Prostor za unaprjeđenje transparentnosti donošenja odluka u RH je iznimno velik, ukazuju nalazi GONG-ovog istraživanja napravljenog u suradnji s Access Info Europe. Nova obveza kreiranja trenutno nepostojećih informacija odstranila bi najveći broj detektiranih manjkavosti.
U Hrvatskoj trenutačno ne postoji obveza kreiranja zapisnika sastanaka koje državni dužnosnici održavaju s vaninstitucionalnim akterima. Osim toga, ne postoji obveza dokumentiranja nepisanih ili objave pisanih prijedloga koje dostavljaju vaninstitucionalni akteri u procesu pripreme ili donošenja nekih odluka (ponajprije lobisti). Odsustvo jasnih pravila vezanih uz poželjnu praksu sastanaka s lobistima (ponajprije izostanak obveze proaktivne objave informacija o tim sastancima), dodatno doprinosi netransparentnosti procesa donošenja odluka u Republici Hrvatskoj. To su pokazali nalazi istraživanja što ga je proveo GONG, u suradnji s Access Info Europe i drugim partnerskim organizacijama koje su provele isto istraživanje o transparentnosti procesa donošenja odluka u 10 zemalja članica Europske unije.
Nalazi istraživanja te neposredni uvidi u hrvatsku političku praksu, ukazuju na zaključak da ne postoji jasan trag svih utjecaja na neku politiku, zakon, strategiju ili izvršnu odluku (tzv. legislative footprint). Naime, u okviru ovog istraživanja su tijelima javne vlasti upućeni zahtjevi za pravom na pristup informacijama kojima se traže informacije o konkretnim održanim sastancima – tko je bio prisutan, zapisnik održanog sastanka, te svi pisani dokumenti koji su predani na sastanku. Iako se radilo o procesima donošenja odluka iznimno vidljivima u javnosti (slučaj franak, eksploatacija nafte u Jadranu, izuzeće Crkve iz Zakona o računovodstvu neprofitnih organizacija), tražene informacije uglavnom ne postoje, odnosno iste se uopće ne kreiraju. U dva odgovora, službenici za informiranje, ničim izazvani, dodatno pojašnjavaju da se vrlo često vode neformalne konzultacije o bitnim pitanjima, te da se za njih ne vodi nikakav pisani trag. Ovakvi odgovori zapravo ukazuju na to da najviši administrativni ešaloni te rukovodeći politički kadar u ključnim tijelima javne vlasti uopće nisu svjesni svih rizika koji proizlaze iz procesa donošenja odluka koji se bazira na neformalnim razmjenama informacija i savjeta, neevidentiranim susretima, nezabilježenim utjecajima u procesima donošenja odluka ili formuliranja javnih politika.
U ovom trenutku postoji ozbiljan nedostatak jasne političke volje da se konkretnim mjerama unaprijedi transparentnost procesa donošenja odluka u Hrvatskoj. Vlada nije pristala na donošenje Kodeksa ponašanja članova Vlade kojim se moglo urediti neka od spomenutih otvorenih pitanja, a što je GONG predložio kao aktivnost za nacrt „Antikorupcijskog akcijskog plana“. K tome, u istom tom planu nije se obavezala na uređenje zakonskog okvira za lobiranje, nego tek na javnu raspravu o tome.
GONG će kroz nastojati osigurati da se ključne preporuke proizašle iz istraživanja ugrade u hrvatsku političku praksu:
Sudjelovanje građana i zainteresiranih aktera u procesu osmišljavanja javnih politika sastavni je i neizostavni element moderne predstavničke demokracije, kojem u posljednje vrijeme vjetar u leđa daje mogućnost korištenja novih tehnologija. No, u svakom političkom sustavu postoje akteri koji žele svoj utjecaj na javne odluke i javne politike skriti od javnosti. Skriveni utjecaj na javne politike prijeti padom povjerenja građana u politički sustav i političke procese, otvara rizik zarobljavanja neke javne politike (koja tada umjesto javnog interesa ispunjava privatne i/ili posebne interese), te širi manevarski prostor za neprimjereni utjecaj, sukob interesa i korupciju.
Ovaj članak je napisan u okviru projekta Decision Making Transparency, kojeg je u Hrvatskoj GONG proveo uz podršku Access Info Europe. Detaljni pregled nalaza istraživanja na engleskom jeziku možete pronaći ovdje.
