Platforma nazvana Stop korupciji, koju je Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije predstavilo kao ključan alat borbe protiv korupcije, već na prvi pogled otkriva paradoks - na njoj građani ne mogu prijaviti korupciju.
Portal je izrađen u sklopu Akcijskog plana za razdoblje 2025. - 2027. uz Strategiju sprječavanja korupcije 2021. - 2030., a financiran je europskim sredstvima iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. No, unatoč imenu i formalnoj svrsi podizanja svijesti o korupciji i njezinoj prevenciji među građankama, na samoj platformi građani ne mogu podnijeti prijavu sumnje na korupciju. Naime, jedino što se može prijaviti su nepravilnosti iz nadležnosti Pučke pravobraniteljice, poput nepravilnosti, nezakonitih radnji ili korupcije koju su uočile osobe u radnom okruženju, a koje su od javnog interesa, odnosno zviždači. Drugim riječima, na portalu nema spomena tijela kojima građani, koji ne spadaju pod zaštićenu kategoriju zviždača, zapravo trebaju prijaviti sumnju na korupciju, a to su državno odvjetništvo i USKOK, niti nudi izravni mehanizam za prijavu takvih kaznenih djela, kao ni pojašnjenje razlike.
Prijave zviždača kroz portal e-Građani
Dodatni apsurd portala Stop korupciji jest način prijave. Ako građani i žele prijaviti nepravilnost, to može učiniti isključivo putem sustava e-Građani. Takvo rješenje predstavlja ozbiljnu digitalnu i sigurnosnu barijeru jer je za korištenje sustava potrebna autentifikacija kojom prijavitelj ulazi u osobni profil. Koliko im je time zajamčena sigurnost i anonimnost prema tijelima koje prijavljuju već u trenutku prijave veliko je pitanje, jer se ovakvim načinom prijavljivanja dodatno obeshrabruju potencijalni zviždači, osobito zaposlenici u javnom sektoru ili državnim tvrtkama koji strahuju od odmazdi.
Ironija je još veća kada se usporedi sadržaj platforme s onim što već nudi postojeći sustav e-Građani. Ako u njemu jednostavno upišete pojam „korupcija”, sustav vas izravno upućuje na Državno odvjetništvo, USKOK i Sektor za sprječavanje korupcije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, kao prave adrese za prijavu korupcije u Hrvatskoj, a ne na platformu Stop korupciji. Štoviše, sam sustav e-Građani nudi puno više informacija i uputa o prijavljivanju korupcije negoli platforma, preko adresa i kontakata USKOK-ovih ureda po cijeloj Hrvatskoj, do linka na stranice DORH-a na kojima je podrobnije opisan proces prijave i nužni elementi. Također, dan je i primjer kaznene prijave, kako bi se građanima maksimalno olakšalo prijavljivanje korupcije.
Drugim riječima, e-Građani već nude jasnije i konkretnije informacije o prijavi korupcije nego portal koji je izrađen upravo u tu svrhu.
Ni ostatak sadržaja na platformi ne ostavlja dojam ozbiljnog alata za borbu protiv korupcije. Tzv. AI asistent ne daje osnovne informacije o tome kome i kako prijaviti sukob interesa, kada “objašnjava” građanima primjerice što je registar lobista, odgovara kako je “Registar lobista Registar lobista u Republici Hrvatskoj.”
Kategorija trgovačkih društava u državnom vlasništvu ne uključuje ni neke od najvećih državnih tvrtki poput HEP-a, dok rubrika „Antikorupcijski dokumenti”, koja bi trebala sadržavati ključne zakone i strateške dokumente, za sada ima samo dva akcijska plana.
Omiljeni državni IT-jevac
Prema mišljenju Gonga, ovakva platforma ne opravdava uloženi javni novac u njeno stvaranje. Naime, unatoč svim navedenim manama, izrada platforme nije bila jeftina. Prema podacima iz Elektroničkog oglasnika javne nabave, ugovor za izradu portala vrijedan 358.750 eura dodijeljen je tvrtki Cuspis u vlasništvu Vinka Kojundžića u rujnu 2023. godine, dok je platforma aktivna od veljače 2026.
