SLUČAJ 1: Vijeće za elektroničke medije (VEM) lani je u studenome ukinulo dopuštenje za emitiranje CRO TV HD - Televiziji hrvatske dijaspore – više od deset mjeseci nakon zaprimljene prijave o puštanju ustaških pjesama ("Evo zore, evo dana") i navodnog promoviranja ustaštva, preuzimanja tuđih sadržaja bez odobrenja te naknadno ustanovljenog kršenja odredbi Zakona o elektroničkim medijima (ZEM).
No, sporni program i dalje je ostao dostupan, a nakladnik Televizije hrvatske dijaspore (sa sjedištem u njemačkom gradu Hanau) Dario Kozjak tvrdi da je vijest o ukidanju dopuštenja bila "fake news", jer nije bio izbrisan iz Upisnika pružatelja medijskih usluga i elektroničkih publikacija (Upisnik). Uz to, zaprijetio je i višemilijunskim tužbama VEM-u i medijima koji su objavili "njegov" slučaj. Istovremeno, Kozjak VEM- u nije dostavio više puta zatražene snimke spornog programa, što je ujedno i zakonska obveza, te je stoga hrvatski medijski regulator, nakon provedenog upravnog postupka, zbog kršenja "tehničkih" odredbi ZEM-a (a ne zbog navodnog "ustaštva") ipak zaključio taj slučaj brisanjem nakladnika iz Upisnika. Postupak je bio završen gotovo godinu dana nakon prijave zaprimljene još u siječnju, te je naposljetku proslijeđen na daljnje postupanje "nadležnom" njemačkom medijskom regulatoru. Dio emitiranog sadržaja CRO TV HD-a i dalje je dostupan na YouTubeu.
SLUČAJ 2: Vijeće za elektroničke medije odlučivalo je krajem travnja na temelju pritužbe zbog rasizma u medijskom prostoru u članku "Iako nemaju niti jednog Roma, mještani Svete Marije svakodnevno viđaju smeće po prirodi" objavljenog na portalu medjimurski.hr 21.ožujka 2022. Pružatelju te elektroničke publikacije izrečena je samo opomena iako je, kako se navodi, bila riječ o kršenju članka 94. stavak 2. alineja 2. i 3. Zakona o elektroničkim medijima - kaznena djela koja se odnose na rasizam i ksenofobiju. U zapisniku VEM-a nije navedeno je li taj slučaj proslijeđen MUP-u (obaveza prijave kaznenog djela), niti da je u opomeni spomenuto moguće oduzimanje dopuštenja i brisanje tog portala iz Upisnika. No, nakon opomene, spomenuti naslov ipak je nestao s tog portala i zamijenio ga je "umiveni" tekst sa svojevrsnim "disclaimerom", u kojem se ipak zaključuje da Romi nisu krivi jer "problemi sa smećem prodiru daleko od nacionalnosti".
S druge strane, na temelju pritužbe protiv portala podravski.hr zbog teksta "Htio se 'posladiti' mladom podravskom Romkinjom, na kraju jedva izvukao živu glavu", objavljenog u lipnju, gdje se navodilo da je "mizogin, rasistički, seksistički i ponižavajući“, VEM je zaključio da nema kršenja ZEM-a. No, za razliku od medijskog regulatora, Novinarsko vijeće časti zaključilo je da je naslov seksistički te da naglašava nacionalnost osobe za što ne postoji nikakav javni interes. Vijeće časti zaključilo je i da je glavni urednik Mladen Švaco povrijedio univerzalna novinarska etička načela te da je riječ o nedopustivom korištenju stereotipa, ponižavajućeg prikazivanja te poticanja i podržavanja diskriminacije.
Bez obzira na odluke VEM-a i novinarskog Vijeća časti, sporni tekst i dalje je dostupan na portalu podravski.hr.
SLUČAJ 3: Vijeće za elektroničke medije lani je u travnju izdalo prekršajni nalog od 100.000 kuna kazne nakladniku portala "sloboda.hr", nakon prijave zbog mizoginije i poticanja nasilja nad ženama u tekstu "Feminizam kao pokret ružnih žena", objavljenom uoči obilježavanja 8. marta - Dana žena.
Prijavu je podnijela Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, koja je zatražila i da se utvrdi udovoljava li uopće taj portal kriterijima za status elektroničke publikacije. VEM je, pak, potvrdio da je prekršajni prijedlog bio izdan zbog toga što nije, sukladno Zakonu o elektroničkim medijima, za nakladnika bila podnesena prijava za upis u Upisnik AEM-a.
No, već na idućoj sjednici VEM-a, odluka o novčanom kažnjavanju je promijenjena jer je utvrđeno kako je nakladnik, udruga "Sloboda", prestala postojati još krajem listopada 2018. (!?) te je brisana iz Registra udruga. Stoga je VEM odlučio da se ovaj predmet (na koji se trebalo reagirati još 2018.!), proslijedi Ministarstvu unutarnjih poslova.
