U našoj velikoj boli jedina je naša nada da se naša djeca pred zimu povrate svojim roditeljima. … posljednja je to rečenica pisma koje su roditelji 165 židovskih omladinaca iz Zagreba u rujnu 1941. uputili ministru unutrašnjih poslova, moleći da se njihovu djecu pusti iz koprivničkog logora Danica u koji su mjesecima ranije deportirana na 'đačku radnu službu'. U to vrijeme već je 107 djece ubijeno u koncentracijskom logorskom kompleksu Gospić-Jadovno-Pag.
Pisma nesretnih roditelja prisjetili su se povodom Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust i sprječavanja zločina protiv čovječnosti, odnosno 80. godišnjice oslobođenja zatočenika i zatočenica iz nacističkog logora Auschwitz, članovi Antifašističke lige Republike Hrvatske odavši počast žrtvama ustaškog režima. U znak sjećanja na stradale položen je vijenac u Praškoj ulici u Zagrebu - na mjestu na kojem se od 1867. do 1942. godine nalazila sinagoga.
Pisma nesretnih roditelja prisjetili su se povodom Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust i sprječavanja zločina protiv čovječnosti, odnosno 70. godišnjice oslobođenja zatočenika i zatočenica iz nacističkog logora Auschwitz, članovi Antifašističke lige Republike Hrvatske odavši počast žrtvama ustaškog režima koji je Hrvatskoj podario nekoliko domaćih „auschwitza“. U znak sjećanja na stradale položen je vijenac u Praškoj ulici u Zagrebu - na mjestu na kojem se od 1867. do 1942. godine nalazila sinagoga.
„U genocidu počinjenom nad Židovima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1941. do 1945. godine, ubijeno je između 75 i 80 posto članova židovske zajednice na području današnje Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Drugim riječima, tek je svaki peti Židov dočekao oslobođenje. Tako su Židovi koji su živjeli i koji su se zatekli na području NDH bili među prvim žrtvama 'konačnoga rješenja' jer je tek u ljeto/jesen 1941. počelo masovno ubijanje na prostorima okupiranima od strane nacista“, podsjećaju iz Antifašističke lige Hrvatske.
Ističu da su činom iskazivanja poštovanja za sve one čiji su životi nasilno prekinuti u vrijeme NDH, željeli „upozoriti javnost da se i danas u društvu mogu prepoznati procesi koji su jednom doveli do Holokausta. Zbog toga je pitanje naše kolektivne nesposobnosti da prepoznajemo i reagiramo na ugrožavanje Drugoga kao samoga sebe zapravo pitanje nepoznavanja povijesti nasilja i našeg autentičnog otpora istome“.
Pismo roditelja 165 židovskih omladinaca:
Dne 31.svibnja o.g. odpremljeno je 165 židovskih omladinaca, glasom priloženog popisa, na đačku radnu službu u logor 'Danica', Koprivnica. Sva su djeca otišla sa veseljem, jer su saznala, da će raditi i da će se nakon osam tjedana vratiti kući.
Radi toga obskrbila su se djeca samo sa ljetnim i najpotrebnijim stvarima. Nakon 8 tjedana logorovanja u Koprivnici nadala su se djeca, da će se vratiti kući, te da će ih drugi zamijeniti, ali umjesto kući odpremljena su u logor Jadovno na Velebitu; iz Jadovna na otok Pag i sada se nalaze u logoru kod Jasenovca.
Navedeni dječaci, između 17 i 25 godina, većinom su maturanti ili su pohađali sveučilište, a nekoji su bili zaposleni u zanatima u Zagrebu. Svi su ti dječaci odgojeni za cijelo vrijeme školovanja u hrvatskom duhu, te su dušom i tijelom osjećali sa Hrvatima. Bili su članovi samo hrvatskih i športskih društava, a družili su se samo sa svojim hrvatskim školskim drugovima. Bili su većinom dobri učenici i dobrog vladanja. Poznato je, da je veliki broj imućnih židovskih đaka stalno podupirao svoje siromašne kolege i podupirao sve hrvatske školske ustanove. To sve mogu posvjedočiti njihovi profesori.
Zima je pred vratima, a ta djeca nisu ni za hladnije vrijeme obskrbljena, a kamo li za zimu. Stvari, koje su sa sobom ponjela, sigurno su već poderane, budući da se već četvrti mjesec nalaze na radu, a naknadno nismo njima ništa mogli poslati.
Iz gore opravdanih razloga molimo, da se naša djeca, navedena u popisu, vrate svojim roditeljima iz sadašnjih logora u Jasenovcu. Do 30. rujna bit će upravo 4 mjeseca, što su ta djeca na radu u logorima. Tako bi djeci bilo omogućeno, da barem privatno nastave nauke i zanat.
Za besprikorno vladanje naše djece i da će učiti i marljivo raditi, jamčimo solidarno kao njihovi roditelji svojim životima. U našoj velikoj boli jedina je naša nada, da se naša djeca pred zimu povrate svojim roditeljima.
