GONG zagovara sučeljavanje kandidata ne radi njihova prava na promidžbu, nego radi prava medija da kritički propituju kandidate i prava birača da ih bolje upoznaju. Provedba novih pravila praćenja izborne promidžbe za elektroničke medije na izborima za zastupnike u Hrvatski sabor pravi je test za nakladnike medija i novinare jer nova pravila pružaju mogućnost organiziranja sučeljavanja te široki prostor za uredničku procjenu načina praćenja izborne promidžbe. Istovremeno, nova pravila su „sklizak teren“ jer vrlo lako mogu odvesti u favoriziranje jedne političke opcije ili ignoriranje pojedinih političkih opcija.
Svaka televizija s nacionalnom koncesijom uključujući i javnu televiziju HTV, sukladno, Zakonu o izborima zastupnika u Hrvatski sabor i Pravilima o postupanju elektroničkih medija s nacionalnom koncesijom u Republici Hrvatskoj tijekom izborne promidžbe, ima pravo oblikovati način sučeljavanja osoba koje su sudionici u izborima istaknuli kao kandidate za predsjednika vlade, odrediti broj kandidata, trajanje sučeljavanja i vrijeme emitiranja.
HRT je dodatno donio svoja Programska pravila za praćenje izbora zastupnika u kojima se navodi, između ostalog, da će HRT nastojati organizirati jedno sučeljavanje na koje će, na osnovi predizbornih istraživanja javnog mnijenja i uredničke procjene, pozvati predstavnike stranaka/koalicija i neovisnih lista za koje procijeni da bi nakon provedenih izbora 2015. mogle biti relevantne pri oblikovanju i izboru nove Vlade. Pravila ne preciziraju kakva će istraživanja javnog mnijenja biti korištena, a procjena relevantnosti lista pri izboru nove Vlade može biti vrlo arbitrarna zakidajući potencijalne liste s vrlo izglednom mogućnosti utjecaja na formiranje nove vlade. Pravila su trebala jasnije regulirati kriterije ne ostavljajući prostora za različita tumačenja posebno u slučaju mogućih vrlo tijesnih izbornih rezultata.
Kako bi se smanjili takvi rizici, GONG je predlagao poštivanje načela potpune, ali i proporcionalne jednakosti tako da DIP bude zadužen za narudžbu i odabir dvije relevantne agencije za ispitivanje javnog mnijenja koje zadovoljavaju sve međunarodne standarde putem javnog natječaja. Konkretno, GONG-ov je prijedlog da se službena izborna kampanja podijeli u tri trećine. Na početku prve trećine, svi kandidati/kandidacijske liste koje se kandidiraju imali bi pravo na ravnopravan i u potpunosti jednak pristup, što je do nedavno bio jedini model predstavljanja. Međutim, u skladu s načelom proporcionalne jednakosti, u drugoj trećini kampanje mediji bi trebali osigurati jednak pristup za minimalno prvu polovinu kandidata/kandidacijskih lista koji sukladno istraživanjima javnog mnijenja dviju agencija provedenih prije početka službene kampanje prelaze izborni prag. U zadnjoj trećini kampanje prije izbora mediji bi imali pravo organizirati sučeljavanja najmanje dva kandidata na izborima za predsjednika Republike u prvom krugu/najmanje dva neslužbena kandidata za predsjednika Vlade između onih kandidata iz druge trećine kampanje koji prelaze izborni prag.
Pored daljnjeg uređenja izbornog zakonodavstva kao jedne od glavnih zadaća buduće Vlade i saziva Sabora te brušenja medijskih pravila praćenja izbora, i dalje ostaje otvoreno pitanje što niti jedna institucija nije nadležna za reguliranje tiskanih medija. Stoga GONG predlaže da se u svrhu praćenja pravilnosti izborne promidžbe takve ovlasti dodijele reformiranom Vijeću za elektroničke medije koje bi svojim stručnim mišljenjima pomagalo DIP-u u praćenju izborne promidžbe i u tiskanim medijima.
Regulatorne ovlasti za praćenje pravilnosti izborne promidžbe u oglašavanju i uređivačkim politikama medija bi trebalo dodijeliti regulatornom tijelu koje se bavi nadzorom svih medijskih sadržaja. Dok se ne ustroji takvo tijelo, ovlasti nadzora medijskih sadržaja tijekom izbora bi trebalo dodijeliti DIP-u uz obavezno traženje stručnog mišljenja Vijeća za elektroničke medije posebno vezano za slučajeve kršenja pravilnosti izborne promidžbe u medijima što je i na tragu preporuka OESS-ove promatračke misije za parlamentarne izbore u Hrvatskoj 2011.
