Urša Raukar Gamulin, glumica i politička aktivistica, danas saborska zastupnica Zeleno-lijevog bloka, ambasadorica je Parlametra za otvorenost prema suradnji s civilnim društvom. U ovom razgovoru ističe da upravo organizacije civilnog društva uskaču tamo gdje država zakazuje, pogotovo kada je riječ o najranjivijim društvenima skupinama. Odbacuje i etiketiranje civilnog društva kao uhljebe i plaćenike, a razlog za takvo poimanje civilnog sektora vidi ponajprije u nepostojanju građanskog odgoja.
Kako kao dugogodišnja aktivistica vidite položaj civilnog sektora u našem društvu i mislite li da država i društvo imaju koristi od građanskog aktivizma? Razumiju li država i društvo važnost postojanja civilnog društva i je li ono dovoljno vrednovano?
Vrijednost i značaj civilnog društva nije prepoznala nijedna vlada do sada. U civilnom društvu vide više smetnju nego korist, više problem nego suradnju. Činjenica je da organizacije civilnog društva sasvim sigurno u mnogim slučajevima zamjenjuju državu u onome o čemu bi država trebala skrbiti.
Kako ocjenjujete nerijetke kritike dijela javnosti da su organizacije civilnog društva paraziti, uhljebi, Soroševi plaćenici? S druge strane, imamo i regulativu za civilno društvo, Nacionalnu zakladu za razvoj civilnog društva pa mislite li da je riječ o stvarnoj volji države da unaprijedi i pomogne civilnom društvu ili je stvar samo u tome da se lijepo, na papiru, vidi da smo napredna, moderna demokracija?
Te su optužbe već dosadne, potrošene i ofucane, bez bilo kakvog značaja zato što su naprosto neistinite, lažne i isključivo su služile vladajućima i služe kako bi izbjegli odgovore na vrlo važna pitanja koja postavlja civilno društvo. Tomu pribjegavaju kako bi izbjegli rješavanje problema koje civilno društvo iznosi u javnost. Osobno na te vrste etiketa ne reagiram.
Što se Nacionalne zaklade tiče, ne bi je bilo da nema neke volje da se civilno društvo barem na neki način podrži, samo je pitanje kako se njome upravlja i tko tamo 'drži kesu'. Znači, ne možemo reći da se kod nas civilno društvo u potpunosti ignorira, no, srećom, postoje europski fondovi jer prvenstveno zahvaljujući njima civilno društvo preživljava. Kada bi se oslanjalo samo na pomoć države, ne bi to potrajalo.
Treba vidjeti učinak civilnog društva u socijalnim sferama, poput pomaganju osobama s invaliditetom i ostale ranjive skupine za koje država ne skrbi dovoljno. Neki dan smo imali prosvjed osoba s invaliditetom i majki djece s teškoćama u razvoju, koji imaju ogromne probleme i upravo u tim osjetljivim situacijama uskače civilno društvo umjesto države. Tko god civilno društvo naziva uhljebima treba znati da je djelotvornost civilnog društva u financijskom smislu sasvim sigurno veća nego dotacije što dobivaju od države.
Razumiju li građani potrebu postojanja civilnog društva i važnost onoga što te udruge rade?
Nisu građani sami počeli civilno društvo nazivati parazitima i plaćenicima. Sjećamo se još iz 1990-ih takvih etiketiranja direktno iz vrha vlasti. To je samo preuzeti diskurs koji su vladajući imali prema organizacijama koje su ih ugrožavale zato što su propitivale demokratske procese, stanje pravne države, poštivanje zakona, ljudskih prava. Naravno da je to za svaku državnu vlast neugodno i onda se, jer nemaju drugih argumenata, brane etiketama, a potom etikete preuzimaju građani. Problem je i u tome što građani ne razmišljaju dovoljno kritički, a zašto ne razmišljaju kritički – zato što nemamo građanski odgoj ni elementarno obrazovanje za život i djelovanje u demokraciji. Odgovornost za to jednako snose i vlast i opozicija i mediji, a možda čak i dijelom civilni sektor zbog nedovoljne popularizacije i prezentacije onoga što rade, no, njihova krivnja je svakako najmanja jer je pitanje koliko za to imaju financijskih sredstava jer žive od projekta do projekta. I ta činjenica definitivno poništava svako pravo da ih se kvalificira uhljebima. Te su etikete tako zastarjele.
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta Parlametar.hr, digitalne platforme Gonga za praćenje rada saborskih zastupnica i zastupnika. Intervjue i komentare piše iskusna saborska izvjestiteljica Sandra Bartolović.
Sandra Bartolović se od početka 1990-ih bavi političkim novinarstvom. Od tada je sustavno pratila, izvještavala, analizirala i komentirala političke procese, stranke, izbore na svim razinama, rad Sabora, Vlade i Ureda predsjednika za Glas Slavonije, Vjesnik, Media servis, Nacional, Poslovni dnevnik, neprofitni portal Forum.tm i Hinu, u svim novinarskim formama, od vijesti preko intervjua do kolumni.
Pretplatite se na Parlametar bilten OVDJE, i dobivajte na jednom mjestu sve važne informacije o tjednim raspravama sabora te temama kojima se bave!