No, vrijedno je istaknuti i da se, bez obzira na odluku VEM-a i prosljeđivanju tog slučaja MUP-u, taj isti nakladnik, kao Udruga za zaštitu slobode govora "Sloboda" – sloboda.hr, bez problema prijavio i registrirao u Upisniku AEM-a u studenome prošle godine (!), nakon ponovnog upisa u Registar udruga u srpnju.
U međuvremenu, portal sloboda.hr je, bez od VEM-a potvrđenih sankcija, objavljivao nove sadržaje, ali sporni je tekst s govorom mržnje ipak "nestao" s njihovih stranica - ostala je samo poveznica na naslov i ilustraciju članka. Prijenos tog teksta i dalje je dostupan na portalu poskok.info.
Tek nakon registracije portala sloboda.hr, a što je i osnovna zakonska obaveza, u impresumu je po prvi put navedeno i ime glavnog urednika – Marka Sopte, a ne samo nakladnika "anonimne" udruge koju je, kako se navodilo još 2014. "pokrenula skupina studenata okupljenih oko ideje promicanja ljudskih prava, medijskih sloboda" i to, kako se isticalo, “u skladu s vrijednostima nenasilja i tolerancije”.
VEM: Samo jedno postupanje zbog mržnje, rasizma ili diskriminacije
Navedeni prošlogodišnji primjeri izdvojeni su kao prikaz kako i u kojim rokovima Vijeće za elektroničke medije, kao nezavisni medijski regulator, provodi nadzor programa pružatelja medijskih usluga preko satelita i interneta, a naročito elektroničkih publikacija (portala) i donosi odluke u slučajevima eklatantnog kršenja zakona. Prije svega, na temelju prijava veličanja genocidnog režima ili poricanja ili umanjivanja njegova karaktera (CROTV HD), govora mržnje - odnosno poticanja na mržnju na temelju rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti (podravski.hr) i govora mržnje ili poticanja mržnje na temelju spola, spolnog opredjeljenja i rodnog identiteta (sloboda.hr).
Primjere sankcioniranja kršenja "statuta medija", prikrivenog ili nezakonitog oglašavanja i, što je naročito važno, povrede prava i interesa djece i maloljetnika u elektroničkim medijima u uvodu nismo izdvajali, no o njima će biti riječi u nastavku teksta.
Ukratko, iako u AEM-u ističu da se provodi kontinuirani nadzor sadržaja elektroničkih publikacija oko "toksičnog" ili nezakonitog sadržaja (prikrivenog ili nepropisnog oglašavanja ili medijskog "pokroviteljstva") u praksi se sankcioniranje uglavnom provodi tek na temelju pritužbi građana i institucija.
Brojke su pritom neumoljive i otrežnjujuće, barem bi trebale biti za one koji govore da su hrvatski portali puni govora mržnje (ne računajući u to i komentare čitatelja), ali i još više za one koji tvrde da je govor mržnje i kršenje ZEM-a pod konstantnim nadzorom i, što je još važnije, pravovremenim i predvidljivim sankcioniranjem. To jednostavno nije istina.
Naime, prema službenim podacima koji su za potrebe ovog Gongova projekta ekskluzivno dobiveni iz Odjela za nadzor i analizu medijskog sadržaja AEM-a, na kraju prošle godine u Upisniku bile su registrirane dosad rekordne 493 elektroničke publikacije, a na njihov rad lani je stigla je samo 171 prijava građana, tijela ili pravnih osoba, u ukupno 108 predmeta.
Posebno ističemo da se, kako se navodi, u "kategorijama postupanja" medijskih nadzornika iz AEM-a, odlučivalo u samo 39 slučajeva!
Slučajeva vezanih za zaštitu maloljetnika bilo je najviše – njih 23, uz oglašavanje i pokroviteljstvo vezano je deset (10) slučajeva, a uz koncesijske obaveze i zakonske programe njih pet (5). Zabilježeno je (samo) jedno (1) postupanje zbog širenja mržnje ili poticanja na mržnju i diskriminaciju. Suprotno očekivanjima mnogih – zbog TV Bujice lani su službeno došle samo dvije pritužbe – za obje je donesena odluka da nema kršenja ZEM-a.
Shodno tome, VEM je izrekao i 39 mjera – izrekao je 35 upozorenja nakladnicima, dvije (2) opomene, jedan (1) prekršajni nalog – odnosno optužni prijedlog te jedno (1) trajno oduzimanje koncesije. CROTV HD-u je u listopadu bilo oduzeto dopuštenje, a Radiju Glas Podravine u travnju je trajno oduzeta koncesija zbog "tehničkog" razloga - prekida emitiranja.
