Što su uopće SLAPP tužbe, kako se nositi s njima te dokle sežu granice slobode izražavanja, jučer se raspravljalo na Gongovoj radionici koju je vodila Vanja Jurić, odvjetnica specijalizirana za medijsko pravo i članica stručne skupine Europske komisije za SLAPP tužbe, u prostorijama HUB-a 385.
Sudionici, koji su pretežito dolazili iz reda odvjetništva, na početku radionice naveli su kako žele naučiti više o ovim tužbama budući da u našem pravnom sustavu, jednako kao ni u onima ostalih zemalja Europske unije, takva vrsta postupaka nije definirana i ne postoje odredbe ili mehanizmi koji žrtvama SLAPP tužbi omogućuju konkretnu zaštitu u tim postupcima.
SLAPP tužbe (strategic lawsuits against public participation - strateške tužbe protiv javne participacije) sve su veći problem diljem Europe, a Hrvatska je s gotovo tisuću aktualnih tužbi predvodnica trenda. Takve tužbe prepoznate su kao široko korišteno sredstvo ušutkavanja kritičkih glasova u javnom prostoru, a pokreću ih moćni akteri (primjerice, državni dužnosnici i suci putem privatnih tužbi) kako bi se zastrašilo i ušutkalo one koji govore u javnom interesu. Tipične tuženice su čuvarice demokracije: novinarke, aktivistkinje, neformalna udruženja, akademici, sindikati, medijske organizacije i organizacije civilnog društva.
Vanja Jurić povela je sudionike kroz primjere najpoznatijih SLAPP-ova u Europi te praksu Europskog suda za ljudska prava koji su ukazali na činjenicu da je potrebna detaljnija regulacija ovih postupaka, kao i kroz one u Hrvatskoj. Tako je, između ostalog, Hrvatska turistička zajednica tužila blogera Paula Bradburyja zbog kritike njihovog rada, kao i zbog parafraziranja službenog slogana u “Croatia full of uhljebs”, a taj postupak ušao je u četvrtu godinu. Osvrnula se i na vjerojatno najpoznatiji SLAPP u zemlji kada je Hrvatska radiotelevizija tužila svojeg glavnog urednika i predsjednika Hrvatskog novinarskog društva Hrvoja Zovka zbog ukazivanja na probleme i afere u HRT-u.
Jedna od ključnih stvari koju je potrebno utvrditi kada se radi u ovakvim predmetima u kojima se preispituje sloboda izražavanja, jest utvrditi kada je neka informacija vrijednosni sud, a kada činjenična tvrdnja. Također, granice dopuštene kritike znatno su šire kada se radi o političarima i javnim osobama, a Vlada i dužnosnici moraju otrpjeti još veći stupanj kritike nego političari jer njihovi dominantni položaji nalažu suzdržanost pri posezanju za mjerama, o čemu govori i praksa Europskog suda za ljudska prava. Praksa hrvatskih sudova u ovakvim predmetima još uvijek nije ujednačena, zbog čega je potrebno osloniti se na odgovarajuće odluke Ustavnog suda, uz praksu ESLJP-a.
Europska komisija je u travnju prošle godine predstavila zakonodavni paket usmjeren na zaštitu novinarki i borkinja za ljudskih prava od SLAPP-ova. Taj paket ima dvije glavne komponente: nacrt Direktive i Preporuku. Predložena direktiva trebala bi osigurati sudovima i žrtvama SLAPP-ova odgovarajuće alate za borbu protiv takvih tužbi. Odredbe direktive primjenjivat će se u građanskim i trgovačkim predmetima koje imaju prekogranične implikacije, što je ujedno i njezin nedostatak budući da neće obuhvatiti nacionalne predmete kojih je najviše. Preporukama se potiču države članice da osiguraju da pravni okviri pružaju nužne zaštitne mjere za rješavanje problema očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka protiv javnog sudjelovanja, kao i da osiguraju odgovarajuću povezanost između prava na zaštitu osobnih podataka te prava na slobodu izražavanja i informiranja kako bi se ta dva prava uskladila.
Novu radionicu održat ćemo na proljeće pa pozivamo sve pravnice i pravnike koji bi htjeli naučiti više o SLAPP tužbama da prate naše objave i rezerviraju svoje mjesto.
Gong je, zajedno s još 10 zemalja, dio paneuropskog konzorcija Pioneering AntiSLAPP Training for Freedom of Expression - PATFox, kojemu je cilj naučiti pravne stručnjake diljem Europe kako što kvalitetnije postupati kada se nađu u ovakvim tužbama.
Co-funded by the European Union. Views and opinions expressed are however those of the author only and do not necessarily reflect those of the European Union. The European Union cannot be held responsible for them.
