
U sklopu kampanja medijske pismenosti usmjerenih na informiranje javnosti, podizanje svijesti i jačanje društvene otpornosti na dezinformacije i antidemokratske narative, Gong je osmislio i izradio seriju informativnih kartica za društvene mreže na temu medijskih navika u Hrvatskoj. Sadržaj se temelji na podacima objavljenim u Reuters Institute Digital News Reportu.
Izrađena su i objavljena četiri karusela za društvene mreže, čime je ujedno postavljen temelj prepoznatljivog vizualnog identiteta za ovu vrstu sadržaja. Svaki karusel sadrži poziv na akciju koji publiku usmjerava prema aktivnostima ADMO-a.
Prvi karusel bavi se fenomenom izbjegavanja vijesti — čak 63% građana i građanki Hrvatske priznaje da katkad ili često izbjegava vijesti, čime je Hrvatska, uz Bugarsku, Grčku i Turšku, europski prvak po tzv. "news fatigueu". Kartica objašnjava da izbjegavanje vijesti ne znači i biti neinformiran — informacije se i dalje "hvataju" usput, kroz reelse, komentare i naslove bez konteksta, čime nastaje prostor za dezinformacije. Poruka je jasna: medijska pismenost danas nije "nice to have", nego alat za snalaženje u kompleksnim vremenima.

Drugi karusel propituje zašto građani ne vjeruju vijestima — svega manje od 30% vjeruje onome što čita ili gleda, što je najniža izmjerena razina otkad se povjerenje prati, i znatno ispod globalnog prosjeka od 37%. Kartica povezuje to nepovjerenje s percepcijom da politička elita neprijateljski gleda na neovisno novinarstvo te da sadržaj vijesti prati interese vlasnika medija ili političara. Naglašava se da bi mediji trebali biti saveznici građana, a pitanje "tko stoji iza ovoga i tko od toga ima korist?" treba postati refleks svakog čitatelja.
Treći karusel donosi širu sliku medijskog krajolika: samo 8% građana plaća za pristup vijestima online, televizija i tisak nastavljaju padati dok online izvori blago rastu, a društvene mreže i podcasti sve više preuzimaju ulogu izvora informiranja. Hrvatska je jedna od svega pet zemalja (uz Italiju, Francusku, Slovačku i Srbiju) gdje građani smatraju da javni medijski servis ima neto negativan utjecaj na društvo, a na globalnoj razini društvene mreže i video platforme prvi su put nadmašile televiziju i medijske web stranice kao najkorišteniji izvor vijesti. Poruka kartice: kad algoritam odlučuje što vidimo, medijska pismenost postaje svakodnevna vještina preživljavanja, ne samo školska tema.

Četvrti karusel sažima cijelu kampanju u pregledan "portret" hrvatskog medijskog krajolika 2026. — 63% izbjegava vijesti, 29% im vjeruje, 72% smatra da vlasnici medija utječu na sadržaj (a 74% da to čine vlada i političari), samo 8% plaća za online vijesti, dok globalno društvene mreže i video platforme prvi put preskaču TV i portale kao vodeći izvor informiranja. Kartica završava pozivom na pratenje ADMO-a i Gonga te prijavu na edukacije medijske pismenosti.
Posebna vrijednost ove kampanje leži u tome što svaka kartica ne staje na dijagnozi problema, već sustavno gradi argument zašto je medijska pismenost nužna vještina, a ne dodatna opcija — od prepoznavanja izvora, preko svijesti o interesima koji oblikuju sadržaj, do razumijevanja uloge algoritma u onome što uopće vidimo.
Postovi su prvenstveno objavljivani na ADMO-vim kanalima, uz oznaku Gonga kao suradnika.





