Izv. prof. dr. sc. Bojana Ćulum Ilić s Filozofskog fakulteta Sveučilita u Rijeci i freelance novinarka Jelena Androić autorice su stručnog članka 'Što znamo o političkoj pismenosti mladih u Hrvatskoj?' koji donosi sažet pregled dosadašnjih istraživanja o političkoj socijalizaciji i participaciji mladih. Analiza je provedena kraje 2020. godine kao polazišna točka trećem istraživanju političke pismenosti mladih u Hrvatskoj, koje će se implementirati u 2021. godini.
Politička je pismenost vitalni preduvjet za razmatranje i razumijevanje sadržaja javnih rasprava, kao i za informirano, aktivno i odgovorno sudjelovanje građanki i građana u političkim procesima. Viša razina političke pismenosti, osim što se pokazuje važnom za razumijevanje vlastitih političkih interesa, doprinosi i razumijevanju političkih interesa svih, pa i onih drugih i drugačijih članova zajednice. Što veću političku pismenost posjeduju, građani mogu bolje razumjeti utjecaj javnih politika na osobne i zajedničke interese pa onda mogu i učinkovitije promovirati te interese u političkim procesima. Upravo politička pismenost ima potencijala poticati kod građana sposobnost povezivanja osobnih i grupnih interesa s određenim javnim pitanjima i povezivanja tih pitanja s političkim opcijama odnosno kandidatima za koje postoji veća vjerojatnost da će promicati upravo te interese. Osim toga, visoka razina političke pismenosti doprinosi dosljednosti i stabilnosti političkih stavova građana, što je posebno važno kod analiza (i predviđanja) glasačkih preferencija.
S druge pak strane, ukoliko građani posjeduju nisku razinu političke pismenosti, osobito u kontekstu poznavanja (uloga i dometa) političkih institucija i procesa, teško će razumijeti političke događaje i integrirati nove informacije u svoj postojeći okvir razmišljanja. U takvom kontekstu postoji dakako opasnost od prosudbe aktualnih događaja i političkih aktera sukladno osobnom karakternom doživljaju. To znači da će građani koji su politički manje pismeni, političke stranke i njihove predstavnike procjenjivati izvan aktualnog političkog konteksta - takvi će građani svoja uvjerenja, (političke) stavove, a shodno tome i (politička) ponašanja, uglavnom temeljiti na osobnim doživljajima i procjenama (političkih) ličnosti. Nasuprot njima, politički pismeni građani skloni su promatrati ponašanja i odluke političkih dužnosnika u kontekstu aktualnih (političkih, ekonomskih i uopće društvenih) okolnosti i poticaja, uz dužno poštovanje učinjenih propusta i pogrešaka. Oni manje politički pismeni građani skloni su tim istim propustima i pogreškama pripisivati atribute lošeg karaktera, kako političkog dužnosnika, tako i njegove stranke. A upravo takvo oslanjanje relevantnih političkih procjena i odluka na osobni, umjesto na politički ‘karakter’, doprinosi nesigurnosti koja je povezana s manjkom razumijevanja političkog konteksta.
Uz navedeno, politička pismenost potiče političku i građansku participaciju – i obrnuto. Što su građani informiraniji i politički pismeniji, veća je vjerojatnost da će sudjelovati u različitim političkim procesima od javnog interesa i značaja – od glasanja, volontiranja, prosvjedovanja, lobiranja do samog političkog angažmana na lokalnoj/regionalnoj/nacionalnoj razini. Vrlo slično, istraživanja nam govore i kako je upravo politička (ne)pismenost dominantna značajka građana koji ne glasuju.
Istraživanja predstavljena u stručnom članku nedvojbeno progovaraju o iznimno izazovnoj političkoj socijalizaciji mladih u Hrvatskoj koja oblikuje generacije mladih iznimno niske političke pismenosti. Zabrinjavaju njihove stabilne tendencije vrijednosnog sustava i stavova koji nisu primjereni demokratskom okruženju i kulturi, zatim podupiranje necivilnih i oportunih obrazaca ponašanja kojima se promiču vlastiti interesi na štetu drugih, jednako kao i činjenica da su im politički interesi, a njihovo građansko djelovanje pogotovo, na samoj margini vlastitih i društvenih interesa. Pritom se i sami kao skupina osjećaju na marginama društveno-političkih interesa, a bespomoćnost koju komuniciraju u kontekstu utjecaja na bilo kakve promjene, može ostaviti u nasljeđe ozbiljno građanski osiromašenu kohortu mladih.
Niska razina interesa i znanja o političkim pitanjima, kontinuirano osnaživanje (isključivog) nacionalnog identiteta, sklonost sužavanju javnih prava drugima i drugačijima, posebice manjinskim skupinama, kao i svojevrsna retradicionalizacija, obilježavaju slabo tolerantne, homofobne i ksenofobne generacije mladih koje u Hrvatskoj odrastaju s vrlo skromnim društvenim kapitalom - bez povjerenja u institucije demokratskog uređenja, bez povjerenja u ljude drugačijih političkih opredjeljenja, bez povjerenja u ljude drugačije vjeroispovijesti, bez ideje dobrobiti multikulturalne dimenzije našeg društva, s tendencijom sužavanja slobode govora i medijskih sloboda i bez očekivanih pozitivnih promjena u bližoj budućnosti.
Socijalizacija mladih ne događa u vakuumu. Izneseni rezultati istraživanja i ne govore toliko o mladima, koliko o društvu u kojem odrastaju i svim institucijama (uključujući i obitelj i odgojno-obrazovne institucije) koje bismo, kako se ono popularno kaže, trebali pustiti da rade svoj posao.
Cijelu analizu pročitajte OVDJE.
Gong je korisnik operativne potpore - strukturne podrške europskim think-do-thanks u cjelini “Demokratska i građanska participacija” u sklopu programa Europa za građane.
