U šest mjeseci, od 15. siječnja do 15. srpnja, saborski zastupnici plenarno su odradili 79 dana. U tom istom razdoblju građani ove zemlje u prosjeku su na svojim poslovima proveli 127 radnih dana. To znači da su građani, u odnosu na uvažene saborske zastupnike, radili 38 posto više vremena za višestruko manje plaće od onih četiri, pet tisuća eura koje smo nesebično plaćali saborskim zastupnicima.
Malo je toga iz tih šest mjeseci bilo vrijedno spomena, a nekmoli pohvala na račun narodnih nam poslanika. Zapravo se na njihov konto češće bilježila sablazan, počev od neredovitosti dolaska u Sabor tijekom onih 79 dana, preko poražavajuće razine rasprava kojih se ne bi postidjela niti ekipa ispred dućana koja, sjedeći na gajbama, s pivom u ruci bistri politiku, do najaktualnije normalizacije filoustaštva s najveće političke pozornice u državi.
Što se MPT-a tiče, on jako dobro zna gdje leži lova
Malošto se može usporediti s količinom u zadnjih nekoliko tjedana izgovorenog, doslovno opjevanog "ze-de-esa" sa saborske govornice i svih ostalih punktova u visokom domu na kojem bivaju novinarske kamere i mikrofoni. Svjedočili smo pritom i divinizaciji MPT-a koji bi, kada ne bi forsirao mitomaniju tog "ze-de-esa", glazbeno profesionalno vjerojatno tavorio kao tek osrednji pjevač nekakvog tankog pastirskog rocka na ljetnim terasama ili na otvaranjima shopping-mallova.
MPT je biznismen, što je legitimno. Njegov nedavni koncert na Hipodromu okupio je, kažu, pola milijuna ljudi koji su vidjeli pirotehnički show, cringe-ukazanje "Gospe i anđela od dronova" i koji su odslušali nabožno-ratničko-domoljubne napjeve, pri čemu se ispostavilo i to da su od svih koji su bili na stageu, pjevati znali samo back-vokali.
MPT jako dobro zna gdje leži lova u ovoj zemlji i njegovo je puno i neotuđivo pravo da zarađuje kako zna i umije - sve dok mu djelatnost nije onkraj zakona ili ne dao Bog kontra Ustava. Još kad mu uspije i to da mu u bildanju njegovog konta sekundiraju i isprepadani grad i država, tko smo mi da tome sudimo?
Predsjednik Sabora i mjesto glavnog problema
Činjenica je da MPT zarađuje uglavnom na momcima i curetcima od dvadesetak godina, nakićenima majicama s natpisom HOS, pri čemu bismo se okladili u svoju plaću da 90 posto njih nema blagog pojma kako glasi puni naziv iza tog akronima. Inače, navlas ista ta mularija puni stadione, hipodrome, dvorane i kada nastupa, primjerice, jednako tako osrednja srpska vedeta pop-folka Aleksandra Prijović.
Dakle, nije glavni problem to što MPT pokušava dobro napuniti džepove tako što će od sebe činiti mit i legendu na vjeri, obitelji i domovini. Problem je pravosuđe, neujednačena sudska praksa. Problem je Vijeće za suočavanje s prošlošću sa svojim neuspjelim pokušajem suočavanja. Problem su saborski zastupnici, sve junak do junaka, što gordo sa saborske govornice, baš u inat svima, poput nezrele dječice viču: "Ze-de-es!"
A problemom se pokazao i predsjednik Sabora koji se još uvijek bori s dvostrukom konotacijom tog uzvika koji je nebrojene odveo u smrt, pa bi svojim pilićima u saborskim klupama malo puštao da se igraju sa "ze-de-esom", a malo bi ih korio ili bi se vadio od prvotnog nesnalaženja.
Etički kodeks u Saboru
Hrvatski sabor inače ima i nešto pompozno nazvano "Kodeks o etičkom djelovanju zastupnika u Hrvatskom saboru" (Etički kodeks u Saboru). U tom popisu lijepih želja, čitajte to kao "u tom mrtvom slovu na papiru", u članku 7. stavku 2. jasno stoji da "u raspravi u Hrvatskom saboru, kao i u javnim nastupima, zastupnicima osobito nije dopušteno: postupati protivno odredbama Ustava Republike Hrvatske, Poslovnika Hrvatskog sabora i drugih propisa; ometati i sprječavati potpuno i slobodno izražavanje volje drugih zastupnika; širiti zlonamjerne ili neutemeljene optužbe protiv drugih zastupnika i drugih osoba".
