Lugarić: Prodiranje vjerskog fundamentalizma u javni prostor nije i ne smije biti normalno

15. srpnja 2024.
Lugarić: Prodiranje vjerskog fundamentalizma u javni prostor nije i ne smije biti normalno 1

Predsjednica saborskog Odbora za ravnopravnost spolova SDP-ova Marija Lugarić u intervjuu za Parlametar komentira zadnji tjedan rada parlamenta prije dvomjesečne stanke u kojem su dominirale svjetonazorske teme o pravima žena, muškarcima moliteljima na trgovima, Rodnim studijima i Istanbulskoj konvenciji.

Po njezinu mišljenju, saborska desnica, ali i Crkva ustali su na zadnje noge zato što se boje gubitka svoje moći, vlastita neznanja, zbog straha od obrazovanijih i od onih koji misle svojom glavom. Lugarić smatra da njihova "mahnitanja" imaju jednu jedinu svrhu; opravdati ispraznost političkih programa i osigurati vlastito političko postojanje.

Zadnji tjedan prije ljetne stranke Sabor su obilježile ideološke rasprave o pravima muškaraca molitelja na trgovima te o pravima žena. Prije skupa Domovinskog pokreta i udruge "U ime obitelji" o moliteljima, SDP je organizirao protestni performans, a čelnica UIO Željka Markić pozvala vas je na dijalog i da se pridružite skupu.

Povod svim tim prošlotjednim saborskim događajima je bio okrugli stol kojega je sazvao Domovinski pokret i predsjednik njihova saborska kluba Igor Peternel na kojemu su predstavilo "Izvješće o napadima na slobodu vjeroispovijesti muškaraca okupljenih u javnoj molitvi krunice" koje je izradila udruga "U ime obitelji".

Mi smo, kao oporba, odlučili tim regresivnim snagama iskazati svoj stav na jedini način na koji oni to razumiju: kratko i jasno, ali i ilustrativno. Zato smo se protestno okupili ispred dvorane i stali kao zastupnice, zastupnici iza našeg transparenta "Slobodne i ravnopravne" kojega i inače razvijemo na Trgu bana Jelačića svaku prvu subotu u mjesecu.

Vjerujete li da su s te strane političkog spektra spremni na argumentirani dijalog i raspravu ili samo inzistiraju na prihvaćanju njihovih stavova i vrijednosti? Za molitelje udruge "Muževni budite" Markić je ustvrdila da ih se tretira kao što su nacisti Židove. Smatrate li tu ocjenu pretjeranom?

Poziv na dijalog na koji nas Željka Markić poziva je, u najmanju ruku i najblaže rečeno, licemjeran. Željka Markić, "Udruga u ime obitelji" i Domovinski pokret na okrugli stol nisu pozvali zbog dijaloga, nego zbog predstavljanja Izvješća. Jedini cilj muškaraca koji kleče je ograničavanje i ugrožavanje prava žena. Predstavljati Izvješće koje je metodološki posve pogrešno, prepuno pretencioznih zaključaka i duboko manipulirajuće o tobožnjim kršenjima prava muškaraca, dodatan je šamar svakoj pretučenoj ženi, dodatna je trauma svakoj zlostavljanoj ženi i dodatan je udarac svakoj traumatiziranoj obitelji ubijene žene.

Osobno ni na koji način ne želim pridonijeti normalizaciji diskursa u kojemu su te dvije strane izjednačene. Jer nisu ni po čemu izjednačene, a ponajmanje nisu izjednačene u dobrim namjerama. Prodiranje vjerskog fundamentalizma u javni prostor nije i ne smije biti normalno jer se radi o dobro organiziranoj i plaćenoj kampanji koja zaziva podređenu ulogu žena što nije niti normalno, a niti Ustavom dozvoljeno. I s osobama koje to aktivistički promiču, kao udruga "U ime obitelji", ili politički sponzoriraju, poput Domovinskog pokreta, nemam o čemu, niti želim razgovarati.

"Crkva i desnica boje se gubitka moći"

Zar da ravnopravno razgovaram s osobom koja se, između ostalog, razotkrila i kao klasični antisemit? Da ravnopravno razgovaram s osobom koja bi me prvo čedno odjenula? Da ravnopravno razgovaram s osobom koja bi prvo pronašla nekog muškarca da mi bude duhovni autoritet? I na koncu, zar da ravnopravno razgovaram s osobom koja bi mi kao ženi ukinula ravnopravnost?

Komisija HBK Iustitia et pax ističe da je Crkvi neprihvatljivo uvođenje Rodnih studija na zagrebački Filozofski fakultet, uz argumentaciju tajnika Komisije koji kaže da "ujutro mogu biti žena, poslijepodne leptir, navečer muško i nitko ne može reći da se to u društvu ne promiče", zapitavši se što znači nebinarno što, kaže, sada imamo. Neki, pak, saborski zastupnici strahuju da im sinovi sutra ne postanu žensko, a prekosutra nebinarna osoba. Kakve se opasnosti točno boje i Crkva i desnica?

