I dok je prethodna 2019. godina nazvana "godinom uličnih prosvjeda" zbog milijuna ljudi koji su u 114 zemalja diljem svijeta tražili veća prava, demokratizaciju ili se borili protiv korupcije, pandemija je donijela prekretnicu.
Od trenutka kada je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila globalnu pandemiju koronavirusa 11. ožujka 2020. nacionalne vlade počele su uvoditi mjere karantene/lockdowna u svojim državama. Protuepidemijske mjere sadržavale su različite stupnjeve izolacije i samo-izolacije, zabrane kretanja i javnih okupljanja, obustave rada, a u nekim zemljama uveden je i policijski sat. Karantena je tako bitno suzila prostor građanskog djelovanja, istovremeno otvarajući mogućnost političkih zloupotreba zdravstvene krize, koja je ubrzano prerastala i u ekonomsku. Još tijekom proglašenja pandemije WHO je upozorio vladajuće na potrebu pronalaženja ravnoteže između zaštite zdravlja, nametanja ograničenja i poštivanja ljudskog života. Slične poruke uputile su i brojne druge međunarodne organizacije, poput UN-a, Amnesty Internationala, Human Rights Watcha itd., izražavajući pri tom zabrinutost da bi novouspostavljena ograničenja mogla ostati na snazi i nakon obuzdavanja pandemije, kao što se to već dogodilo u nedavnoj povijesti (npr. nakon terorističkog napada 11. rujna 2001. u SAD-u).
I dok je prethodna 2019. godina nazvana "godinom uličnih prosvjeda" zbog milijuna ljudi koji su u 114 zemalja diljem svijeta tražili veća prava, demokratizaciju ili se borili protiv korupcije, pandemija je donijela prekretnicu. Podaci koje iznosi QUARTZ ukazuju na oštar pad prosvjednih aktivnosti u ožujku, kao i tematski zaokret: čak 63.5% svih prosvjeda u posljednjem tjednu ožujka 2020. bilo je povezano s društvenim promjenama uzrokovanim pandemijom. Pravila socijalnog distanciranja natjerala su građanske inicijative i organizacije na inovativnost. I dok je glavnina prosvjednih aktivnosti preseljena na društvene mreže i mobilne aplikacije, prosvjedi su nastavljeni i u offline sferi. Skupina britanskih i američkih znanstvenika identificirala je više od 100 novih nenasilnih metoda prosvjeda od: "balkonskih prosvjeda" i prosvjeda u automobilima, do štrajkova medicinskog osoblja i organiziranja solidarnih mreža pomoći najugroženijima.
Poljski ženski štrajk – sinergijski učinak online i offline protesta
Već u prvim tjednima nakon proglašenja globalne pandemije pokazala se opravdanost upozorenja na opasnost od korištenja protuepidemijskih mjera kao alibija za snižavanje demokratskih standarda i ograničavanje građanskih prava, jer su u pojedinim državama vladajući pandemiju iskoristili za uvođenje izvanrednog stanja, obračun s političkom oporbom, koncentraciju moći u izvršnoj vlasti, te militarizaciju društva. Najburnije reakcije u međunarodnoj zajednici izazvala je odluka mađarskog parlamenta kojom je premijeru Viktoru Orbanu omogućeno da u situaciji izvanrednog stanja donosi uredbe sa zakonskom snagom, bez jasnog vremenskog ograničenja do kada će se te uredbe primjenjivati. Time je Mađarska napravila korak dalje od iliberalne demokracije ka autokratskom režimu. Sličnim smjerom krenula je i poljska Vlada, koja je u travnju pokušala progurati dodatna ograničenja i tako već restriktivnog zakona o pobačaju, te zakon kojim bi se de facto kriminalizirao spolni odgoj. Za razliku od Mađarske u kojoj je izostao značajniji građanski otpor, u Poljskoj su zahvaljujući otprije formiranoj mreži civilnih organizacija Poljski ženski štrajk pokrenute raznovrsne prosvjedne aktivnosti. Protestne akcije odvijale su se i u digitalnoj sferi, ali i na ulicama Varšave unatoč mjerama socijalnog