijima. Roditelji i učitelji su konzultirani o tome kojem sadržaju je potrebno podučiti mlade, a zagovarači medijske pismenosti su istražili uporabu medija od strane različitih dobnih skupina te koristili prikupljene podatke za daljnju adaptaciju programa i aktivnosti. Iako su programi prilagođeni različitim dobnim skupinama, slijedili su sličan kurikulum te varirali u kompleksnosti obrađenih pojmova.
Budući da se medijska industrija kontinuirano i razmjerno brzo razvija, mnoge dobre prakse medijske pismenosti redovno dopunjavaju sadržaj svojih radionica i online platformi kako bi pružile najnovije informacije i vještine korisne za svakodnevni život. Primjerice, obuhvaćanje pojava poput sponzorstva na društvenim mrežama postalo je ključno budući da većina ljudi danas konzumira informacije direktno sa Facebooka, Twittera ili Instagrama bez osviještenosti o sponzoriranom sadržaju. Hodanje ukorak s industrijom i uvođenje najnovijeg sadržaja pokazalo se ključnim za učinkovito obrazovanje o medijskoj pismenosti.
Kako radionice zauzimaju puno vremena te su ponekad izvan dosega većini građana, uvedeni su alternativni oblici participacije u programima medijske pismenosti, obično putem interneta ili u lokalnim zajednicama. Neprofitne ili nevladine organizacije, medijske kompanije i lokalne knjižnice često sudjeluju u povećanju dostupnosti edukativnih materijala i alata te pružaju informacije o medijskoj pismenosti, organiziraju konferencije, seminare te različite druge oblike radionica. Nadalje, neke organizacije pružaju niz online resursa uključujući webinare, video tutoriale, video igrice vezane uz medijsku pismenost te online kvizove dostupne u svako vrijeme. Kroz takve materijale moguće je učiniti dostupnim širok izbor izvora informacija i ukloniti fizička ili vremenska ograničenja pristupu edukativnim materijalima.
Naposljetku, moguće je naglasiti teme i vještine medijske pismenosti na čije unapređenje su se usredotočile mnoge dobre prakse: osnovno razumijevanje strukture, uloge i sadržaja medija, kritički pristup medijskim porukama, medijski aktivizam te medijsko zagovaranje. Dobre prakse su pokazale kako podučavanje o aktivizmu i zagovaranju dovodi do osnaživanja sudionika za uključivanje u promicanje medijske pismenosti u vlastitim lokalnim zajednicama i kritički promišljaju o sadržajima plasiranim kroz lokalne i nacionalne medije.
Primjeri dobrih praksi
Sljedeći odlomci opisuju pet primjera dobrih praksi obrazovnih programa medijske pismenosti. Prvi primjer je The Media Muffin Project, kao dio Finskog programa medijske pismenosti. Projekt je započeo u 2006. godini s ciljem unapređenja medijske pismenosti mlađe djece kao i s ciljem podrške za medijsko obrazovanje profesionalnih edukatora i roditelja. U projektu je naglašeno uključivanje različitih aktera te suradnja roditelja, medija i vlade kako bi se zakoni o zaštiti djece i integracija medijskog obrazovanja u dokumente koji reguliraju rano dječje obrazovanje kombinirali s edukativnim treninzima i materijalima koje su kreirale organizacije civilnog društva i mediji. Svrha projekta je razvoj dječjih sposobnosti efektivnog suočavanja s različitim medijskim porukama te mogućnost participacije u medijskoj kulturi u društvu koje je sve više usmjereno prema medijima. Projekt su primarno provele tri organizacije civilnog društva: The Centre for School Clubs (Centar školskih klubova), The School Cinema Association (Udruga školskog filma), i The Media Education Centre Metka (Centar medijskog obrazovanja Metka) dok je Ministarstvo obrazovanja i kulture bilo odgovorno za financiranje projekta sa ukupno 1 150 000 eura između 2005. i 2007. godine. Pomoću ovog financiranja, poslano je preko 9 000 edukativnih priručnika edukatorima u cijeloj zemlji te je objavljena dječja knjiga Muffe and The Lost Key (Muffe i izgubljeni ključ) kako bi se koristila u poduci mlađe djece o medijskoj pismenosti. Evaluacija projekta pokazala je kako su spomenuti materijali i treninzi povećali osviještenost o medijskom obrazovanju među sudionicima (Organization for Security and Co-Operation in Europe 2018). Kao rezultat programa, finska vlada je 2008. godine objavila nacionalne smjernice za medijsko obrazovanje u ranom djetinjstvu.