Zaključno, niti jedna elektronička publikacija nije zabranjena zbog govora mržnje, rasizma, ali i kršenja drugih, možda i jednako važnih odredbi novog Zakona o elektroničkim medijima i što je, naročito važno, kršenja podzakonskih akata novih pravilnika AEM-a donesenih prošle godine. Upravo ti pravilnici (uz Zakon o medijima) dodatno definiraju što je uopće elektronička publikacija kao medij i propisuju što sve treba ispunjavati ("status medija", isticanje glavnog urednika i nakladnika u impresumu, obaveza objavljivanja minimalnog broja od petnaest (15) tekstova mjesečno, potpisivanje autora i izvora prenesenih vijesti te davanje izvješća o poslovanju i, što je iznimno važno, a o čemu će kasnije biti riječi, izvješća o dobivenom novcu za oglašavanje s predviđenim kaznama od 13.270 do 132.720 eura - 100.000 do milijun nekadašnjih kuna)
U pregledu aktivnosti AEM naglašava i kako su prošle godine iz Upisnika izbrisane 24 elektroničke publikacije i to zbog prethodnog brisanja pružatelja iz sudskog registra ili prestanka obavljanja djelatnosti. Upisano je i 78 novih elektroničkih publikacija, osam ih je odbijeno, a prijave njih četiri još su u obradi.
No, ne navodi se i koliko je neregistriranih ili već "brisanih" e-publikacija koje su i dalje aktivne te još i sada krše postojeće medijske zakone i pravilnike AEM-a. Riječ je o desecima medija, a izdvajamo samo neke i to na temelju prošlogodišnjih odluka AEM-a – primjerice maxportal.hr (brisan još iz sudskog registra u travnju prošle nakon stečaja), zadardanas.com (bez impresuma i navođenja nakladnika, imena glavnog urednika i barem jednog autora brisan je nakon stečaja lani u ožujku), a tu su već spominjani CROTV HD i sloboda.hr.
Tu treba ubrojiti i portale koji su se tek nakon pritužbi ili odlučivanja o zakonitosti njihovog programskog sadržaja, a nakon godina emitiranja, napokon prijavili u Upisnik – kao primjerice gastro portal Kult plave kamenice (plavakamenica.hr), ali i glasilo Saveza antifašističkih boraca i antifašista (saba.rh), koji su se napokon "uskladili sa zakonom". "Gastronomi" u svibnju, a antifašisti u prosincu.
Upravo nastavak medijskog djelovanja već godinama neupisanih ili "izbrisanih" portala, kao i otvaranje novih elektroničkih publikacija koje nisu još registrirane u Upisniku (među njima najbrojniji su lokalni portali, ali brojni su i "svjetonazorski", poput muzevni.budite.com - "prvog hrvatskog portala za katoličke muškarce" koji je svojevrsna online platforma "klečavaca" na zagrebačkom Jelačićevu trgu), otvara pitanja - postoje li "lažni mediji", kakvu agendu zastupaju i u čijem interesu, te postoji li u Hrvatskoj često spominjano "medijsko podzemlje"?
"Lažni mediji", oglašavanje javnim novcem i skrivene agende
"Ne postoje 'lažne' elektroničke publikacije. Nešto jest elektronička publikacija ili nije. Ako jest i ako se na njoj redovito objavljuju neki sadržaji onda takva publikacija ima funkciju medija", ističe voditelj Odjela za nadzor i analizu medijskih sadržaja AEM-a Stanislav Bender.
Podsjeća i na minimum zakonskih kriterija koje elektronička publikacija mora zadovoljiti da bi bila medij, odnosno da bi bila u Upisniku AEM-a. Prije svega, to je "statut medija", što nakladnici AEM-u potvrđuju pisanom izjavom. Nadalje, pružatelj elektroničke publikacije dužan je na vidljivom mjestu istaknuti impresum s nazivom, adresom, sjedištem, adresom redakcije, OIB pružatelja, ime i prezime glavnog urednika, imena i prezimena ostalih odgovornih osoba te urednika rubrika, kao i podatke za kontakt uredništva telefonom i/ili elektroničkom poštom. Pravilnici AEM-a, kako ističe Bender, propisuju i minimum novinarskih standarda, tekstovi trebaju biti potpisani, uz svaki tekst mora biti naveden datum objave, a kod sadržaja koji se prenose obvezno je navođenje izvora iz kojih se taj sadržaj prenosi.
"Ovim i drugim pravilnicima propisuje se, među ostalim, minimum standarda i dobrih praksi uključujući načela, točnosti i komunikacije temeljene na činjenicama, neovisnosti, nepristranosti i javne odgovornosti", naglašava Bender.
Iako se ti zakonski minimumi čine samorazumljivi i lako ispunjivi, činjenica jest da veliki dio hrvatskih elektroničkih publikacija ne zadovoljava ni te, kako se ističe, najosnovnije uvjete. Najnovijih konkretnih podataka o tome nema (izrada Izvješća o radu VEM-a i AEM-a u 2022. koje ide pred Sabor tek je u izradi), no vrijedno je istaknuti posljednje službene podatke navedene u Izvješću VEM-a i AEM-a za 2021.