distanciranja. Inicijativa Poljski ženski štrajk dijelila je protestne postere i pozvala građane da ih izvjese na balkonima, u prozorima svojih automobila, po gradu, te da se uključe u online kampanju objavom fotografija na društvenim mrežama i slanjem mailova političarima. Organizatorice su također ohrabrile prosvjednike i prosvjednice da drže transparente dok stoje u redovima ispred trgovina, što su ovi i učinili održavajući pri tom propisani razmak. U utorak, 14. travnja prosvjednici_e u automobilima trubili su i djelomično blokirali jednu od glavnih prometnica u centru Varšave, mašući transparentima kroz prozore svojih automobila i držeći otvorene crne kišobrane – simbol poljskog pokreta za reproduktivna prava. Prosvjednicima u automobilima pridružili su se i oni na biciklima, koji su kružili oko policijskih automobila dok su policajci s megafonima bezuspješno pokušavali prekinuti prosvjed. Tisuće aktivista_kinja uključilo se u prve svjetske "virtualne demonstracije" u izolaciji, pod hashtagom #ProtestAtHome, objavljujući selfije s ispisanim porukama. Online peticiju protiv zakona potpisalo je više od 700.000 ljudi. Zahvaljujući masovnom odazivu, međunarodnoj podršci, te podršci oporbenih političara poljski je parlament odustao od donošenja novih zakona!
Slovenija: s balkona na bicikle
Slovenija je proglasila epidemiju koronavirusa 12. ožujka. Dan nakon toga slovenski parlament je na izvanrednom zasjedanju potvrdio novu koalicijsku vladu pod vodstvom premijera Janeza Janše, poznatog po bliskim vezama s Viktorom Orbanom. Prvi potezi nove vlade pobudili su strah od zaokreta Slovenije prema "iliberalnoj demokraciji": napadi na medije i novinare, te anti-imigrantska retorika koja je rezultirala (na sreću odbijenim) prijedlogom o slanju vojske na granicu s Hrvatskom. Po riječima aktivistice Tonje Jerele: "Nova slovenska vlada je vrlo brzo počela provoditi coup d’etat: smijenili su sve ljude koji su bili na glavnim pozicijama u vojsci, policiji i ostalim tijelima državnog aparata. Zbog toga su ljudi počeli prosvjedovati na balkonima stavljajući transparente, a petkom se lupalo loncima." (Novosti) Prosvjedi u izolaciji započeli su individualnim činovima otpora poput onoga Zale Primc, voditeljica ureda Greenpeace u Sloveniji koja je svoju anti-vladinu poruku postavila u prozor stana, ili nizom protestnih performancea i video-radova kazališnog redatelja Jaše Jenulla. Vrlo brzo uključuje se Inštitut 8. marec koji poziva građane da napišu svoje poruke, izvjese ih, a fotografije objave na njihovoj Facebook stranici. Nakon medijskog istupa zviždača Ivana Galea 23. travnja, koji je otkrio malverzacije s nabavkom zaštitnih maski, prosvjedi se, unatoč zabranama javnih okupljanja, sele s balkona na ulice. Već sljedeći dan, u petak 24. travnja događaju se prvi prosvjedi na biciklima u Ljubljani. Poziv na prosvjed odlasan je preko Facebooka i drugih društvenih mreža. Većina prosvjednika prilikom prosvjeda imala je zaštitne maske na licu, ali se svi nisu držali propisane socijalne distance. Od tada se "biciklistički prosvjedi" nastavljaju svakog sljedećeg petka, okupljajući sve veći broj sudionika i šireći se i na druge gradove (Maribor, Nova Gorica). Prema procjenama organizatora u prosvjedima 8. maja sudjelovalo je oko 10.000 prosvjednika, s kojima se javnom izjavom solidariziralo preko stotinu intelektualaca i javnih osoba: "Upozoravamo da aktualna vlada Janeza Janše grubim miješanjem u institut pravne države vodi Sloveniju u autoritarni sustav po uzoru na Orbanovu vladavinu u susjednoj Mađarskoj", sumirao je izjavu skupine intelektualaca jedan od članova, akademik i sociolog Rudi Rizman.