Boje se gubitka vlastite moći. Boje se vlastita neznanja. Boje se obrazovanijih. Boje se ljudi koji misle vlastitom glavom. Sva ta surealna mahnitanja koja smo slušali od pojedinih političara posljednjih dana imaju jednu jedinu svrhu: opravdati ispraznost političkih programa. Stranke i pojedinci ispražnjeni političkog sadržaja, bazirano na strahu i neznanju ljudi, žele osigurati vlastito političko postojanje.

Desni politički spektar inzistira na deratifikaciji Istanbulske konvencije. Koliko je taj dokument u Hrvatskoj uopće ostvario ciljeve zbog kojih je i donesen i jesu li prava žena, kao i borba protiv nasilja u obitelji na potrebnoj razini?

Istanbulska konvencija se može otkazati (deratificirati) samo u cijelosti, a ne samo djelomično u dijelu (nepostojeće) "rodne ideologije". Početkom rujna prošle godine, objavljeno je prvo temeljno izvješće za Hrvatsku koje je sastavio GREVIO, posebno neovisno tijelo pri Vijeću Europe za nadziranje implementacije Istanbulske konvencije i to je izvješće za Hrvatsku potpuno porazno.

Izvješće, između ostalog, utvrđuje kako hrvatski sustav ne raspoznaje žrtvu od nasilnika, policija nerijetko privodi i muškarca koji mlati ženu i ženu koja mu kaže: "Idiote, prestani!" Sud kažnjava i nju i njega i na kraju ih oboje šalje na obavezni tretman za počinitelje nasilja i čak 25 posto polaznika takvog tretmana u jednom zagrebačkom domu za žrtve nasilja su žene.

Manje od 10 posto osuđenih nasilnika završi u zatvoru. Čak 83 posto svih zatvorskih kazni su uvjetne, iako je struka nebrojeno puta dokazala da takve kazne na nasilnike nemaju nikakvog učinka jer među onima koji su morali u zatvor, dvije trećine kazni bile su minimalne ili tek nešto više od toga.

Politički sponzori "klečanja" i lažni zagovaratelji obitelji

Prosječni postupak za seksualno nasilje u Hrvatskoj traje 41 mjesec, u 17,4 posto slučajeva počinitelji su osuđeni uvjetno ili na dobrotvorni rad, a 79,5 posto osuđenih za silovanje dobije kaznu manju od minimalne ili u visini donje trećine propisane skale kazni. Zabrinjavajuće visok udio stručnjaka u sustavu policije, zdravstva i socijalne skrbi, a osobito pravosuđa, ženama žrtvama pristupa s izrazito patrijarhalne pozicije, minimalizira nasilje, pronalazi opravdanja za počinitelje i insinuira (su)krivnju žrtve.

To Izvješće, kao i redoviti godišnji izvještaji Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, ukazuju da je pred nama još puno, previše posla da bismo osigurali ravnopravnost spolova koja je temeljni preduvjet za smanjenje nasilja nad ženama. Nažalost, ponašanje vladajućih, kao i njihovo političko sponzoriranje "klečanja" i lažnih zagovaratelja obitelji, ne daje nam niti najmanje nade za optimizam.

Usto, desnica propituje i LGBTIQ zajednicu, tvrdeći da narušavaju hrvatsku tradiciju u kojoj su, po njima, obitelj i brak između muškarca i žene temelj našeg društva. Mogu li se takva stajališta smatrati imanentnim demokratskom društvu?

I ja mislim da je obitelj najvažnija. Ono u čemu se ne slažem s vladajućima, a tome sam replicirala i s premijerom Plenkovićem prilikom predstavljanja Vlade RH, jest definicija obitelji, odnosno, ne mogu prihvatiti da Vlada u programu obitelj shvaća reducirano jedino kao zajednicu muškarca i žene s, po mogućnosti, što više njihove zajedničke biološke djece.

Takve obitelji su najčešće, ali nisu jedini formati obitelji u Hrvatskoj. Jednoroditeljske obitelji, izvanbračne zajednice sa ili bez (zajedničke) djece, formalna ili neformalna životna partnerstva… sve su to hrvatske obitelji. I sve hrvatske obitelji, ma kako i od koga bile sastavljene, zaslužuju obiteljsku sreću, priznavanje i poštovanje. To je jedino imanentno demokratskom društvu, a sve redukcije obitelji su gušenje ljudskih prava i sloboda.

Ovaj tekst nastao je u okviru projekta Parlametar.hr, digitalne platforme Gonga za praćenje rada saborskih zastupnica i zastupnika. Intervjue i komentare piše iskusna saborska izvjestiteljica Sandra Bartolović.

Sandra Bartolović bavi se političkim novinarstvom od početka 1990-ih. Od tada je sustavno pratila, izvještavala, analizirala i komentirala političke procese, stranke, izbore na svim razinama, rad Sabora, Vlade i Ureda predsjednika za Glas Slavonije, Vjesnik, Media servis, Nacional, Poslovni dnevnik, neprofitni portal Forum.tm i Hinu, u svim novinarskim formama, od vijesti preko intervjua do kolumni. Predbilježite se na Parlametar bilten OVDJE i dobivajte na jednom mjestu sve važne informacije o tjednim raspravama sabora te temama kojima se bave!

Lugarić: Prodiranje vjerskog fundamentalizma u javni prostor nije i ne smije biti normalno 2
chevron-right