Norveški program digitalizacije i edukacije odraslih o medijima (Sibertoli 2018) još je jedan primjer uspješnog programa obrazovanja medijske pismenosti. Posvećen je podučavanju osnovnih vještina medijske pismenosti odraslih s niskim kvalifikacijama ili sa imigrantskim statusom. Program je uveden 2006. godine pod nazivom Basic Competence in Working Life (Osnovne kompetencije u radnom životu) te je preimenovan u SkillsPlus u siječnju 2017. godine (Sibertoli 2018). Viđen je kao jedan od glavnih programa norveške vlade koja je navela kako je medijska pismenost ključna na radnom mjestu te kako usavršavanje vještina medijske pismenosti povećava zapošljivost. Svi niskokvalificirani građani su politički prioritet u norveškim programima edukacije odraslih, a imigranti su posebno ciljana skupina. The Introduction Act (Uvodni zakon) iz 2003. godine navodi kako izbjeglicama, onima s humanitarnim statusom te onima sa kolektivnom zaštitom treba biti ponuđen dvogodišnji uvodni program kako bi se povećala njihova zapošljivost (Sibertoli 2018). Financiranje i participacija povećali su se svake godine od kada je program uveden, a preko 30 000 sudionika je završilo trening. Svaka javna ili privatna organizacija u Norveškoj može aplicirati za financiranje za implementaciju programa.
Treći primjer uspješnog obrazovnog programa medijske pismenosti je PONDER, program implementiran na Kosovu u partnerstvu sa OSCE Mission i UNICEF Innovations Lab. PONDER je razvijen kako bi poboljšao sposobnost srednjoškolskih učenika da kritički vrednuju informacije i poruke dobivene iz online medijskih izvora (Organization for Security and Cooperation in Europe, 2018). Tijekom godina, osnaživanje medijske pismenosti adolescenata igralo je važnu ulogu u osvještavanju praksi terorista, pomažući učenicima kritički pristupiti radikalnim porukama. Kroz interaktivna predavanja, igre i vježbe tijekom trodnevne radionice, adolescenti uče o različitostima, plagiranju, prezentaciji podataka te interpretaciji slika. Suradnja s medijskim kompanijama pružila je sudionicima priliku za praksom tijekom koje su mogli prakticirati vještine koje su naučili, kreirati vlastiti medijski sadržaj te unaprijediti svoje znanje i steći profesionalno iskustvo. Zajedno sa svojim partnerima, PONDER je omogućio trening više od 200 mladih kroz posjete srednjim školama, centrima za mlade i raznim drugim zajednicama u Kosovu.
Saferinternet.at je, kao koordinacijski i informacijski centar u Austriji koji želi unaprijediti korištenje interneta i medijsku pismenost kod različitih ciljanih skupina, još jedan primjer dobre prakse u medijskom obrazovanju. Centar provodi aktivnosti za sve korisnike interneta, ali specifičan fokus je stavljen na djecu, mlade, roditelje i edukatore. Cilj ovog projekta je osnažiti ciljane skupine u korištenju digitalnih medija na siguran, odgovoran i efikasan način. Projekt se provodi od 2005. godine, u suradnji s udrugama civilnog društva te javnih institucija. Od 2005. godine, u sklopu inicijative održano je 12 200 radionica i predavanja, a na kojima je sudjelovalo 303 950 sudionika/ca. Radionice i predavanja su osmišljena prema potrebama ciljanih skupina te su usmjerene na razne dionike – djecu, adolescente, pedagoge, roditelje i učitelje. Nadalje, izrađene su 252 različite publikacije, video uratci te letci, a koji se mogu besplatno preuzeti online te se bave temama sigurnog korištenja interneta. Na kraju, više od 152 000 korisnika mjesečno posjeti njihovu online platformu, koja objedinjuje informacije o sigurnom korištenju interneta te medijskoj pismenosti.