Kojundžić je u javnosti poznat po bliskosti s bivšim HDZ-ovim ministrom zdravstva Vilijem Berošem, danas USKOK-ovim optuženikom. Njegova tvrtka postala je poznata tijekom pandemije 2021. godine kada je izradila portal Cijepise, službenu platformu za pozivanje građana na cijepljenje. Portal, plaćen oko 4,6 milijuna kuna, od početka nije funkcionirao, zbog čega ga zdravstvene ustanove i Grad Zagreb nisu željeli koristiti, a na kraju je ugašen 2023. godine.
Cuspis već godinama posluje gotovo dominantno s državom. Tvrtka je dugo održavala elektroničke sustave Ministarstva zdravstva, a s vremenom se suradnja proširila i na druga ministarstva. Državna revizija je još 2022. utvrdila nepravilnosti oko isplata Ministarstva zdravstva Kojundžićevoj tvrtci za nadogradnju softvera.
Podaci iz državne riznice pokazuju koliko je bliska suradnja države i Kojundžića. Cuspisu je iz proračuna isplaćeno 388 tisuća eura 2020. godine, gotovo 875 tisuća 2021., više od 553 tisuće 2022., gotovo 975 tisuća 2023., više od 825 tisuća 2024., te oko 779 tisuća eura 2025. godine, što je ukupno oko 4,4 milijuna eura. Već u prva dva mjeseca 2026. tvrtka je iz državnog proračuna dobila dodatnih 152 tisuće eura. U postotcima prihoda Kojundžićeve tvrtke, uplate iz javnih sredstava iznose primjerice, 2022. godine 56% svih prihoda, 2023. 76%, te 2024. 66% svih prihoda.
Kojundžić se u međuvremenu uključio i u političku utakmicu te je tijekom lokalnih izbora 2025. aktivno sudjelovao u kampanji u Zagrebu proizvodnjom sadržaja na društvenim mrežama usmjerenih protiv platforme Možemo.
Skupa formalnost
Sve navedeno otvara pitanje opravdanosti gotovo 360 tisuća eura uloženih u portal čija je svrha, kako navode, pridonijeti učinkovitijoj prevenciji korupcije te osigurati veću transparentnost i uključenost građana. Uvidom u način njenog funkcioniranja upitno je olakšavanje uključenosti građana, kao i uopće mogućnost prijave korupcije putem portala.
Sudeći prema sadržaju i funkcionalnostima, platforma Stop korupciji više djeluje kao formalno ispunjavanje obveze iz akcijskog plana nego kao stvarni alat kome je namjena olakšavanje prijave korupcije i veća informriranost građana. Uvid u Godišnji plan rada Ministarstva pravosuđa za ovu godinu sugerira sličan obrazac. Aktivnosti u borbi protiv korupcije često su postavljene tako da stvore dojam da ispunjavaju pokazatelje prema međunarodnim institucijama kojima težimo te opravdalo korištenje europskih sredstava, bez ikakve stvarne želje za ozbiljnijim obračunavanjem s problemom kojeg hrvatski građani iz ankete u anketu smatraju najozbiljnijim problemom u Hrvatskoj.
Dokaz tome su Operativni ciljevi sektora za suzbijanje korupcije iz Godišnjeg plana rada Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za 2026. godinu, koji se svode na plaćanje članarina u međunarodnim inicijativama.
Rezultat je stvaranje nefunkcionalnih platformi koje ne pridonose učinkovitijoj prevenciji korupcije, osiguranju veće transparentnosti niti uključenosti građana. Naprotiv, ne omogućuju niti prijavu korupcije ukoliko niste zviždač, niti vas upućuju na adrese kojima se trebate obratiti. U slučaju portala Stop korupciji, čini se da je jedini dio koji ima stvarne veze s korupcijom za građane upravo njegovo ime.
