"Pazi tako da ostanem nevina", tako se zove roman Zvonimira Majdaka, našeg plodnog romanopisca. Premda je roman star više od pola stoljeća, on je metaforički vrlo aktualan i primjenjiv na sadašnjost, napose politički život i aktere, uglavnom nedorasle trenutku.
Zloslutite, naravno, da je riječ o Ustavnom sudu, točnije, o nepotrebno mukotrpnom i neizvjesnom procesu izbora deset novih sudaca Ustavnog suda. Nitko u toj tragediji, kako je pjevala Vesna Parun, nema nevinije ruke. Niti HDZ, niti SDP, niti Ustavni sud, čiji suci su ujedinjenim snagama od čitavog postupka izbora ustavnih sudaca napravili burlesku koja se ozbiljno izruguje svima, te od ove države i od društva radi lošu karikaturu.
HDZ je, premda je desetero ustavnih sudaca još u lipnju okončalo svoje osmogodišnje mandate, produžio im boravak na Trgu Svetog Marka 4 još šest mjeseci, sve pod izlikom "nećemo valjda ustavne suce birati u vrijeme parlamentarnih izbora i sastavljanja Vlade".
Cirkus i HDZ-a i SDP-a iz sasvim objašnjivih razloga
No, taj je proces završio relativno brzo i baš ništa nije sprečavalo vladajuće da krenu s odabirom kandidata već u rujnu kako bi se u pristojnom roku izabrao novi sastav, a kandidate poštivalo i ne držalo ih u neizvjesnosti sve do zadnje sekunde. Ali ne, HDZ je, iz ne sasvim objašnjivih razloga, izuzmemo li onaj "možemo što hoćemo", čitavu proceduru teglio do zadnje sekunde.
Da se deset novih sudaca izabere tek u fotofinišu, čak i nakon što je urbi et orbi objavljeno, dapače, izglasano deset kandidata koje je samo trebalo potvrditi na plenumu, pobrinuo se, pak, SDP koji je nakon sjednice Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav iznebuha objavio da ne pristaju da se isti dan glasa o ustavnim sucima i opozivu premijera Andreja Plenkovića što su ga, da stvar bude ridikuloznija, upravo oni pokrenuli. Jasno, s punom sviješću da od toga neće biti ništa, ali, valjda kontaju, malo međusobnog vrijeđanja još nikoga nije ubilo.
Svima je uletjelo tupilo od nekuženja, pa i znatnom broju SDP-ovaca koji su po saborskim hodnicima zbunjeno dumali "kako je to sigurno opet skuhao onaj gore na Pantovčaku", a neki su i ogorčeno zdvajali "pa zašto sad moramo i u subotu dolaziti u Sabor kad je sve već dogovoreno". Da su tijekom pregovora javno kazali da zahtijevaju da se o te dvije točke ne glasa isti dan, OK, i dalje bi bilo nejasno zašto, ali barem bismo bili upoznati s njihovim stavom na vrijeme, a ne tek nakon što je svih desetero sudaca izglasano na Odboru za Ustav.
Kako si samoprodužiti mandat za nedajbože
U kakvoj je korelaciji glasanje o novim ustavnim sucima i opozivu premijera, nitko iz te stranke nije uspio objasniti. Jedino su se trijumfalno tapšali po ramenima da su onemogućili Plenkovića u njegovu stavu "mogu što hoću", jer bez njihovih glasova dvotrećinske većine ne bi bilo. Što su time postigli, i dalje je malo kome jasno. Jedino ako im se stvarno tresu gaće od mostovaca, koji ne prekidaju nabijati im na nos da istodobno ruše Vladu s kojom pregovaraju, a rekli bi ovi – trguju, o novima sucima Ustavnog suda. E, to je onda uistinu tuga pregolema.
Da u tom dječjem vrtiću u vrhu vlasti baš nikada ne bi postalo dosadno ovom prilikom se pobrinuo i Ustavni sud koji se okupio u petak nakon cirkusa u Saboru i većinom glasova, za nedajbože, sam sebi produžio mandat, bez bilo kakvog uporišta u Ustavu i zakonima.
Tek su se pozvali na mišljenje Venecijanske komisije koje jest važno, ali ne i obvezujuće za pravni poredak Republike Hrvatske, a koje govori o situaciji na Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine i daje preporuke kada im je uzmanjkalo ustavnih sudaca, pa su se i ovi naši priheftali na to tumačenje. Da bi se na kraju predsjednik Ustavnog suda vadio da to izvješće, sklepano na nenajavljenoj sjednici, ipak na kraju nisu morali slati Saboru, jer su suci ipak, nakon baražne razmjene vatre iz dva najveća politička tabora, u subotu izabrani, a potom i prisegnuli pred predsjednikom države.
Optužnica po kojoj nitko nije nevin
Stara je i uvijek potvrđena teza ofucanih višedesetljetnih saborskih izvjestitelja da je svaki novi parlamentarni saziv gori od prethodnog, što se, nažalost, iz mandata u mandat i pokazuje. Ostaje nadati se da taj princip neće vrijediti i za novi saziv Ustavnog suda jer od dosadašnjeg teško je očekivati gori, mada se pravi izbor, ali i tarapana, očekuje u drugoj polovini iduće godine kada će sada tri preostala suca zamijeniti novi.
HDZ pritom neskriveno, bez imalo srama, najavljuje da će oni birati dva, a oporba jednog jer su se ušančili u stavu da sastav Ustavnog suda, by the way navodno neovisne institucije, mora odražavati volju naroda, odnosno, parlamentarna većina mora imati prevlast i u Ustavnom sudu.
Što se ove epizode tiče, svi uključeni, naravno, za sebe tvrde da su spasili zemlju, spriječili ustavnu krizu, omogućili normalno funkcioniranje države i zaštitili demokraciju utemeljenu na vladavini prava. Kukala nam majka. Nitko, bezbeli, u ovoj otužnoj priči nije nevin. Osim građana u ovoj ludnici od naše političke kapunjerice.
***
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta Parlametar.hr, digitalne platforme Gonga za praćenje rada saborskih zastupnica i zastupnika. Intervjue i komentare piše iskusna saborska izvjestiteljica Sandra Bartolović.
Sandra Bartolović bavi se političkim novinarstvom od početka 1990-ih. Od tada je sustavno pratila, izvještavala, analizirala i komentirala političke procese, stranke, izbore na svim razinama, rad Sabora, Vlade i Ureda predsjednika za Glas Slavonije, Vjesnik, Media servis, Nacional, Poslovni dnevnik, neprofitni portal Forum.tm i Hinu, u svim novinarskim formama, od vijesti preko intervjua do kolumni. Predbilježite se na Parlametar bilten OVDJE i dobivajte na jednom mjestu sve važne informacije o tjednim raspravama sabora te temama kojima se bave!