Konkretno, temeljem kontrole (revizije Upisnika) lani u srpnju i kolovozu, utvrdilo se da je, od oko 430 tada registriranih elektroničkih publikacija u 2021., njih čak 103 "prestalo ispunjavati sve potrebne uvjete", te da je s još 57 "vođena komunikacija" u kojima im je ukazano na poteškoće te su pozvani na "njihovo uklanjanje".
Pojednostavljeno, najmanje trećina hrvatskih elektroničkih publikacija (portala) nije zadovoljavala sve potrebne zakonske uvjete da bi ih se uopće smatralo medijima!
To je ujedno i argument za kritičare rada AEM-a i njihove tvrdnje o nesustavnom i nedosljednom, a ne konstantnom nadzoru rada pružatelja elektroničkih publikacija, ali i donekle potvrda njihove teze da postoji "medijsko podzemlje" koje tek treba regulirati. Pritom su i ulozi, a naročito i novčani, u toj uvjetnoj rečenoj "igri" nakladnika elektroničkih publikacija i medijskog regulatora, prilično visoki.
"Novčanom kaznom u iznosu od 100.000 kuna do milijun kuna kaznit će se pravna osoba koja obavlja djelatnost pružanja audio ili audiovizualnih medijskih usluga, odnosno pružanja usluga elektroničkih publikacija, a nije kao pružatelj medijskih usluga odnosno pružatelj elektroničkih publikacija upisana u sudski ili drugi propisani registar", isticali su u AEM-u pozivajući se na postojeće zakonske odredbe i tada još važeću hrvatsku valutu.
Broj medija koji, kako u AEM-u ističu, "ne ispunjavaju sve potrebne uvjete" ove godine mogao bi biti i značajno veći i zbog odredbi novog Zakona o elektroničkim medijima donesenim u listopadu 2021. Novim zakonom nakladnike se poziva na transparentno iskazivanje vlasništva i izvora financiranja, te se precizno definira obveza predaje izvješća o potrošnji 15 posto godišnjeg iznosa namijenjenog promidžbi od tijela državne uprave, javnih ustanova, i pravnih osoba u većinskom državnom vlasništvu.
Riječ je o milijunskim iznosima iz proračuna lokalnih uprava koji, prema najnovijem istraživanju DZNAP-a, čine od 40 do 80 posto iznosa prihoda lokalnih portala, a većinom i lokalnih radija i televizija.
Prošle je godine tu obavezu, od oko petstotinjak tijela javne uprave, ispunilo njih samo dvadesetak, a medija još i sada nepoznati broj. No, manje je poznato da je ta obveza dvosmjerna - obveza tog izvještavanja temeljem zakona povjerena je i nakladnicima koji primaju novac i tijelima koja taj novac odobravaju, što je potvrdio i Povjerenik za informiranje Zoran Pičuljan.
Stoga, u slučaju pojačanog nadzora i striktne primjene novog ZEM-a, za očekivati je da će najkasnije u ljeto VEM donijeti odluke o reviziji Upisnika i poziv za eventualno otklanjanje nedostataka kod brojnih medija, prema nekim procjenama – njih više desetaka, i to prije donošenja odluke o njihovom eventualnom kažnjavanju.
"Svi pružatelji medijskih usluga i elektroničkih publikacija dužni su do najkasnije 10. svibnja dostaviti Agenciji izvješće o ostvarenim prihodima za prethodnu godinu. To izvješće treba biti objavljeno na stranicama kako pružatelja medijskih usluga i elektroničkih publikacija tako i na stranicama Agencije. U slučaju nedostavljanja ovog izvješća predviđena je sankcija - novčana kazna za prekršaj pravnoj osobi u iznosu od 13.270 do 132.720 eura", potvrdili su u AEM-u.
Plaćanje kazne veće od 130.000 eura predstavlja i najvjerojatnije zatvaranje medija za većinu nakladnika hrvatskih portala. No, takvu kaznu dosad VEM još nikada nije izrekao, iako zakonska mogućnost postoji. Stoga se i postavlja pitanje, zbog čega se pokreću i održavaju portali koji bi trebali biti "brisani" te zašto i dalje objavljuju sadržaj unatoč predviđenim drastičnim kaznama. AEM je ponudio svoj odgovor, prenosimo njihovu opasku iz Izvješća o radu za 2021.