Protiv mjera izolacije: SAD, Brazil, Njemačka – opasna smjesa desnog ekstremizma i rastuće nezaposlenosti
Međutim, u svijetu se nije prosvjedovalo samo zbog zabrinutosti za opstojnost pravne države. Ugledni portal DeSmog, posvećen istraživanju dezinformacijskih kampanja o klimatskim promjenama, dovodi u vezu organizacije i pojedince koji posljednih godina plasiraju dezinformacije o klimatskim promjenama negirajući znanstveno dostupne podatke, s dezinformacijskim kampanjama koje su prvo negirale opasnost od koronavirusa, zatim producirale različite teorije zavjere vezane za nastanak i širenje virusa, te se otvoreno suprotstavile protuepidemijskim mjerama socijalnog distanciranja i obustavama rada, svesrdno podržavajući tzv. ‘Liberate’ skupine u SAD-u. Odjeci tih kampanja mogli su se pratiti u istupima i tweetovima predsjednika Trumpa, koji se nije libio ni otvorenih prijetnji vodećem američkom epidemiologu dr. Anthony Fauciju. Iako je Trumpova administracija uvela mjere lockdowna, on sam je u tweetu sredinom travnja pozvao svoje pristaše da "oslobode (liberate)" tri savezne države pod vlašću demokratskih guvernera, izazvavši tako val prosvjeda diljem SAD-a. Na pojedinim prosvjednim okupljanjima bilo je prisutno i više tisuća sudionika. I dok su rijetki prosvjednici nosili zaštitne maske i prosvjedovali iz sigurnosti svojih automobila, većina njih okupljala se u velikim skupinama ne poštujući pravila socijalne distance, a nerijetko su prosvjedima prisustvovali i naoružani pojedinci. To ne čudi ako se zna da su među organizacijama uključenima u prosvjede, osim poznatih ekstremno konzervativnih bile i one "za oružje/pro-gun". Prosvjednici su uglavnom tražili ukidanje mjera izolacije, povratak na posao, optužujući Vladu za uvođenje tiranije istovremeno iskazujući otvorenu potporu predsjedniku Trumpu. No, među prosvjednim porukama mogle su se naći i one protiv cijepljenja, znanosti općenito, te poruke koje su upućivale na različite teorije zavjere. Nakon izbijanja prosvjeda Trump je prosvjednike nazvao "vrlo odgovornim ljudima" koji se samo protive previše restriktivnim mjerama zbog kojih američkom gospodarstvu prijeti duboka recesija.
Nažalost, Trump nije bio jedini predsjednik koji je javno pozvao svoje građane na kršenje propisa vlastite države. Brazilski predsjednik Jair Bolsonaro u velikoj je mjeri ponovio scenarij koji se odvio u SAD-u: negiranje opasnosti od koronavirusa, odbijanje da poduzme mjere zaštite, a nakon proglašenja protuepidemijskih mjera otvorena podrška prosvjednicima protiv tih mjera, kao i korištenja prosvjeda za obračun s političkom opozicijom. No Bolsonaro je napravio i dva koraka dalje od Trumpa: otpustio je vlastitog ministra zdravstva i sam se pridružio prosvjedima. Prema pisanju BBC-ja zahtjevi prosvjednika također su bili ekstremniji od onih američkih: osim popuštanja mjera izolacije, neki od njih tražili su raspuštanje Nacionalnog kongresa (parlamenta) i Vrhovnog suda, te davanje ovlasti vojsci da upravlja krizom. U trenutku dok ovo pišemo Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je Latinsku Ameriku novim žarištem pandemije. U Brazilu je nakon samo mjesec dana službovanja, novoizabrani ministar zdravstva podnio ostavku, a zemlja koja je u prošlosti bila primjer borbe s epidemijama, sada skupo plaća svoj politički izbor.
