Važnost transparentnosti rektorskih izbora slabo je prepoznata, a aktualnom je sustavu nužno unaprjeđenje. Netransparentnost je koruptivni rizik kao i mali postotak onih koji sudjeluju u izboru.
Jesu li postojeći mehanizmi izbora sveučilišnih rektora najbolji mogući? Postoje li razlike među sveučilištima s obzirom na izbornu proceduru i sastav izbornog tijela koji bira rektora? Postoji li potreba da se sustav izbora unaprijedi i od kuda dolaze te težnje?
S ciljem pronalaska odgovore na ova, ali i brojna druga pitanja koja se tiču unaprjeđenja sustava izbora rektora, u organizaciji Udruge za razvoj visokog školstva UNIVERSITAS i Sveučilišta u Rijeci organizirana je tribina "Kako birati rektora: potrebe i mogućnosti revizije sustava izbora".
Tribina je otvorena pozdravnim govorom prof. dr. sc. Snježane Prljić-Samaržije, rektorice riječkog sveučilišta, koja je istaknula da je za dobro Sveučilište važno imati dobru upravu i ne prepuštati ništa stihiji ili inerciji. Važno pitanje koje je adresirala rektorica, koja je ujedno inicirala i stvaranje prijedloga novog načina izbora rektora na Sveučilištu u Rijeci unutar postojećih zakonskih okvira, jest pitanje je li trenutni načini izbora rektora najbolji mogući. Kao jedan od potencijalnih nedostataka postojećeg sustava naglašen je potencijalno prevelik utjecaj lobiranja interesnih skupina u akademskoj zajednici na sustav izbora, a na štetu kvalitete upravljanja u sustavu.
Potrebno je regulirati sukob interesa i sukob privrženosti
Više je govornika na panelu konstatiralo kako bi intencija sustava etike u znanosti i visokom obrazovanju trebala biti postavljanje čvrstih temelja za transparentnost procedura te zaštitu od sukoba interesa i privrženosti.
Sistemska važnost transparentnosti izbora za čelnike sveučilišta slabo je prepoznata kao cilj poboljšanja upravljanja u sustavu visokog obrazovanja. Primjerice, Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, tijela koje u sustavu obavlja dužnost najvišeg tumača (ali ne i najviše odlučivačke instance), u ograničenom opsegu se uopće bavi institucionalnim uređenjem i transparentnošću kao standardima. Etički kodeks u ingerenciji ovog Odbora je primarno orijentiran na radnje koje se tiču znanstvenog djelovanja (plagiranje, izmišljanje rezultata, zloupotreba autorstva i slično), a tek manjim dijelom spominje skrivanje sukoba interesa i privrženosti. Ustanovljen je problem s razumijevanjem sukoba interesa i nepotizma u Kodeksu, koji u ovom smislu ne nudi odgovarajuća ili dovoljna rješenja. Ove nalaze prenio je uvodničar tribine dr. sc. Nikola Baketa s Instituta za društvena istraživanja, na temelju izvještaja koje su Dražen Hoffmann i Nives Miošić izradili u sklopu obrazovne zviždaljke GOOD inicijative pod nazivom (Samo)regulacija etike u znanosti i visokom obrazovanju u Hrvatskoj. Naime, analiza 38 znanstvenih organizacija – 8 sveučilišta, 10 veleučilišta i 20 znanstvenih instituta (a koji su svi javne znanstvene institucije) pokazala je kako niti jedno od analiziranih tijela nije u svojem etičkom aktu bilo detaljnije reguliralo područje sukoba interesa.
Suženo izborno tijelo plodno je tlo za korupciju
Izostanak normiranosti i snage etičkih tijela u pogledu sukoba interesa i nepotizma predstavlja veliku prazninu koja se potencijalno može reflektirati i na proces odabira rektora. Problem dobiva na težini ako se uzme u obzir problem tzv. 'uskog grla' odlučivanja, odnosno sužavanja izbornog tijela. Pretpostavka je da uključenost manjeg broja ljudi u donošenje odluke zapravo predstavlja i manji broj onih na koje je potrebno utjecati kako bi se donosile odluke u skladu s interesima pojedinih skupina, što posljedično olakšava lobiranje i povećava moć pojedinih interesnih skupina u sustavu visokog obrazovanja.
Nadalje, Baketa je istaknuo da predloženi nacrti Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja i Sveučilišta u Zagrebu „ne čine razliku upravo zbog izostanka transparentnosti i, u najboljem slučaju, nepoticanja razvitka demokratskih praksi, a u najgorem slučaju kompromitiranja funkcioniranja institucija i u konačnici degradiranja demokratske prakse“.
S navedenim se složio i doc. dr. sc. Dario Čepo s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji je ustanovio da akademska zajednica, sudeći po nekim recentnim primjerima, nema snagu othrvati se specifičnim interesima i očuvati javno dobro. Pri tome, Čepo detektira tri elementa demokratskog deficita na sveučilištima, odnosno tri „neuralgične točke“.
Prva se odnosi na netransparentnost demokratskog procesa i nevoljkost otvaranju medijima da otvoreno i bez ograničenja sudjeluju u praćenju svih koraka u procesu kandidiranja, predstavljanja, biranja i odabira rektora. U istoj su situaciji organizacije civilnog društva (specijalizirane za praćenje, promatranje i nadziranje izbora i izbornog procesa) da sudjeluju u procesu promatranja izbora rektora kao zainteresirana strana i jamac legitimnosti i legalnosti čitavog procesa, a sve pod krinkom autonomije Sveučilišta.