"Vrlo je dvojbeno pokreću li se neki portali doista s namjerom da budu ozbiljni mediji, to jest da obavljaju ozbiljnu medijsku djelatnost na način na koji to mediji rade ili su neki projekti samo pokušaji da se dopre do javnosti...Problem koji se također ponavlja iz godine u godinu jest vrlo očita tendencija podnošenja zahtjeva za upis primarno radi prijave na natječaje drugih institucija za financijske poticaje. Pritom se, kao što je upravo spomenuto, zanemaruje činjenica da nije svaka internetska stranica nužno i medij", ističu u AEM-u.
Slabost VEM-a: Neregistrirani "mediji" i samo osam nadzornika
"Nije svaka internetska stranica i medij", zaključuju u AEM-u. I to baca dodatno svjetlo na njihov očekivani nadzor i sankcioniranje neregistriranih medija ili poziv na njihovu registraciju u Upisnik. Ako već ne po "službenoj dužnosti", onda barem na temelju pritužbi građana i institucija.
"Agencija i Vijeće često puta nisu u mogućnosti reagirati jer ne znaju prema kojem pravnom subjektu da podnesu prekršajni nalog (ili poziv na prijavu u Upisnik – op.a) Mnoge publikacije najčešće nemaju ni ime glavnog urednika, ni adresu, ni sjedište, ni broj telefona pa čak niti e-mail adresu, a mogu primjerice biti smještene na inozemnim poslužiteljima. Za procesuiranje takvih publikacija potrebna je međunarodna suradnja s regulatornim, ali i drugim tijelima", ističe Bender. Pojašnjava i kako takve publikacije imaju intenciju da djeluju kao mediji jer se same predstavljaju kao mediji, proizvode, prikupljaju i diseminiraju medijske sadržaje, koriste metode tipične za rad medija, oblikuju i utječu na javno mnijenje, praktički su angažirane za masovnu komunikaciju pa čak i ostvaruju prihode.
Pritom se i krije opasnost jer takvim neregistriranim medijima (ovdje nije riječ o društvenim mrežama, messaging servisima i drugim platformama) nedostaje pluralizam gledišta, transparentnost vlasništva i financiranja i, prije svega, pouzdanost i odgovornost.
"Takve publikacije ne potiču niti osiguravaju prostor za javnu raspravu i politički dijalog, već propagiraju jednu ili više agendi u nastojanju da manipuliraju uvjerenjima, stavovima ili postupcima građana. Dakle, takve publikacije mogu služiti za promicanje nečijih političkih i svjetonazorskih agendi ili plasiranje pseudoznanstvenih teorija ili sumnjivih proizvoda i usluga, kao što su medicinski preparati i slično, ali ne nužno samo to", napominje Bender. Dodaje i da se ponajveća opasnost krije u neregistriranim medijima koji sustavno provode dezinformacijske kampanje, šire lažne vijesti i govor mržnje prema određenim društvenim skupinama te zaključuje:
"Ne postoji procjena broja takvih publikacija jer to nisu publikacije koje traju, one se pojavljuju i nestaju u skladu sa svojim agendama ili se pak samo povremeno uključuju u javnu raspravu", nastavlja voditelj Odjela nadzora u AEM-u. Zaključuje, pak, kako je za procesuiranje tih neregistriranih "medija" potrebna suradnja s drugim, ne samo regulatornim tijelima.
Medij koji se "pojavljuje i nestaje" u skladu sa svojim agendama bio je i sloboda.hr, a sankcioniranje govora mržnje prema ženama u na tom portalu AEM-a je ostvario u suradnji s Pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova Višnjom Ljubičić. No, ona je u toj suradnji ukazala je i na bizaran obrat i to isključivo zbog neažurnosti AEM-a.
"Portal Sloboda.hr nije kažnjen zbog poticanja na mizoginiju i nasilje nad ženama već zbog činjenice što de facto nije registriran kao elektronički medij. Drugim riječima, zbog neupisivanja u Upisnik Agencije za elektroničke medije, navedeni portal ne podliježe kazni zbog poticanja diskriminacije propisanom Zakonom o elektroničkim medijima", kazala je pravobraniteljica.
Dodala je i kako je navedeni primjer koristan i indikativan iz razloga što ukazuje na važnost kvalitetnog i cjelovitog vođenja evidencije elektroničkih medija, što uključuje pravovremenu reakciju Vijeća za elektroničke medije u slučaju ako medij nije registriran, a sve s ciljem učinkovite primjene odredbi ZEM-a koje se trebaju odnositi na sve elektroničke medije. Pravobraniteljica je zaključila da će i nadalje ukazivati na ovaj problem i poduzimati sve radnje iz svoje nadležnosti kako bi se osiguralo da se izbjegne slična situacija u kojoj se odredbe ZEM-a o suzbijanju diskriminacije ne mogu primijeniti.
U odgovoru za potrebe ovog teksta, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova istaknula je i da je VEM-u na daljnje postupanje proslijedila tri slučaja. Osim slobode.hr, riječ je o slučajevima s kraja 2022. i prenesenim u 2023., a odnose se na pritužbi povodom nekoliko tekstova objavljenih na Narod.hr i Crodex.net, o posvajanju djece iz DR Konga od hrvatskih državljana/ki zadržanih u Zambiji.