Valja napomenuti da su se navedeni prosvjedi u objema državama dogodili u situaciji uzlazne epidemijske krivulje, za razliku od sličnih prosvjeda koji su organizirani u brojnim njemačkim gradovima početkom svibnja, kada je zemlja uglavnom uspostavila kontrolu nad širenjem epidemije i krenula s mjerama opuštanja. Veliku razliku u odnosu na SAD i Brazil predstavlja i izostanak podrške vladajućih. Prosvjedima su prisustvovale tisuće prosvjednika, neki se pridržavajući mjera socijalnog distanciranja, a većina nije. Prosvjedne poruke upućuju na politički vrlo šarolik sastav prosvjednika: od antikapitalista, preko protivnika cijepljenja do običnih građana zabrinutih zbog mogućeg gubitka posla i ekonomske recesije. Prosvjedima su se u velikom broju priključile i neonacističke skupine, huligani, te članovi ekstremno desnog AfD-a koji pokušava iskoristiti trenutnu situaciju političke i ekonomske neizvjesnosti za svoj ponovni uspon.
Radnički protesti i štrajkovi
Mnoge zapadne zemlje su, unatoč upozorenjima Svjetske zdravstvene organizacije, prilično nepripremljeno dočekale širenje pandemije koronavirusa. Zbog nedostatka zaštitne opreme medicinsko osoblje, kao i zaposlenici u domovima za starije dovedeni su u opasnost, što je na mnogim mjestima dovelo do prosvjeda i obustava rada. U nekoliko gradova u SAD-u medicinsko osoblje reagiralo je protu-prosvjedima u trenutku kada je zemlju preplavio val "anti-lockdown" prosvjeda.
Loši i nesigurni radni uvjeti pogodili su i brojne skupine tzv. neophodnih radnika (essential workers): ljekarnike, trgovce, dostavljače, vozače, vatrogasce, policajce... Svoje nezadovoljstvo masovno su iskazali na brojnim online, ali i uličnim prvomajskim prosvjedima diljem svijeta. Prema informacijama BBC-ja i Reutersa zahtijevi za boljim uvjetima rada preplitali su se u pojedinim zemljama s antikapitalističkim i protuvladinim porukama, kao npr. u Hong Kongu, Bejrutu ili Istanbulu, gdje su prosvjedi postali nasilni i tom je prilikom uhićeno oko 200 prosvjednika. U Berlinu su prosvjednici apelirali za više solidarnosti s izbjeglicama koji pokušavaju ući u Europu. Prosvjedi su organizirani čak i u New Yorku, epicentru epidemije u SAD-u, gdje su prosvjednici tražili od vlade da zaštiti prava radnika i financijski pomogne svima koje su zbog epidemije ostali bez posla, izražavajući osobitu solidarnost s migrantskim radnicima. U SAD-u su zahtijeve radnika podržale tisuće građana, koji su preko društvenih mreža dijelili poziv na jednodnevni bojkot velikih dostavljačkih trgovačkih kompanija poput Amazona, Walmarta itd. jer se tijekom izolacije potražnja za njihovim uslugama znatno povećala, pa su zaradili enormne profite na uštrb zaštite svojih radnika. Amazon, poznat po uspješnom sprečavanju sindikalnog organiziranja svojih radnika u SAD-u, morao je na neko vrijeme zatvoriti svojih šest pogona u Francuskoj, jer su francuski sindikati podnijeli tužbu, a sud presudio da kompanija nije adekvatno zaštitila svoje skladišne radnike od zaraze koronavirusom.
