Saborski zastupnici nikako da odluče žele li biti baby-boomeri, generacija X, milenijalci ili Z-generacija. Nikako da razaberu jesu li Facebook, Twitter, Instragram ili Tik-tok. Nisu načisto sami sa sobom žele li ispisivati traktate na 19 kartica, ugurati se u 280 znakova s emotikonom i okačiti neki meme, mudrosloviti u 60 sekundi ili blagoglagoljati u desetominutnom videu.
Tako nekako proizlazi iz najnovije, prošlotjedne najave predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića koji obznanjuje skore promjene Poslovnika kojima bi se saborske rasprave u ime klubova skratile s 15 na 10, a pojedinačne s 10 na pet minuta, e da bi se parlament modernizirao, diskusije postale dinamičnije, a Sabor postao zanimljivo, polemično i atraktivno mjesto hrvatske politike.
Zaključili da su dosadni i nikome važni
Nema tome davno, s početkom pandemije koronavirusa, zbog bitno promijenjenih uvjeta života i rada, Sabor je promijenio Poslovnik i funkcionirao upravo na takvoj dinamici, uz opciju sudjelovanja zastupnika u raspravama videovezom zbog lockdowna na što su se mnogi zastupnici žalili zbog loših i nedostojnih uvjeta rada u kojima nisu mogli na adekvatan način i u primjerenoj minutaži iznositi svoje ideje i prijedloge.
Po jenjavanju epidemije, saborski Poslovnik i rasprave vratili su se na prijašnje postavke. Ali, sada su napokon, vjerojatno nakon dulje introspekcije (čitaj: slabe zastupljenosti u medijima i povratnim lošim reakcijama javnosti), zaključili da su dosadni, nezanimljivi i nikome važni pa su odlučili osuvremeniti se, ne bi li nekako na sebe vratili reflektore pozornice.
Značajnijih otpora takvom rješenju, barem u ovoj fazi početne ideje, zasad nema niti u vladajućim niti u oporbenim redovima i svi su uglavnom došli do zaključka da je i manja minutaža sasvim dovoljna da bi iznijeli i artikulirali svoja politička stajališta i poslali poruku javnosti. Godinama su se novinari trsili objasniti im da, ako na press-konferenciji nisu u stanju uobličiti i izreći sve što žele o pojedinim stajalištima, prijedlozima ili inicijativama u najviše deset minuta, da onda "džaba kreče".
Najprovokativnije pitanje premijeru u povijesti
Nije ih to, međutim, obeshrabrilo da drže presice i više od pola sata, da od nemila do nedraga drve o svim mogućim temama, neovisno o tome koliko su zbilja meritorni za istupe o pojedini područjima.
Najavljuje se i ukidanje repliciranja unutar klubova, što je inače omiljena zabava naših uvaženih saborskih zastupnika i zgodan alat za ugoditi svom šefu i preporučiti mu se. To vrijedi i u slučaju vladajućih i u slučaju oporbenih zastupnika, a stvar se uglavnom svodi na to da zastupnici uljudno mole svoje stranačke kolege da još jednom, eto, zbog važnosti teme i interesa, javnosti ponove kako je rješenje koje nude uistinu briljantno.
Nerijetko su neopisivo dosadna i saborska aktualna prijepodneva na kojima HDZ-ovi poslanici svom premijeru Andreju Plenkoviću postavljaju krajnje izazovna pitanja za kojima javnost gori od nestrpljenja da dozna odgovor na njih, kao što bi primjerice bilo ono: "Je li istina da Hrvatska nikada nije imala toliko nisku nezaposlenost nego tek otkako ste Vi preuzeli Vladu?" A onda premijer, na tako opako pitanje, s grašcima znoja na čelu, jedva procijedi nekakav neartikulirani odgovor.
Pet sati propagandnog programa Vlade
Na sličnim je mukama saborskim aktualnim prijepodnevima i ministar demografije Ivan Šipić kada njegovi DP-ovci raspale po, recimo, genijalnosti povećanja rodiljnih naknada, pa stanu od njega ultimativno zahtijevati odgovor ako bi, molim lijepo, bio ljubazan ponoviti od kolike je neizmjerne važnosti taj potez za oporavak usahle demografije.