"Elektronička publikacija Narod.hr je, usprkos upozorenjima i preporukama Pravobraniteljice, nastavila s praksom izvještavanja i oblikovanja medijskih sadržaja na način da opetovanim diskursom pri medijskom izvještavanju u svezi sa slučajem hrvatskih državljana/ki zadržanih u Zambiji, posebice transrodnog hrvatskog državljanina kao i cijelu LGBTIQ zajednicu, dovodi u nepovoljan položaj, uznemirava, objektivizira i stigmatizira, sve po osnovi rodnog identiteta i spolne orijentacije, protivno pojedinim odredbama Zakona o ravnopravnosti spolova, Zakona o elektroničkim medijima, Zakona o medijima i Zakona o suzbijanju diskriminacije".
Komentar slučaja slobode.hr, ali i "brisanih" medija koji nastavljaju sa svojom djelatnošću, autoru ovog teksta dao je i predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko:
"Pohvaljujemo želju regulatora da brišu iz Upisnika pružatelja elektroničkih publikacija portale za koje nije jasno tko su vlasnici ili koji šire govor mržnje, ali ostaje problem što neki od njih i nakon toga nastavljaju s radom. Ovo pitanje koje zahtijeva rad većeg broja institucija kako bi se uredilo medijsko polje, odnosno na adekvatan način onemogućio rad onih koji su mediji samo po nazivu, a kojima je primarna svrha širenje netrpeljivosti prema raznim skupinama u društvu, ali i širenje dezinformacija”, kazao je Zovko.
Stoga, institucije od kojih AEM očekuje pomoć ujedno su i one koje upozoravaju medijskog regulatora na kvalitetnije uređivanje "medijskog polja". No, vrijedno je i istaknuti da sve, u prošloj godini, prijavljene televizije, radije i elektroničke publikacije (njih oko 700) nadzire u AEM-u trenutačno samo sedam analitičara i njihov voditelj. Jedan nadzornik – analitičar na 100 medija, ne uključivši pritom neregistrirane.
"Koliko pak ljudi treba imati odjel za monitoring medijskih sadržaja nigdje nije propisano, ali to je otprilike kao i s organizacijom nekog koncerta na kojem će se okupiti nekoliko tisuća ljudi. Koliko trebate zaštitara da bi neki koncert protekao bez incidenata? Veći broj zaštitara ne garantira vam da će sve proći u redu jer se i s manje zaštitara može efikasno obavljati nadzor publike", zaključio je voditelj Odjela nadzora i analize medijskog sadržaja Stanislav Bender.
"Snaga" VEM-a: Zaštita maloljetnika i kažnjavanje prikrivenog oglašavanja
Ako se, kako neki tvrde, medijski regulator pokazao slabim u pravovremenom sankcioniranju govora mržnje i poticanju diskriminacije u medijima te "tagiranju" neregistriranih e-publikacija, svoju je '"snagu" lani ipak ponajviše pokazao u zaštiti prava i interesa djece te sankcioniranju medija zbog prikrivenog oglašavanja i pokroviteljstva.
Konkretno, većinom na temelju pritužbi građana i institucija, u zaštiti maloljetnika postupalo se čak 23 puta, deset puta u slučajevima oglašavanja i pokroviteljstva dok se, primjerice, na temelju pritužbi za širenje i poticanje mržnje i diskriminacije postupalo samo u jednom slučaju.
Možda najveći iskorak VEM-a bilo je donošenje novog Pravilnika o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima, donesenog lani u listopadu u "režiji" same Agencije, kojim su i određena nova medijska pravila.
Primjerice, propisano je da se oglašavanje igara na sreću ne smije emitirati u programima namijenjenim djeci, ali i da se, između ostalog, u oglašavanju ne smiju koristiti popularne osobe koje su ''uzori mladima te osobe od medijskog utjecaja (primjerice – Severina i Rade Šerbedžija koji su dotad već "dogurali" do statusa najeksponiranijih "manekena" igara na sreću u videospotu izvjesne kladionice)
S druge strane, programi koji se bave proricanjem budućnosti, egzorcizmom, okultnim ili paranormalnim i praksama koje su povezane s bilo kojom od navedenih djelatnosti, od kraja prošle godine ne smiju se emitirati prije 23 sata te moraju biti označeni zvučnom i tekstualnom porukom "Sadržaj koji slijedi nije primjeren za maloljetnike mlađe od 18". Nove mjere donesene su i u kategorizaciji oglašavanja (označavanje prihvatljivih dobnih granica i upozorenja), ali u ograničavanju oglašavanja energetskih pića u programu namijenjenom maloljetnicima, kao i općenito u oglašavanju jela i pića.
