Ministri pravosuđa država članica u lipnju su predstavili svoj stav (tzv opći pristup) o prijedlogu Direktive o borbi protiv korupcije, koji značajno slabi smjer koji je predložila Komisija i daleko je ispod ambicija koje je predložio Parlament.
Komisija je u svibnju prošle godine predstavila ambicioznu strategiju borbe protiv korupcije koja bi modernizirala trenutni fragmentirani okvir na razini EU i usvojila međunarodne obveze prema Konvenciji UN-a protiv korupcije (UNCAC). Predložene mjere uključuju i spomenutu Direktivu koja stavlja naglasak na harmonizaciju kaznenih djela u vezi s korupcijom, predviđa preventivne mjere, povećavanje minimalnih kazni i duljih rokova zastare kako bi borba protiv korupcije bila lakša i učinkovitija.
Nova Direktiva zamijenila bi dva odvojena zakona EU-a – jedan zakon iz 2003. koji se bavi korupcijom u privatnom sektoru i Konvenciju EU-a iz 1997. o korupciji koja uključuje službenike Unije i država članica. Također će izmijeniti direktivu iz 2017. o prijevari i drugim kaznenim djelima koja utječu na financijske interese EU-a.
Europski parlament u razmatranju Komisijina prijedloga otišao je korak dalje te krajem siječnja usvojio stav, kojim je predložio još robusnije mjere: proširenje definicije visokih dužnosnika, strože kazne i uvođenje novih kaznenih djela u zakonodavni prijedlog te onemogućenje amnestije i pomilovanja za kaznena djela korupcije.
Međutim, Vijeće je u paralelnom postupku razmatranja prijedloga Komisije otišlo u drugom smjeru. Na posljednjoj sjednici u lipnju pod belgijskim predsjedanjem, Vijeće je predstavilo “kompromisni” stav koji uključuje:
Povjerenica za unutarnje poslove Ylva Johansson, u čijoj je ingerenciji prijedlog Direktive, istaknula je razočaranje prijedlogom Vijeća kojim je “razina ambicije kod nekih odredbi iznimno smanjena. Kazneno djelo zlouporabe položaja u javnom sektoru je postalo opcionalno, a u privatnom sektoru je potpuno izbrisano. Također, definicije vezane za trgovanje utjecajem i nezakonito bogaćenje također su ograničene što će stvoriti probleme u prekograničnoj suradnji i dovesti do nekažnjivosti. I konačno, minimalni rokovi zastare moraju biti dostatni da bi kaznena dijela mogla biti otkrivena, istražena i kažnjena. Smanjenje na 3 godine, kao što je Vijeće predložilo u općem pristupu je prekratko što pokazuje praksa. Kao što znamo, u izvješću o vladavini prava kaznena djela korupcije vrlo su kompleksna i mnogo je vremena potrebno da ih se razotkrije, istraži i procesuira. Kratki rokovi zastare znače da se počiniteljima omogućava da prođu nekažnjeno.”
Hrvatski stav na sjednici Vijeća kojoj je prisustvovao ministar Damir Habijan ovaj puta nismo čuli, pa hrvatski stav ostaje nedovoljno jasan. Iz prijedloga okvirnog stajališta Hrvatska izražava zadršku upravo oko usuglašavanja gornje granice kazni i rokova zastare. Uz to, Ministarstvu pravosuđa nije jasno ni kako bi to točno trebali surađivati s nevladinim organizacijama u prevenciji korupcije. Gong godinama upozorava na problem netransparentnosti EU poslova, posebno rada Vijeća. Dokumenti sa sastanaka radnih skupina Vijeća trebali bi biti javno dostupni, podložni kontroli i kritici.
Iako je ovo prvi korak u kojem saznajemo stav ostalih institucija - suzakonodavaca prema zakonodavnoj inicijativi Komisije, da bi se dokument usvojio potrebno je postići dogovor oko prijedloga koji je prihvatljiv i Vijeću i Parlamentu. Trenutno se pokazuje da države članice nisu sklone podržati unapređenja borbe protiv korupcije.
Predstavnici progresivne struje iz Europskog parlamenta koji su radili na nacrtu dokumenta (izvjestiteljica Ramona Strugariu iz grupacije Renew i Daniel Freund, pregovarač iz grupacije Zelenih/Europskog slobodnog saveza) napominju da će se u nadolazećim trijalozima (pregovorima između Vijeća, Parlamenta i Komisije) zauzimati za snažne mjere protiv korupcije za koje su dobili podršku velike većine u Europskom parlamentu, no smatraju da će situaciju dodatno otežati što će se pregovori održavati pod tek započetim predsjedanjem Mađarske.