Naumiše vrli zastupnici mijenjati i regule za aktualno prijepodne, namijenjeno zastupničkom rešetanju Vlade, kako bi postalo fensi-šmensi, a ne kao što je to sada petosatni propagandni program za izvršnu vlast, što zbog naručenih pitanja za Vladu, što nerijetko zbog nezainteresiranosti, nemaštovitosti i indolencije oporbe.
Umjesto da zastupnice i zastupnici predsjedniku Vlade tih nekoliko sati propituju politike ako treba i dotle da premijer nervozno i pod stresom provjerava na sat kad će više doći kraj tom političkom "prevrtanju crijeva", premijer nakon aktualaca iz zgrade tijela kojem prema Ustavu odgovara, odlazi neokrznut, a nerijetko i slavodobitno.
Parlamentarni rock and roll u Britaniji
Stoga se i u tom dijelu namjerava smanjiti minutaža, kako bi i taj dio parlamentarnih obaveznih likova dobio na privlačnosti, kako bi se članovima Vlade stiglo postaviti i više od uobičajenih 40-ak pitanja, što se, međutim, dogodi samo do četiri puta godišnje, prvog dana svake nove sjednice.
Ako Sabor istinski želi postati zanimljiv i atraktivan, onda bi slijedio, primjerice, britanski primjer u kojem tamošnji predsjednik vlade na zastupnička pitanja odgovara svake srijede. Kod Britanaca se pitanja postavljaju manje od sat vremena, ali pravo na glavninu tih pitanja, do čak šest, ima šef opozicije. E, to vam je, braćo i sestre, rock and roll, ako ga baš iskreno želite.
U takvim prilikama opozicija pitbulovski napada, a vlast se preznojava. Izbor je vrlo jednostavan – ili ćemo imati atraktivno, zanimljivo i dinamično predstavničko tijelo ili ćemo imati kozmetičke aktualce radi puke kozmetike.
U milosti stranačkih vođa
I oporba, jasno, ima svoga konja za trku. Nema tome davno da su se SDP-ovci izredali na apel svog stranačkog vođe Siniše Hajdaša Dončića kako bi redom naglasili zašto je važno hitno smijeniti glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića, premda su o navlas istome raspravljali prije šest mjeseci, a i opet će za šest mjeseci, čim im to omoguće poslovničke odredbe.
Saborski zastupnici obrušavaju se ili na previše ili na premalo prostora za iznošenje stavova, ovisno o tome kako im je već potrebno, a da zapravo ne znaju što bi s minutažom svojih govora, iako je to u njihovom poslu core business, pogotovo opoziciji. Do njih, čini se, još nije doprlo da im je forma sasvim nebitna dok u tome nema sadržaja.
Razlog zašto još nisu nabasali na ovo saznanje sva je prilika da leži u tome što značajan dio njih spada u plejadu no-name likova koji su se isključivo proračunatim šuljanjem do milosti stranačkih vođa uspeli do stranačkog oltara i grebanja o plaće, privilegije i društveni status o kojima se inače u svojim malim životima ne bi usudili nadati niti u najluđim snovima.
***
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta Parlametar.hr, digitalne platforme Gonga za praćenje rada saborskih zastupnica i zastupnika. Intervjue i komentare piše iskusna saborska izvjestiteljica Sandra Bartolović. Izneseni stavovi i mišljenja u članku su autoričini i ne odražavaju nužno Gongove stavove.
Sandra Bartolović bavi se političkim novinarstvom od početka 1990-ih. Od tada je sustavno pratila, izvještavala, analizirala i komentirala političke procese, stranke, izbore na svim razinama, rad Sabora, Vlade i Ureda predsjednika za Glas Slavonije, Vjesnik, Media servis, Nacional, Poslovni dnevnik, neprofitni portal Forum.tm i Hinu, u svim novinarskim formama, od vijesti preko intervjua do kolumni. Predbilježite se na Parlametar bilten OVDJE i dobivajte na jednom mjestu sve važne informacije o tjednim raspravama sabora te temama kojima se bave!