No, iz Ureda pravobraniteljice Helence Pirnat Dragičević u odgovoru na naš upit ističu da, osim u poticanju medijske pismenosti, u "području zaštite medijskih prava djece stanje nije najbolje".
"Iako je u protekle dvije godine poboljšan regulatorni okvir – smatramo da VEM treba intenzivirati nadzor nad primjenom propisa te dosljedno i strože sankcionirati njihovo kršenje", ističe se u odgovoru iz Ureda pravobraniteljice. Dodaje se i da je VEM izrekao 19 mjera upozorenja nakladnicima zbog neprimjerenog izvještavanja o slučaju vršnjačkoga nasilja, pri čemu je povrijeđena privatnost djeteta.
''Postupanje je pokrenuto na temelju naše prijave, s tim da je VEM istražio objave i proširio postupanje na veći broj medija koji su prekršili odredbu ZEM-a o zaštiti privatnosti djece. Zabrinjavajuće je da u cijeloj godini nisu uočeni ni prijavljeni drugi slučajevi povreda privatnosti djece u medijima, iako ih je zasigurno bilo.
U preostala četiri slučaja izrečena su tri upozorenja nakladnicima TV-programa zbog emitiranja sadržaja bez odgovarajuće dobne oznake te jedna opomena zbog nedopuštenog oglašavanja u dječjim programima, zaključuje se u odgovoru.
Vijeće za elektroničke medije je na samom početku godine sankcioniranje prikrivenog oglašavanja počelo, uvjetno rečeno, "detonacijom bombe" - izreklo je HRT-u prekršajni nalog od 100.000 kuna zbog prikrivenog oglašavanja jedne kladionice tijekom prijenosa intervjua s nogometašem Ivanom Rakitićem, a prekršajnu kaznu od 10.000 kuna ‘zaradio’ je i glavni ravnatelj HRT-a Robert Šveb.
HRT-u je, kao nakladniku i ravnatelju Švebu kao odgovornoj osobi, kako je autor ovog teksta izvijestio za Hinu, to bio prvi i, kako se kasnije ispostavilo, jedini prekršajni nalog u 2022. zbog propusta u programu te je kazna bila i plaćena. Vijeće za elektroničke medije odluku je donijelo jednoglasno na sjednici održanoj krajem siječnja, a sporni prilog bio je emitiran u sklopu izvještavanja o ždrijebu UEFA-e 13. prosinca 2021., u emisijama Dnevnik 2 i Dnevnik 3 u rubrici Sport.
U VEM-u zaključuju da je HRT prekršio odredbe zakona prema kojima “audiovizualna komercijalna komunikacija mora biti odmah prepoznatljiva kao takva”, kao i odredbe da u programu “nisu dopuštene prikrivene audiovizualne komercijalne komunikacije”. Hini su s HRT-a potvrdili da je izrečena kazna već plaćena, a vodstvo nacionalnog radija i televizije poručilo je da takve propuste u programu više neće tolerirati.
Osim toga, izrečeno je i još nekoliko upozorenja drugim, komercijalnim televizijama, primjerice Novoj TV zbog prikrivenog oglašavanja izvjesne banke, ali i nizu lokalnih televizija zbog prikrivenog oglašavanja ili spornog pokroviteljstva. Kao svojevrsnu bizarnost, izdvajamo opomenu izrečenu Novoj TV zbog kršenja pravila oglašavanja u dječjem programu (crtani filmovi) 5. ožujka 2022., u trajanju od 07:42 do 10:00 sati (!) višekratnim prikazivanjem imena i znaka tvrtke Konzum.
Medijski nadzornik – cenzor ili onaj koji ''ispravlja'' zakone?
VEM i njegov način djelovanja u, kako je predsjednik HND-a Hrvoje Zovko kazao, "uređivanju medijskog polja" predmet je brojnih kritika. Kao što se u ovom prikazu navedeno – novinarska organizacija "zahtijeva veći rad", pravobraniteljica za ravnopravnost spolova ažuriranje Upisnika i sankcioniranje neregistriranih portala, a pravobraniteljica za djecu "intenziviranje nadzora nad primjenom propisa te dosljedno i strože sankcioniranje". No, iznimno je i zanimljivo i da Ministarstvo kulture i medija, u odgovoru autoru o ocjeni rada VEM-a u nadzoru elektroničkih publikacija, "smatra da ima mjesta za unapređenje rada".
Komentar rada sadašnje postave AEM-a i VEM-a zatražili smo i od doajenke hrvatskog novinarstva, ali i bivše ravnateljice Agencije za elektroničke medije i predsjednice Vijeća za elektroničke medije – Mirjane Rakić.
