Saborski zastupnik SDP-a Tonči Restović mišljenja je da Hrvatski sabor nije radni parlament nego parlaonica. U razgovoru za Parlametar ističe da su rasprave u Saboru gotovo uvijek samo formalnost, svaki prijedlog koji Vlada uputi u saborsku proceduru, već je unaprijed zacrtan kao donesen. Posebno upozorava da je raspravama u Saboru isključiva svrha bildanje mišića vladajućih, odnosno dokazivanje vjernosti Vladi.
Među zastupnicima ste koji obnašaju prvi saborski mandat. Nakon više od godine dana zastupničke dužnosti, jeste li zadovoljni ili razočarani?
U dva mandata sam bio član Gradskog vijeća Grada Šibenika i dobro sam osjetio na koji način HDZ doživljava predstavničko tijelo, a pogotovo kako doživljava one koji predstavljaju oporbu. Koliko čujem od svojih kolegica i kolega širom Hrvatske, situacija je svugdje manje više ista. Iz tog razloga si nisam utvarao da bi situacija u Hrvatskom saboru bila bitno drugačija, ali ipak i dalje se ne mogu načuditi takvom poimanju demokracije od vladajuće stranke.
Zbog toga sam na tu temu održao i jedan slobodni govor. Jer, ako vladajući nastave na ovaj način tumačiti demokraciju – ne piše nam se dobro kao društvu. Rasprava u Saboru je gotovo uvijek samo formalnost, način da se ispoštuje slovo zakona jer svaki prijedlog koji Vlada uputi u saborsku proceduru već je unaprijed zacrtan kao donesen. Rasprave na odborima, te one na plenarnoj sjednici, ni na koji način ne pridonose kvaliteti donesenih zakona, nego im je cilj samo bildanje mišića vladajućih, odnosno dokazivanje vjernosti Vladi.
Mislite li da Sabor zasluženo već godinama dobiva najniže ocjene među institucijama i da je opravdana većinska negativna percepcija koju "uživa" u javnosti?
Drugi aspekt je ovaj koji spominjete, percepcija javnosti. Jako niskoj ocjeni Sabora kumuje i način na koji se saborske rasprave prenose u javnosti. Nerijetko se najviše pompe digne oko nebitnih izjava, oko doskočica i poskočica, vrlo često i uvreda koje pojedini saborski zastupnici upućuju kolegicama i kolegama. Ne pada mi na pamet baviti se uređivačkom politikom hrvatskih medija, a kamoli im govoriti što bi i kako trebali raditi.
Ali, kada bi se takve stvari koje služe isključivo infantilnom privlačenju pažnje - ignorirale, a prenosio sadržaj pojedinih rasprava, odnosno kada bi mediji manje pažnje posvećivali formi, mislim da bi i percepcija javnosti rada Sabora bila drugačija.
Kako ocjenjujete rad Kluba zastupnika SDP-a? Opravdava li on status najjače oporbene stranke? Pritom ne mislimo brojčano, nego sadržajno, s politikama koje predlažete. Dio javnosti i analitičara smatra da zapravo uživate u poziciji najveće oporbene stranke jer ste po defaultu "uvijek u pravu, a ni za što krivi", i to za nemale plaće za hrvatske prilike.
Odmah ću komentirati taj, kako kažete "dio javnosti" i jasno reći da su u krivu. Pozicija oporbenog saborskog zastupnika, ako mene pitate, iznimno je frustrirajuća. Možete davati najpametnije i najbolje prijedloge, ali HDZ-ova većina ih nikada neće prihvatiti.
S prijedlozima SDP-a se često dogodi da ih vladajući u startu odbiju, ne želeći niti razgovarati o njima, a nakon nekog vremena ih pokušavaju prepisivati bez razumijevanja pa onda dobijemo nedorečena i nelogična zakonska rješenja jer su ista trebala biti drugačija od predloženih. Tako sada primjerice imamo situaciju da su vladajući povećali iznos minimalne plaće, ali su ostavili osobne odbitke takve, da se u konačnici i ta minimalna plaća oporezuje.
Dio kritika ide i na račun gubitka socijalne komponente u djelovanju SDP-a i tek deklarativne brige za radnike i prosječne građane, iako bi oni trebali biti vaš core business. Kako i zašto već treći mandat za redom ne uspijevate pobijediti HDZ? Zašto vas građani ne prepoznaju kao bolju i kvalitetniju alternativu, što sami za sebe tvrdite da jeste?
Kada govorite o nekakvom gubitku socijalne komponente u djelovanju SDP-a, jasno vam moram reći da niste u pravu. Naime, ako pogledate zadnjih osam godina, SDP je upravo najviše prijedloga i davao iz područja ekonomije, sve kako bi se povećale plaće i mirovine. I to tako da se ide za poreznim rasterećenjem plaća, a povećava porezna stopa poreza na dobit, ovisno o iznosu plaća koje pojedino trgovačko društvo isplaćuje. Uz ekonomske mjere, tu je i niz prijedloga iz socijale, čiji bi cilj bio poboljšanje kvalitete života socijalno najugroženijih.