"Sloboda, život i nasljeđe preživjelih"
Među žrtvama holokausta bilo je i milijun i petsto tisuća djece, a jedne od najstrašnijih pojava u novijoj ljudskoj povijesti svijet se prisjeća 27. siječnja, koji se kao Međunarodni dan sjećanja na holokaust obilježava od 2006. Godine. Prethodno je usvojena Rezolucija o danu sjećanja na holokaust na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda godinu dana ranije kojom se „bezrezervno osuđuje sve oblike religijske netolerancije, poticanje, šikaniranje ili nasilje osoba, ili zajednica temeljeno na etničkoj pripadnosti ili religijskim uvjerenjima“.
Dan kada je sovjetska Crvena armija oslobodila Auschwitz, 27. siječnja 1945., Ujedinjeni narodi odabrali su za dan sjećanja na sve žrtve holokausta. Procjenjuje se da je samo u Auschwitzu, od njegova otvorenja u lipnju 1940. do oslobađanja, pobijeno milijun i stotinu tisuća ljudi.
Holokaust (pogrom, istrebljenje) je proveo nacistički njemački režim nad šest milijuna Židova, Roma, Slavena, homoseksualaca i lezbijki, duševnih bolesnika, osoba s invaliditetom, političkih oponenata i ratnih zarobljenika. Sustavno i masovno uništavanje njemački nacistički režim i njegovi kvislinzi provodili su od dolaska na vlast u Njemačkoj 1933. do kraja Drugoga svjetskog rata, a najveći intenzitet uništenja proveden je, prema podacima Jad Vashema, 1942. godine, kada je u koncentracijskim logorima ubijeno dva i pol milijuna Židova.
U Hrvatskoj se valja prisjetiti koncentracijskog logora Jasenovac, koji je bio mjesto zatočenja, prisilnog rada i likvidacija, u prvom redu srpskog pravoslavnog stanovništva koje je, u cilju stvaranja čistog etničkog teritorija, trebalo potpuno iskorijeniti s područja takozvane Nezavisne Države Hrvatske, kao i Židove i Rome, rasnim zakonima diskriminirano stanovništvo. Međutim, u logoru je stradao i znatan broj Hrvata - komunista i antifašista, pripadnika Narodno – oslobodilačke vojske Hrvatske, kao i članova njihovih obitelji i drugih protivnika ustaškog režima.
Ovogodišnje obilježavanje Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta u znaku je 70. obljetnice završetka Drugoga svjetskog rata kada su savezničke snage oslobodile zatočenike koncentracijskih logora među kojima i najvećega nacističkoga koncentracijskog logora smrti Auschwitza.
Cilj obilježavanja je povući pouke iz povijesti i spriječiti moguće pojave genocida, a deklaracija "bezrezervno osuđuje sve oblike religijske netolerancije, poticanje, šikaniranje ili nasilje osoba ili zajednica temeljeno na etničkoj pripadnosti ili religijskim uvjerenjima".
„Tamna strana hrvatske povijesti“
„Nikada ne smijemo zaboraviti te muškarce, žene i djecu i njihovu agoniju“ poručila je prilikom obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na holokaust u Saboru SDP-ova Dragica Zgrebec, potpredsjednica parlamenta,podsjetivši da i „Hrvatska ima "tamnu stranu povijesti" tijekom koje je proglašena tzv. NDH čiji je marionetski ustaški režim provodio politiku svojih mentora, no u tome nije imao široku potporu hrvatskog naroda. Hrvatski narod masovno se priključio antifašističkoj borbi koja je Hrvatsku pridružila pobjedničkoj antifašističkoj koaliciji. Nacistička i rasistička ideologija nikada nisu, niti će imati, podršku u hrvatskom narodu“.
Međutim, i danas se, valja uvijek iznova podsjetiti, u Hrvatskoj još uvijek tobože naivno "raspravlja" je li "Za dom spremni" ustaški ili stari hrvatski, eventualno kompromitirani, pozdrav i počinje li hrvatski grb bijelim ili crvenim poljem, a koketiranje s ustaštvom pod okriljem države, bez obzira tko bio na vlasti (dovoljno je već samo sjetiti se SDP-ova splitskog gradonačelnika), očituje se i u tome što postoji čitav niz legalno registriranih udruga koje koriste ustašku ikonografiju i koje kao takve država uredno financira.
No, u Saboru su na današnji dan ipak minutom šutnje odali počast žrtvama, kako je istaknula Zgrebec, „s pijetetom i tugom spram žrtva Holokausta, s ponosom prema ljudima koji su se borili protiv toga strašnog zla, a Danom sjećanja šalje se poruku da mir, sloboda, jednakost, solidarnost, poštivanje različitosti i pravo na izbor svakog čovjeka, znače zalog budućnosti čovječanstva“.
Ovaj tekst je objavljen i zahvaljujući sufinanciranju kroz program "Europa za građane".
