Otežano jest, ima improviziranja, ali s obzirom na okolnosti, trebamo biti fleksibilni i sve u svemu – korektno je. Tako će vam većina saborskih zastupnika opisati uvjete rada u kojima funkcioniraju u 11. sazivu Hrvatskog sabora na novoj, privremenoj adresi na koju su izmješteni zbog potrebe obnove zgrade na Trgu svetoga Marka koja je ozbiljno oštećena u potresu prije pet godina.
Konstituirajuća sjednica aktualnog saziva, 16. svibnja 2024.godine, kao i rad do ustavne stanke 15. srpnja, održavani su na originalnoj lokaciji hrvatskog parlamenta. No, s jesenjim zasjedanjem, od 18 rujna, Sabor je započeo u podstanarstvu, u sklopu Hrvatskog vojnog učilišta "Dr. Franjo Tuđman". Predviđeno je da će radovi na obnovi trajati tri godine, no, mnogi saborski zastupnici i službenici uvjereni su da će na privremenoj lokaciji na Črnomercu odraditi čitav mandat.
Dobili povišice, ali većina ih je u Saboru rjeđe nego prije
Riječ je o velikoj promjeni jer se 151 zastupnik i brojne prateće službe s gotovo 22 tisuće četvornih metara radnog prostora moralo ugurati na nekih sedam tisuća kvadrata, što je donijelo poteškoće i potrebe prilagodbe u funkcioniranju. Ali, gdje čeljad nije bijesna, niti kuća nije tijesna. Ovdje ipak valja naglasiti da se na novoj lokaciji većina narečene zastupničke čeljadi još rjeđe pojavljuje na svom radnom mjestu, unatoč nedavnim enormnim povećanjima plaća koje se sada u prosjeku kreću između četiri i pet tisuća eura, a što ih očito nije motiviralo na jači angažman.
O razlozima zbog kojih im dolazak na posao nije prioritet može se nagađati. Među njima su vjerojatno i bitno skučeniji prostori u kojima obitavaju i rade. Nimalo nevažna nije niti kampanja za lokalne izbore koja je u punom jeku, a terenski rad jedna je od ispričnica iz široke i vrlo elastične lepeze opravdanja koja je zastupnicima na raspolaganju kako ne bi bili kažnjeni za izostanak.
Privremeno sjedište Hrvatskog sabora smješteno je u sklopu kompleksa vojnog učilišta. Ograđeno je umjetnom živicom kako se predstavnici najviše zakonodavne vlasti i pripadnici oružanih snaga fizički ne bi susretali, jer su mnogi smatrali da je neprihvatljivo da parlament i vojska obitavaju na istom prostoru.
Trenutačni Sabor se sastoji od, kolokvijalno, "bijele" i "žute" zgrade. Bijela ima tri kata i lift. Žuta ima četiri kata, ali bez lifta. U bijeloj, koja broji oko pet tisuća kvadrata, smještena je adaptirana sabornica, koja je u prvotnoj namjeni bila kinodvorana, zatim prostori šest najvećih klubova (HDZ-a, SDP-a, Možemo!, Mosta, Domovinskog pokreta i Kluba nacionalnih manjina), ured predsjednika Sabora, potpredsjednički uredi i saborski kafić na prvom katu. Zdanje je modernističko, u potpunoj suprotnosti saborskoj palači na Markovu trgu, spomeniku kulture s elementima secesije, klasicizma i neorenesanse.
Novinari i fotoreporteri u izlogu
U žutu zgradu, izdvojenu od centralnog objekta, uselili su manji zastupnički klubovi i većina saborskih službi. No, tamo vlada prilična gužva i raspored još nije dokraja definiran.
I novinarska soba izdvojena je iz središnjeg zdanja i nalazi se u svojevrsnom aneksu uz glavnu zgradu. Riječ je zapravo o sobi ograđenoj staklom pa su novinari kao u izlogu, a zanimljivo je da su okrenuti prema prostorijama klubova Mosta, SDP-a i DP-a i međusobno se gledaju sa svega nekoliko metara udaljenosti. Zbog toga su neki od tih klubova na prozore stavili neprozirne zastore kako novinari ne bi gledali što rade. Ili možda da ne bi vidjeli da članova njihovog kluba, osim u sabornici, nema niti u klubu.
Za razliku od originalnog Sabora gdje su na raspolaganju imali više soba, na privremenoj lokaciji svi novinari smješteni su u istoj prostoriji što ponekad zna otežati rad, samo što se novinara, naviklih raditi u svim mogućim uvjetima, nitko ne žali.
