Čelnica i saborska zastupnica GLAS-a Anka Mrak Taritaš jedna je od nositeljica titula ambasadorice Parlametra, i to za zagovaranje objave poimeničnih rezultata glasanja zastupnica i zastupnika.
Uporno inzistirate da se imenom i prezimenom objavi tko je kako glasao o pojedinoj točki dnevnog reda u Saboru. Zašto to smatrate važnim?
U doba korone u Saboru smo radili pod određenim, neuobičajenim uvjetima, ali i tada sam se zalagala da se poimence zna tko je kako glasao jer svatko od nas glasanjem šalje određene poruke. Na taj način naši birači mogu vidjeti kako smo glasali o određenim zakonima i propisima i ispunjavamo li ono zbog čega su nas birali, a ovako su zakinuti za tu informaciju.
Rad parlamenta mora biti javan, transparentan i mora se vrlo brzo vidjeti kako je tko raspravljao, što je rekao i, na kraju, kako je glasao, posebno kada je riječ o bitnim točkama. Demokracija u Hrvata je jedan dug proces koji će trajati i trajati, a u tom procesu ovo je jedna mala karika, ali nipošto je ne smijemo preskočiti.
Saborski zastupnici upravo su se vratili s jednotjedne stanke. Radi li Sabor premalo, previše ili je stvarno možda bolje da to bude minimalno s obzirom na to što se sve može čuti i vidjeti u Saboru, a ne služi na čast visokom domu?
U Saboru imamo miš-maš. Imamo rasprave koje izazivaju zanimanje javnosti, ali u smislu 'tko se jučer s kim svađao', i uvijek se osjećam loše kada moram odgovarati na takva pitanja, no, u ovom sazivu Sabora ima i pametnih, dobrih, strukturiranih rasprava koje idu u srž.
Mislim da bi Sabor trebao raditi po uzoru na Europski parlament koji ima 'zeleni tjedan', odnosno, četiri tjedna plenarno rade od ponedjeljka do petka i ne glasaju samo petkom, a onda je jedan tjedan 'zeleni tjedan' u kojem europski parlamentarci rade na terenu, u svojoj državi. Čini mi se da bi to rješenje bilo primjereno i za nas, da zasjedamo svih pet dana u tjednu i ne glasamo samo petkom.
Međutim, kod nas je problem što u našem parlamentu sjede i zastupnici koji su istodobno i gradonačelnici i načelnici pa ne mogu raditi oba posla u isto vrijeme. Protivim se tom akumuliranju funkcija jer to znači da nešto ne radiš dobro, ne možeš jednako dobro biti i zastupnik i gradonačelnik ili načelnik i jedna od te dvije funkcije pati. Došlo je vrijeme da ograničimo da se ne može u isto vrijeme biti gradonačelnik ili načelnik i saborski zastupnik jer nešto ne radite dobro. Zato imamo tu paniku petkom i uvijek se šalim da je Branko Bačić razrednik koji proziva jesu li svi došli. No, svaka parlamentarna većina ima taj problem i zato trebamo ograničiti to gomilanje funkcija.
Ujedinjena oporba, od krajnje ljevice do krajnje desnice, sastaje se svake srijede i izlazi s određenim prijedlozima i inicijativama, vezanima uglavnom uz korupciju. No, je li to dvosjekli mač i postoji li mogućnost da taj model zbuni birače, pogotovo one koji površno prate politiku, i da pomisle da među vama i nema neke suštinske razlike kada nastupate zajedno?
Dobro je da se sastajemo i tema koja nas okuplja je Ina. To je tema koju treba držati u fokusu jer ako je mi zaboravimo opet će otići niz vodi dok se netko za koju godinu opet ne sjeti da bi tu temu trebalo dovesti do kraja. Sada je došla i tema Fortenove pa smo se i oko nje okupili.
Tema je bila i izborni zakon i treba jasno reći da smo se mi mogli dogovoriti samo oko toga da tražimo od vladajućih da, sukladno presudi Ustavnog suda, predlože novi izborni zakoni. No, već u sljedećem koraku, oko načina biranja i formiranja izbornih jedinica i brdu drugih stvari mi se već razlikujemo. Za birače neće biti nikakvih problema da znaju za koga glasaju i da će taj zastupati njegove stavove i interese. Mi se svjetonazorski ne možemo složiti ni oko čega, ali ako imamo tri ili samo jednu stvar oko koje se možemo složiti, naš je zadatak i cilj, svakog sa svog aspekta, natjerati vladajuće da se o tome otvori rasprava. Cilj našeg okupljanja je primorati vladajuće da raspravljamo o temama koje oni žele izbjeći. Birači se ne trebaju bojati da nas neće moći razlikovati jer smo ideološki i svjetonazorski vrlo različiti.
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta Parlametar.hr, digitalne platforme Gonga za praćenje rada saborskih zastupnica i zastupnika.
Autorica teksta je Sandra Bartolović.