Inicijativa Sedam dana s medijima (7 Days with the Media) je projekt koji se provodi od 2013. godine i cilj mu je povećati svijest građana o važnosti tradicionalnih i novih medija u svakodnevnom životu. Inicijativa svake godine započinje sa svojim aktivnostima u svibnju – točnije – 3. svibnja na Svjetski dan slobode medija, jer želi doprinijeti raspravi o protoku informacija, slobodi i kvaliteti javnog života u globalnom društvu. Inicijativa je otvorena svima. Osmišljena je kao platforma gdje različiti dionici mogu predložiti aktivnosti koje žele provesti tijekom tjedna slobode medija. Aktivnosti se trebaju sastojati od reflektiranja na važnost medija u društvu, kao i utjecaja novih tehnologija na naš svakodnevni život, s naglaskom na promicanje medijske pismenosti. Aktivnosti trebaju biti neprofitne i istovremeno promovirati ljudska prava i ljudsko dostojanstvo. Zainteresirani dionici trebaju popuniti registracijski obrazac s opisanim aktivnostima. Razni dionici mogu predložiti aktivnosti te oni uključuju knjižnice, osnovne i srednje škole, grupe učenika i studenata, istraživače, lokalne samouprave, medije, itd.
Naposljetku, moguće je vidjeti kako svaki primjer dobre prakse edukacije o medijskoj pismenosti ima svoje posebnosti budući da djeluje u specifičnom okruženju te su na njega utjecale određene kulture i politike. Ipak, također je moguće identificirati neke od glavnih karakteristika koje ove prakse dijele i koje mogu poslužiti kao smjernice za buduće inicijative i edukativne aktivnosti u Hrvatskoj. Najbolje inicijative edukacija o medijskoj pismenosti su one koje zauzimaju holistički pristup uključujući vladu i javne institucije, civilno društvo i medije, te koje su regulirane zakonom, uključive, dostupne, redovito dopunjavane, bazirane na dokazima, kontinuirane te pružane od strane širokog spektra aktera. Zaključno, sve ove dobre prakse su pružile temelj za aktivnu i kritičku participaciju građana u demokraciji i svakodnevnom političkom životu.
Aufderheide, Patricia: „Media Literacy. A Report of the National Leadership Conference on Media Literacy“, Aspen Institute, Communications and Society Program, Washington DC, 1993.
Lundvall, Anniina. “Finnish Media Eduction Best Practices.” Finnish Society on Media Education, Finnish Society on Media Education In Cooperation with and Funded by the Ministry of Education and Culture, Division for Cultural Policy, www.mediakasvatus.fi/publications/bestpractises.pdf.
Sbertoli, Graciela. “Digitalisation and Adult Learning: the Norwegian Approach to Inclusion in a Digital Society.” EPALE : Electronic Platform for Adult Learning in Europe , EPALE Österreich, 6. veljače 2018., https://ec.europa.eu/epale/en/blog/digitalisation-and-adult-learning-norwegian-approach-inclusion-digital-society.
“Spreading Critical Media Literacy among Kosovo Youth.” Women and Political Participation in Malta | OSCE, Organization for Security and Co-Operation in Europe, 5. travnja 2018., www.osce.org/mission-in-kosovo/376975.
Gong je Centar znanja u području građanskog aktivizma i izgradnje demokratskih institucija društva u okviru Razvojne suradnje s Nacionalnom zakladom.
