Istraživanje Transparency Internationala pokazalo je da tehnološki divovi posvećuju značajne resurse pokušavajući utjecati na politike Europske unije. Primjerice, Googleov interni proračun za lobiranje u Bruxellesu povećao se za 360 posto od 2014. godine, a velike tehnološke tvrtke sve više lobiraju na sastancima s Europskom komisijom na najvišoj razini.
Velike tehnološke tvrtke također često koriste profesionalne savjetnike i vanjske lobiste. Prema istraživanju Transparency Internationala, 26 konzultantskih i odvjetničkih ureda upisanih u Registar transparentnosti EU-a zaradi između 3 i gotovo 8 milijuna eura godišnje samo od od 'velike petice' (Amazon, Apple, Google, Facebook i Microsoft). Korporacije lobiraju i kroz mreže različitih sektorskih udruga i think-tankova, a pet spomenutih korporacija ima svoje članove_ice u čak 66 organizacija unutar te kategorije.
Podsjetimo, Europska komisija, Vijeće Europske Unije i Europski parlament postigli su dogovor o regulaciji lobista krajem 2020., popularno nazvan novogodišnjom rezolucijom. Pregovarači čelnih europskih institucija krajem prosinca prošle godine postigli su kompromis o zajedničkom uspostavljanju obveznog registra lobista. Stavke ugovora teže tome da lobisti moraju biti registrirani kako bi mogli obavljati određene aktivnosti poput susreta s najvišim dužnosnicima. Težnje prema transparentnosti koje su pregovarači prihvatili odnose se na organizaciju sastanaka ili događaja, doprinos javnim konzultacijama, komunikacijskim kampanjama i pripremi dokumenata o stavovima te nadopunama i izmjenama. Dogovor je trebao biti temelj zajedničke borbe protiv netransparentnosti.
Najviše pozornosti bilo je posvećeno Vijeću koje se sada pridružilo postojećem sporazumu Parlamenta i Komisije. Naime, Europski parlament i Komisija zajednički vode registar transparentnosti od 2011. godine u koji je dosad upisano oko 12.000 organizacija i njihovih lobista. Međutim, sada sklopljeni sporazum ima ograničenja, budući da sudjelovanje Vijeća vjerojatno će obuhvaćati (što će biti definirano odlukom Vijeća) glavnoga tajnika Vijeća i generalne direktore, ali neće ciljati najveće lobističke prijetnje, odnosno stalna predstavništva država članica. Prema uvjetima kompromisnog sporazuma, države članice mogu odlučiti hoće li sudjelovati putem jednostranih dobrovoljnih mjera. Preciznije rečeno, dogovoren je sporazum koji omogućuje institucijama da same odlučuju hoće li se pridržavati ovog načela, obećavajući da će objaviti podatke na web stranici registra transparentnosti.
Posljednjih pet predsjedanja Unijom primjenjivalo se pravilo o sastancima s isključivo registriranim lobistima, a prethodni nacrt kompromisa sadržavao je zahtjev koji bi ugovaranje sastanaka sa sadašnjim i budućim predsjedništvom bio uvjetovan prethodnom registracijom lobista. Taj je zahtjev, koji bi se na njih primjenjivao samo u trenutku predsjedanja Vijećem Europske unije, ukinut u posljednji trenutak
To znači da oni koji često susreću lobiste, političko osoblje u Komisiji, savjetnike i osoblje u Parlamentu i gotovo sve u Vijeću ostaju izvan dosega registra. Međutim, to je bilo za očekivati. Ono što je razočaravajuće je spremnost institucija da signaliziraju stvaranje 'obveznog registra' kada on očito nije, proširujući definiciju obveznog izvan uobičajene upotrebe riječi. U svojim pitanjima od 15. prosinca 2020., Europska komisija vratila se natrag na stari omiljeni 'de facto' opisujući što novi sporazum znači u praksi.
Dokument bi trebao biti baza za izgradnju zajedničke kulture transparentnosti u institucijama EU. No, u dolje prikazanoj tablici moguće je vidjeti stvarno stanje po pitanju transparentnosti, koji eksplicitno prikazuje da se institucije ne pridržavaju svojih težnji o stvaranju zajedničke kulture transparentnosti na razini cijele europske zajednice.
Istina je da Komisija i Parlament u lobiranju za transparentnost otišli dalje (već su napredniji) od mnogih nacionalnih vlada i parlamenata. No, novi sporazum nudi slabu inspiraciju onima koji zagovaraju bolje regulaciju lobiranja na nacionalnim nivoima. Alati za praćenje lobiranja u europskim institucijama među najnaprednijima su u Europi, ali čak i najmodernija oprema malo koristi ako još uvijek skuplja prašinu u ormariću ili je vlasnik ne zna koristiti za maksimalni učinak, komentirala je Emilia Korkea-aho, profesorica EU prava.
Gong je Centar znanja u području građanskog aktivizma i izgradnje demokratskih institucija društva u okviru Razvojne suradnje s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnoga društva.
Gong je korisnik operativne potpore - strukturne podrške europskim think-do-thanks u cjelini “Demokratska i građanska participacija” u sklopu programa Europa za građane.