Podsjećam i na otpis dugova i na zakon o švicarcima, a koji su oba donesena za vrijeme kad smo bili na vlasti. Ako se u obzir uzme samo ovih nekoliko stvari, vidi se kako je nevjerojatna lakoća izvrtanja stvari i stvaranja nekakvog dojma. Mi već dvadeset godina slušamo narativ koji govori o propadanju SDP-a, a mi, tvrdoglavi kakvi smo, nikako da to poslušamo. Pa, valjda je nešto i do našeg rada, ne samo u Saboru nego i na terenu. SDP je jedina politička stranka koja svoje nacionalne politike učestalo promovira širom Hrvatske kroz štandove, tribine, dijeljenje letaka i slično.
Biti najbolji i imati najkvalitetnija rješenja nikada nije bila garancija osvajanja izbora. Jer da je tako, HDZ bi na vlasti bio jako rijetko, da ne kažem nikako.
Član ste saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav. Već se neko vrijeme najavljuju izmjene Poslovnika Hrvatskog sabora, prikupljaju se prijedlozi stranačkih klubova. Što mislite da bi trebalo mijenjati u tom dokumentu kako bi Sabor bio efikasniji, učinkovitiji, uvjerljiviji građanima, a ne poligon za jalove rasprave i pozornica za lov na clickbaitove? Uostalom, i za podizanje ugleda i digniteta te institucije s obzirom na to da sada već na dnevnoj bazi imamo istupe koji su ispod svake razine elementarne ljudske i građanske pristojnosti. Smatrate da li da u tom pogledu ima nade za Sabor?
Jedna od prvih stvari koje sam kao član Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav komentirao, bila je upravo potreba za mijenjanjem Poslovnika rada Sabora. Naš parlament nije radni parlament. On je zapravo parlaonica i mišljenja sam da to treba mijenjati. Nažalost, čini mi se da promjene neće ići u tom pravcu, nego da će se ići poboljšavati ovaj način koji već imamo. Ako govorimo u tim okvirima, onda mislim da treba ići s ograničavanjem dužine pojedinačnih rasprava, kao i na ukidanje replika unutar istog kluba zastupnika.
Posebno problematična je ona famozna "povreda poslovnika", koja se svjesno koristi drugačije od onoga kako bi trebala. Rasprave se, baš zbog te poslovničke mogućnosti, ponekad potpuno rasplinu i odu u pravcu koji nema nikakve veze s točkom dnevnog reda o kojoj se raspravlja. Također, ono što smatram iznimno bitnim je i aktualni sat, vrijeme u kojem izvršna vlast dolazi u goste predstavničkoj, onoj koja ju je i birala, i odgovara na postavljena pitanja.
Smatram da promjene kod aktualnog sata trebaju ići u dva pravca: aktualac se treba održavati češće, a kako bi bio aktualniji, posebno je važno, treba pronaći način kako da članice i članovi Vlade na postavljena pitanja uistinu odgovaraju, a ne da odlaze toliko široko da često niti ne daju odgovor na postavljeno pitanje. Nadam se da će Odbor nakon provođenja postupka odabira ustavnih sudaca uhvatiti u koštac s izmjenama Poslovnika.
Ali, da se vratim na vaše početno pitanje. Samo zajednički političke stranke i mediji mogu pridonijeti da Sabor bude mjesto gdje će se čuti različita mišljenja, različiti stavovi i prijedlozi. Ukoliko nam je to kao društvu uopće cilj, što smatram da bi trebalo biti. U protivnom će se nastaviti, s jedne strane, hvatanje medijske pozornosti glupastim i ispraznim raspravama, lišenima sadržaja, a s druge strane ispunjavanjem potpuno nebitnih formalnosti poput bildanja statistike javljanja.
***
Predbilježite se na besplatni tjedni Parlametar bilten OVDJE i dobivajte na jednom mjestu informacije o tjednim raspravama Hrvatskog sabora, s mjesečnim kolumnama i intervjuima, te drugim važnim događanjima.
***
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta Parlametar.hr, digitalne platforme Gonga za praćenje rada saborskih zastupnica i zastupnika. Intervjue i komentare piše iskusna saborska izvjestiteljica Sandra Bartolović. Izneseni stavovi i mišljenja u članku su autoričini i ne odražavaju nužno Gongove stavove.
Sandra Bartolović bavi se političkim novinarstvom od početka 1990-ih. Od tada je sustavno pratila, izvještavala, analizirala i komentirala političke procese, stranke, izbore na svim razinama, rad Sabora, Vlade i Ureda predsjednika za Glas Slavonije, Vjesnik, Media servis, Nacional, Poslovni dnevnik, neprofitni portal Forum.tm i Hinu, u svim novinarskim formama, od vijesti preko intervjua do kolumni.