"AEM i VEM iznimno su važni kao jedino neovisno tijelo, ili bi trebali to biti, s osnovnom zadaćom nadzora golemog medijskog prostora, a to su elektronički mediji. Koliko su oni važni govori činjenica da je Ministarstvo kulture i medija izvuklo na usvajanje, ne medijsku strategiju ni Zakon o medijima - što bi bio logičan redoslijed, već Zakon o elektroničkim medijima. Koliko pratim VEM u odlukama, poštuju se zakonski okviri i postojeći pravilnici. Služba nadzora dobro je ekipirana i obavlja uredno svoje zadatke, a to je praćenje programa, tekstova i to vlastitom inicijativom ili na prigovore građana kojih nije nikad bio malo", kazala je Rakić.
Upitana za sankcioniranje govora mržnje, ocijenila je da uz domaće zakonodavstvo postoji i EU direktiva, no da je bitna primjena, dodavši kako više preferira razvoj medijske pismenosti nego kažnjavanje. Ocijenila je i kako današnju medijsku stvarnost obilježava streloviti porast portala kao mjesta za širenje vlastite istine i ne podlijeganje bilo kakvoj regulaciji te je teško saznati tko je vlasnik, urednik, postoji li neka redakcija.
"Sve to otežava rad regulatora jer oni nisu inspektori! Moje vrijeme je predragocjeno da čitam ili pratim portale koji su ispod razine razvijenog demokratskog društva, koji "svojim" istinama zagađuju medijski prostor. Ako ih nitko ne prati, nema ni takvih oglašivača, ugasit će se!", zaključila je Rakić.
S druge strane, voditelj Odjela za nadzor medija u AEM-u Stanislav Bender u svojoj je završnoj riječi dao i svojevrsni odgovor na upućene kritike.
"Naš posao kao regulatora elektroničkih medija jest dvojak. S jedne strane rješavanje problema, a s druge kontrola rizika. To je stalna potreba za donošenjem odluka. Te odluke trebaju biti stručne, analitičke, u skladu sa zakonom, racionalno argumentirane i demokratske. Regulatori također snose odgovornost za odluke koje donose, a svojom zdravom prosudbom mogu ponekad čak i ispraviti eventualne nedostatke koje sadrži zakon. Na kraju najčešće opet neće svi biti zadovoljni. Položaj regulatora je takav da ako kažnjavamo uvijek će se naći netko tko će nas kritizirati da smo "cenzori", da onemogućavamo slobodu izražavanja, da pustimo medije da rade svoj posao A ako, pak, nekoga ne sankcioniramo, tada nas se proziva zašto mi ne radimo svoj posao, zašto smo pustili tog i tog koji je pljuvao po nečijim svetinjama, širio govor mržnje, vrijeđao pripadnike neke vjerske zajednice i slično" zaključio je Bender.
No, pritom je naglasio i da je Odjel za nadzor, kao i sve druge službe Agencije, ispomoć Vijeću za elektroničke medije u donošenju što informiranijih odluka o pojedinim pitanjima iz djelokruga rada i nadležnosti Agencije. Konačnu odluku o predmetima iz domene nadzora, ipak, donosi sedmeročlano Vijeće za elektroničke medije čiji sastav, pak, predlaže Ministarstvo kulture i medija, a o čemu odlučuje politika – odnosno većina zastupnika u Saboru.
Stoga, ipak, posljednju riječ prepuštamo "politici" – odnosno Ministarstvu kulture i medija. Prvo o činjenici da postoji velik broj elektroničkih publikacija koji ne zadovoljavaju zakonske uvjete da budu mediji, odnosno o "medijskom podzemlju".
"Vijeće za elektroničke medije donijelo je Pravilnik o uvjetima za upis u upisnik pružatelja elektroničkih publikacija kojim su propisani uvjeti. Sukladno tomu Vijeće odlučuje o upisu odnosno o ispisu (brisanju) elektroničke publikacije iz Upisnika. Nažalost, uvijek postoji mogućnost da pružatelji elektroničkih publikacija izigraju odredbe Zakona. no smatramo da će uspostava sustava provjere medijskih činjenica pomoći svima da postanemo svjesni da informacije i vijesti moramo tražiti kod medija čija je vjerodostojnost neupitna".
No, za istaknuti je i odgovor o suradnji Ministarstva kulture i medija s nezavisnim medijskim regulatorom.
"Ministarstvo kulture i medija s Vijećem za elektroničke surađuje samo kada su u pitanju značajni projekti – primjerice Dani medijske pismenosti i Nacionalni plan oporavka i otpornosti, a nikako kada su u pitanju njegovi regulatorni poslovi uključujući primjerice nadzor nad radom pružatelja medijskih usluga i elektroničkih publikacija", ističe se u odgovoru iz Ministarstva.
No, njihova se ocjena rada VEM-a u nadzoru medija ipak krije u posljednjoj rečenici tog odgovora.
"Ministarstvo kulture i medija smatra da uvijek ima mjesta za unapređenje rada pa tako i po ovom pitanju".