Oni koji iz abecede znaju više od puka tri slova, razumjet će i nekoliko drugih stavaka iz tog članka; svakako onaj stavak po kojem "zastupnicima osobito nije dopušteno vrijeđati druge zastupnike i druge osobe, svađati se, ucjenjivati, poticati na nasilje, netoleranciju i diskriminaciju".
E, u tom grmu leži naš zec. Od tih navedenih stavaka Kodeksa - krajnja desnica ih krši sve do jednog kada se krene busati u prsa, plava od zaklinjanja u domovinu, vjeru, obitelj, zajedništvo, dok istodobno crta metu na čelu svima koji ne dijele njihovo oduševljenje njihovim najdražim mužikantom i koji ne opće sa "ze-de-esom".
Desničarsko kršenje Ustava RH - u Hrvatskom saboru
I lako što krše Kodeks, nikome važan, još manje vrijedan, nego oni pritom krše i Ustav Republike Hrvatske u kojem izrijekom stoji da je hrvatska državna suverenost ostvarena nasuprot proglašenju NDH, na temeljima antifašističke borbe i na Domovinskom ratu. A povrijeđeno i uvrijeđeno mogao bi se naći i Ustavni sud zbog svojih nekoliko odluka kojima se poklič "ze-de-es" nedvosmisleno proglašava neustavnim.
Do USUD-a i će dospjeti i traženje očitovanja možemovaca na problematične pozdrave sa saborske govornice. Pa ako USUD ostane dosljedan sebi, i to će proglasiti neustavnim. I što onda? Vjerojatno nikomu ništa. Pojeo vuk magare.
Heroji saborskog fronta i dalje će se junačiti sa "ze-de-esom" s parlamentarnih mikrofona i sve koji se usude drugačije misliti, proglašavat će jugonostalgičarima, komunjarama, titoistima, mrziteljima svega hrvatskog, nevjernicima, nekrstima, poganima... Ovi prozvani, s druge strane, s nešto malo više argumenata pozivat će se na Ustav i upozoravati na normalizaciju ustaštva, reviziju povijesti i izostanak građanskog odgoja.
Ljubav, zajedništvo, vjera u Boga i - antifašizam!?
U tim poraznim trenucima, kada su MPT i "ze-de-es" tjednima tema za razliku od, primjerice, 40 posto Hrvata koji ne mogu niti na nekoliko dana primirisati jadranskoj obali, svojoj obali, i zasluženo se odmoriti, nije utješno niti olakšavajuće, ali nije zgorega malo za dušu pustiti sad već godinama legendarnu snimku talijanskog svećenika iz 2012. na kojoj nakon u crkvi pjeva antifašističku pjesmu Bella Ciao.
Odavno pokojni don Andrea Gallo tog je dana nakon božićne mise poveo pjesmu, a župljani su ga grleno podržali. Građani zemlje, kojom je u 20-ima, 30-ima i 40-ima prošlog stoljeća divljao fašizam, nisu u Božjem hramu vjere, ljubavi i zajedništva desetljećima kasnije vikali "Viva Duce, viva Italia!", nego su složno i spremno u glas na Božić pjevali antifašističku himnu Bella Ciao. Zemlja nama tako blizu, a tako daleka, vjerojatno nikada ostvariva utopija. Ljubav, zajedništvo, vjera u Boga i antifašizam mogu skupa, n'est-ce pas? E, moj narode…
***
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta Parlametar.hr, digitalne platforme Gonga za praćenje rada saborskih zastupnica i zastupnika. Intervjue i komentare piše iskusna saborska izvjestiteljica Sandra Bartolović.
Sandra Bartolović bavi se političkim novinarstvom od početka 1990-ih. Od tada je sustavno pratila, izvještavala, analizirala i komentirala političke procese, stranke, izbore na svim razinama, rad Sabora, Vlade i Ureda predsjednika za Glas Slavonije, Vjesnik, Media servis, Nacional, Poslovni dnevnik, neprofitni portal Forum.tm i Hinu, u svim novinarskim formama, od vijesti preko intervjua do kolumni. Predbilježite se na Parlametar bilten OVDJE i dobivajte na jednom mjestu sve važne informacije o tjednim raspravama sabora te temama kojima se bave!