Druga neuralgična točka povezana je s reprezentativnošću Senata u dijelu koji predstavlja pojedina područja, odnosno članove akademske zajednice sa znanstveno-nastavnim i umjetničko-nastavnim zvanjima. Čepo ujedno upućuje konkretnu kritiku Senatu Sveučilišta u Zagrebu, smatrajući ga pasiviziranim i atomiziranim tijelom bez snage i integriteta da zaustave pojedince koji štete Sveučilištu.
Treća točka povezana je s legitimnošću i reprezentativnošću predstavnika studenata, posebno onih s poslijediplomskih studija, kao i predstavnika drugih zaposlenika.
Prof. dr. sc. Igor Radeka, predsjednik Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, istaknuo je kako svega 1% akademske zajednice, (ne računajući studente), sudjeluje u izboru svoga čelnika. Malu izbornu bazu kasnije se u diskusiji dotakao i dr. sc. Čepo tumačeći da je veći postotak biračkog tijela, 4%, odlučivao o sastavu Sabora 1848., neposredno po izlasku iz feudalizma, nego što je postotak akademske zajednice koja danas sudjeluje u izboru svog čelnika.
Ima li prostora za poboljšanje?
Dr. sc. Nikola Baketa u svome je izlaganju spomenuo nalaze istraživanje dr. sc. Jadranke Švarc s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar koji pokazuju da sami članovi akademske zajednice prepoznaju postojanje trulih temelja; naime, zabrinjavajućih 70% ispitanika drži da sustav podržava ‘ortački akademizam’ tj. razne vrste klijentističkih veza.
Ovakvi nalazi sušti su pokazatelj kako je sustavu izbora rektora nužna nadogradnja.
Baketa navodi kako je rješenje moguće tražiti u širenju izborne baze uvođenjem neke vrste kombiniranog izbornog sustava koju će činiti šira akademska zajednica i Senat, a ne odbacuje ni mogućnost izravnog izbora predstavnika izbornog tijela.
Dr. sc. Čepo također nudi neka rješenja koja imaju potencijala unaprijediti sustav upravljanja na sveučilištima: Bolje propisati i ne zloupotrebljavati načela transparentnosti u procesu deliberiranja, donošenja odluka i izbora, uključujući javnost sjednica Senata te pravo aktera izvan Senata da sudjeluju u nadzoru pravilnog provođenja izbora za rektora; prestati s praksom stavljanja pojedinih medija na „crnu listu“ i s tim u svezi poticati aktivnost studentskih medija koji bi pratili rad uprave sveučilišta i njegovih sastavnica na način koji će studentima dati priliku da dobiju brzu, točnu i nepristranu informaciju o instituciji koje su dio; promijeniti pravila izbora predstavnika studenata u Senatu kako bi svi studenti, a ne samo studentski zborovi, imali pravo biranja svojih predstavnika; spriječiti prakse zapošljavanja studentskih predstavnika s preddiplomskih i diplomskih razina na sveučilištu, odmah nakon što im završi mandat; poboljšati reprezentativnost Senata tako da on oslikava ne samo interesno-granske, nego i strukturne razlike koje postoje u akademskoj zajednici kao što su npr. razlike između interesa docenata i redovitih profesora; odvojiti egzekutivne i deliberativno-predstavničke funkcije na sveučilištu time što će rektor prestati biti član Senata po položaju, i dr.
Izv. prof. dr. sc. Frane Staničić s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izložio je distributivni model sveučilišta u novom prijedlogu zakona (po uzoru na austrijski model), u kojem bi financijskim i organizacijskim odlukama rukovodio Sveučilišni savjet, kojeg biraju Senat i Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, a akademska bi pitanja bila prepuštena Senatu. Kod izbora rektora, provodi se javni natječaj za vrhunske znanstvenike i umjetnike, biraju se tri najbolja kandidata između kojih potom rektora bira Savjet.
Doc. dr. sc. Ksenija Grubišić s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu usporedila je nadležnost rektora i njegovu ulogu u prethodnom i postojećem Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, izloživši analizu na koji su se način ovlasti, kao i proces izbora rektora promijenile, te upozoravajući na određene manjkavosti i nedosljednosti u zakonskim rješenjima i ulozi raznih sveučilišnih tijela u procesu odlučivanja. Iako zakon zapravo ne propisuje da je izborno tijelo nužno Senat, sveučilišta su svojim statutima odredila da tako bude u praksi. Dr. sc. Grubišić sklona je pronalasku boljih rješenja, ali bez učestalih izmjena i dopuna zakonske regulative.
Prof. dr. sc. Vesna Crnić Grotić, predsjednica Odbora za statutarna pitanja na Sveučilištu u Rijeci, izložila je novi prijedlog za proces izbora rektora prema kojem bi se predizbori provodili na Sveučilišnim sastavnicama, a dvoje najbolje plasiranih kandidata bi u drugom krugu u roku od 8 dana birao Senat. Kratak rok za odlučivanje smanjio bi prostor za predizborno lobiranje partikularnih interesa na sveučilištu.
Moderatorica tribine, dr. sc. Jasna Krstović, predsjednica Upravnog odbora Udruge za razvoj visokog školstva Universitas, zaključila je tribinu konstatacijom kako naglasci panelista jesu na negativnim aspektima sadašnjega sustava, no kako se nada da će ova tribina, kao i neke u budućnosti otvoriti ova i slična pitanja s ciljem unapređenja sustava izbora rektora.
Gong zahvaljuje Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnog društva, zakladi Otvoreno društvo - Open Society Foundations Education Support Program i Europskoj uniji na potpori praćenju obrazovnog sustava i provedbi obrazovnih aktivnosti. Sadržaj članka i Obrazovnih zviždaljki GOOD inicijative je isključiva odgovornost Gonga i suradnika te ne odražava nužno stajališta donatora.
Gong je Centar znanja u području građanskog aktivizma i izgradnje demokratskih institucija društva u okviru Razvojne suradnje s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnoga društva.