Akcije solidarnosti
Građansko samoorganiziranje u uvjetima karantene nije bilo isključivo protestnog karaktera. Zajedničko iskustvo opasnosti, straha i zbunjenosti potaknulo je ljude na bezbrojne geste solidarnosti, međusobne podrške i pomoći, zbog kojih se vrijeme globalne karantene može označiti i vremenom pandemije solidarnosti. Svijet su obišle slike Talijana koji na balkonima pjevaju međusobno se hrabreći, ponekad individiualno, ponekad u organiziranim "flash-mob" koncertima. To je postala praksa koja se proširila i u drugim državama zahvećenima pandemijom, kao i večernje balkonsko pljeskanje i ovacije za liječnike i medicinsko osoblje koje se prvi puta čulo sredinom siječnja u Wuhanu. Jedan od najčešćih oblika bile su samoorganizirane volonterske grupe susjedske pomoći namijenjene prvenstveno starijima i drugim ugroženim skupinama: tisuće volontera diljem svijeta koordinirale su se preko društvenih mreža i mobilnih aplikacija kako bi obavile kupovinu hrane, lijekova i drugih potrepština za one kojima je preporučeno da ne izlaze iz svojih domova. Na poziv britanske vlade da se jave volonteri spremni pomoći funkcioniranju njihove zdravstvene službe NHS javilo se milijun ljudi. U Belgiji je jedna žena samoinicijativno počela šivati zaštitne maske za lice za svoje poznanike liječnike, i ubrzo joj se priključila mnoštvo drugih. U Dublinu, ali i nekim drugim gradovima restorani su beskućnicima ponudili besplatne obroke. Osim materijalne pomoći, uz pomoć digitalnih alata i telefona organizirana je i prijeko potrebna besplatna psihološka pomoć i savjetovanje. Organizirane grupne akcije pomoći dopunile su bezbrojne individualne geste: instruktori joge i fitnessa nudili su besplatne online instrukcije, besplatno su prevođeni zdravstveni savjeti za migrantske skupine, poznati glumci i pjevači komunicirali su preko društvenih mreža sa svojim fanovima, a bilo je i posebno dirljivih priča poput privatnog koncerta kojeg su za svoju postariju susjedu održali maloljetni brat i sestra u Ohiju.
Zaključak
Analizirajući dostupne podatke o građanskom aktivizmu tijekom protekla dva mjeseca, od 11. ožujka do 11. svibnja, možemo utvrditi da unatoč ograničenjima proizašlima iz globalne karantene, prosvjedi nisu prestali, ali su poprimili drugačije oblike i novi fokus. Pravila socijalnog distanciranja kao i mjere ograničavanja kretanja naglasila su važnost različitih internetskih platformi, društvenih mreža i mobilnih aplikacija, kao alata protestnog organiziranja. Unatoč tome, protekli mjeseci obilovali su i offline aktivizmom, te hibridnim oblicima u kojima su se ulične akcije dopunjavale onima "virtualnima". Tematski možemo govoriti o dva osnovna tipa aktivizma: protestnom, uglavnom usmjerenom protiv aktivnosti pojedinih vlada, te solidarnom i socijalno-kohezivnom kojem je cilj bio izražavanje podrške, organiziranje pomoći i sl. S obzirom na političku orijentaciju aktera najprominentnije su bile dvije skupine: progresivne prodemokratske inicijative koje su svoje su aktivnosti usmjeravale na obranu vladavine prava i građanskih sloboda, odnosno na sferu ekonomskih politika i radnih prava. Druga skupina povezana je s desno-populističkim strankama i pokretima, dopunjena zastupnicima teorija zavjera i protivnicima cijepljenja.
U tekstu smo odabrali primjere vodeći se kriterijima uspješnosti provedenih akcija (Poljska), vremenskog kontinuiteta (Slovenija), masovnosti ("anti-lockdown" prosvjedi u SAD-u, Brazilu i Njemačkoj), te tematskoj zastupljenosti (radnički prosvjedi i akcije solidarnosti).
I dok europske zemlje polako počinju popuštati protuepidemijske mjere bit će zanimljivo pratiti kako će se građanski aktivizam razvijati u uvjetima "novog normalnog" sa svim političkim i ekonomskim izazovima post-pandemijskog svijeta.
Gong je Centar znanja u području građanskog aktivizma i izgradnje demokratskih institucija društva u okviru Razvojne suradnje s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnoga društva.
Gong je korisnik operativne potpore - strukturne podrške europskim think-do-thanks u cjelini “Demokratska i građanska participacija” u sklopu programa Europa za građane.