U susjednoj prostoriji, također u još jednom "izlogu", namijenjenom za održavanje konferencija za novinare, obitavaju fotoreporteri i snimatelji. To je jedan od dva punkta u Saboru na kojem se mogu održavati presice i uzimati izjave od zastupnika. Drugi punkt nalazi se na ulazu u Saboru kod replike Bašćanske ploče koja je također preselila s originalne lokacije. Pritom valja naglasiti da, iako službeno mogu raditi samo na te dvije lokacije, novinarima kretanje po Saboru - nije ograničeno.
Knauf nije dobar zvučni izolator
Uz Bašćansku ploču, s Markova trga na Črnomerec preseljene su i originalna govornica, crvene saborske fotelje i stari sustav glasanja te nešto umjetnina, od kojih je među prepoznatljivijima slika Jadranke Fatur koja prikazuje Hrvatski sabor pri donošenju Božićnog Ustava 1990. godine.
Saborski zastupnici ukazuju da su im uvjeti rada nešto lošiji, ali kažu i to da je u pitanju viša sila i smatraju ne bi bilo primjereno biti nezadovoljan i žaliti se. Na sabornicu se, međutim, često tuže da je prevelika, nepregledna i da u njoj, kažu, kolegu kojem repliciraju često niti ne nogu vidjeti.
Dvorane u kojima se održavaju sjednice odbora, po tri sa svake strane sabornice, zapravo su jedna dvorana koja je pregrađena u nekoliko odvojenih prostorija, ali s nedovoljnom zvučnom zaštitom zbog čega, zasjeda li istodobno nekoliko odbora u susjednim dvorana, članovi odbora mogu čuti jedni druge. Tanke su i knauf-pregrade između zastupničkih klubova, razmještenih u posebne prostorije na isti način kao i odbori, te s istim problemom zvučne izolacije. Nekoliko zastupnika nam je otkrilo da se zbog toga ponekad može čuti što se događa u susjednom klubu. Posebno ako se povise glasovi.
Također, predsjednici klubova više nemaju zasebne sobe unutar kluba nego svi sjede u istom prostoru. Što se tiče predsjednika saborskih odbora, zbog sadašnje tri puta manje kvadrature u Saboru, svi oni sada dijele istu prostoriju, isto kao i potpredsjednici Sabora. Nešto "raskošniji" prostor ima samo predsjednik Sabora, čiji se ured sastoji od prostorije za tajnice i njegova ureda. Ali, i to je daleko od reprezentativnog ureda na Markovu trgu.
Zbog skučenosti, prostor još uvijek nije sasvim definiran
I pojedine saborske službe smještene su u improvizirane prostorije ograđene knaufom, u kojima boravi nekoliko osoba na dvadesetak metara četvornih, bez prozora i prirodne ventilacije. U jednom trenutku u većoj prostoriji bilo je čak 18 tajnica odbora koje bi pripremale sjednice i, koje, zbog prirode posla, nisu mogle normalno raditi u takvim uvjetima, pa je dio njih, onih opterećenih s manje posla, vraćen u zgradu u Demetrovoj ulici na Gornjem gradu koja također pripada Saboru.
Zbog manjka kvadrata još uvijek nije do kraja definiran raspored prostora, pogotovo za saborske službe. Tako će uskoro saborska Služba za odnose s javnošću zbog potrebe zbrinjavanja saborskih klubova najvjerojatnije biti izmještena skroz izvan kompleksa Sabora, u zgradu preko puta iz fonda državnih nekretnina. Dio saborskih službi ostao je na Gornjem gradu u zgradi u Demetrovoj, dok su neke tajnice radnih tijela koja rjeđe zasjedaju, također izmještena tamo zbog nedostatka prostora u Ilici i po potrebi dolaze iz Demetrove u privremeni Sabor.
Nedostatak prostora utječe i na protokolarna događanja, pa se tako strani veleposlanici ne primaju u glavnoj zgradi nego u žutoj, u malom salonu, ili ih nerijetko domaćini dočekuju u svojim uredima.
Smanjen je obujam rada saborskom osiguranju. Na Markovu trgu saborska straža bila je raspoređena na dva ulaza, dok je na Črnomercu samo jedan, a vojno učilište je i samo po sebi štićen objekt pa je utoliko potreba za njihovim angažmanom manja. Usto, u privremenom sjedištu Sabora ponešto je smanjen broj protokolarnih aktivnosti, a na toj lokaciji neće biti niti organiziranih posjeta građana u Sabor, kojih inače oko 60 tisuća godišnje dođe u obilazak parlamenta, pa nema tolike potrebe za osiguranjem. Obilazaka građana vjerojatno neće biti sve dok Sabor tamo stoluje jer je riječ o vojnom objektu.
Moraju se snalaziti, pa se i snalaze
Iz istih razloga manje posla je i u saborskom kafiću, a tome pridonosi i aparat za kavu koji je postavljen kraj novinarske sobe, izdvojene iz glavnog objekta.
Član vladajuće većine HSLS-ov Dario Hrebak kazao nam je da je zadovoljan zamjenskim Saborom, ali problem vidi u tome što Markov trg predstavlja tradiciju i što je tamo, kaže, sve bilo puno uigranije:
"Ovdje se moramo prilagođavati okolnostima, uvjetima. Sve je još nekako novo i moramo se snalaziti u tim uvjetima. Dugo nam je trebalo da se uhodamo, ali sada to ide nekim svojim tijekom i ima dosta improvizacije. Ipak, mislim da ne pada kvaliteta rada Sabora, premda zastupnici i službe razdbvojeni, zbog čgea svakako trebaju uložiti više truda. A to vrijedi i za medije."
Mostov Nikola Grmoja na infrastrukturu nema nikakvih primjedbi, snalazi se. Najviše mu nedostaje stara sabornica koja je bila više politička arena u kojoj je, kako je kazao, bolje mogao osjetiti svoje političke oponente i s njima razmjenjivati argumente, a ovdje su previše udaljeni za njegov ukus:
"Najviše mi smeta što uopće ne možeš osjetiti da si u nekakvoj političkoj areni, što smo imali u amfiteatarskom prostoru. Na ostalo sam se naviknuo iako je zgrada dosta sterilna. Stara zgrada Hrvatskog sabora je bila puno toplija, intimnija, osjećali smo se kao da smo na nekom povijesnom mjestu gdje se osjeća da se donose važne odluke i to mi ovdje najviše nedostaje."
Sandra Benčić iz Možemo! najviše problema vidi u vezi saborskih službi koje su podrška zastupnicima u radu. Kako za njih nema prostora, službe nisu smještene s njima. Benčić upozorava da predsjednici odbora uz sebe nemaju tim koji za njih radi, što se odražava na kvalitetu rada odbora:
Ali, na Markovom trgu ipak je bilo bolje
"Korektno je, mi zastupnici nemamo se što žaliti. Obnova je, kako je – tako je. Nismo imali nekog izbora. Ovo je najjeftinije za državu, stisnut ćemo se. Ali sada ne možemo imati velika gostovanja ili velike tematske sjednice kao prije, građani ne mogu dolaziti i jednostavno pola toga ne funkcionira. No, srećom, ova situacija je vremenski ograničena i nije kraj svijeta, u pitanju je viša sila i nismo ovdje jer se to nekome prohtjelo."
I SDP-ov Arsen Bauk napominje da su radni prostori na Markovu trgu bili bolji i da je sve bilo na jednom mjestu.
"Sabornica ovdje mi je OK, kao i ona gore. Jedino što je ona stara bila puno svjetlija, ali to je možda imalo i loših strana, jer smo bolje vidjeli onu drugu stranu", našalio se.
Klupski prostor im je manji i skučen, što je pogotovo problematično za predsjednika kluba koji sada nema svoju zasebnu prostoriju i nema gdje održati neki sastanak koji zahtijeva veću razinu diskrecije, dodaje. Bauk napominje i da se sjednice odbora koje su zatvorene, mogu održavati samo u jednoj prostoriji za koju isto nije uvjeren da zadovoljava zahtjeve tajnosti.
On, pak, kao predsjednik Odbora za obranu, također nema svoj ured nego ga dijeli s još dva predsjednika radnih tijela, s Borisom Lalovcem i Rankom Ostojićem, što njemu i nije toliki problem koliko ga vidi za tajnice odbora koje dijele skučen prostor. No, i on kaže da se s ovim okolnostima da izaći na kraj. Unatoč poteškoćama s kojima se susreću u radu, zastupnici se ne žale previše. Svjesni su da je netom obilježena peta godišnjica razornog zagrebačkog i petrinjskog potresa i da neki građani, uglavnom u Sisačko-moslavačkoj županiji, još uvijek žive u kontejnerima ili u montažnim objektima pored svojih srušenih domova.
***
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta Parlametar.hr, digitalne platforme Gonga za praćenje rada saborskih zastupnica i zastupnika. Intervjue i komentare piše iskusna saborska izvjestiteljica Sandra Bartolović. Izneseni stavovi i mišljenja u članku su autoričini i ne odražavaju nužno Gongove stavove.
Sandra Bartolović bavi se političkim novinarstvom od početka 1990-ih. Od tada je sustavno pratila, izvještavala, analizirala i komentirala političke procese, stranke, izbore na svim razinama, rad Sabora, Vlade i Ureda predsjednika za Glas Slavonije, Vjesnik, Media servis, Nacional, Poslovni dnevnik, neprofitni portal Forum.tm i Hinu, u svim novinarskim formama, od vijesti preko intervjua do kolumni. Predbilježite se na Parlametar bilten OVDJE i dobivajte na jednom mjestu sve važne informacije o tjednim raspravama sabora te temama kojima se bave!
