Marijan Prus umro je u četvrtak, 7. prosinca 2017. godine u 80. godini nakon duge i teške bolesti. U dugoj karijeri, koja se događala prije razvoja interneta, ostavio je duboki trag u hrvatskom zakonodavstvu, ne samo kao predstojnik Ureda za zakonodavstvo Vlade, nego i kao stručni savjetnik pri izradi Kodeksa pozitivne prakse savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u oblikovanju i provedbi javnih politika. Bio je to prvi dokument u RH koji je regulirao minimalne standarde za sudjelovanje zainteresirane javnosti u postupcima donošenja zakona i drugih propisa - od interesa za opću dobrobit (zaštita i promicanje ljudskih prava, javne službe, pravosuđe, zaštita okoliša i drugo). O Marijanu Prusu piše Aleksandra Jozić Ileković, dugogodišnja savjetnica Ureda za zakonodavstvo.
Kada sam 1996. došla na završni razgovor kod predstojnika Ureda za zakonodavstvo, a povodom raspisanog natječaja za savjetnika u Uredu, prvi put sam vidjela Marijana Prusa. U svom stilu rekao je: „Kolegice, ako želite ovaj posao, popijte večeras čašu šampanjaca s mužem jer smo se odlučili za Vas.“
Vidim ga kao da je to bilo jučer. Crno odijelo, crna košulja, crne cipele, sjedi u fotelji, prekriženih nogu, glava uokvirena busenom guste, sijede, nemirno kovrčave kose iz koje izviruju dioptrijske naočale. Gleda me stisnutih očiju i kaže: „Znate, kolegice, struka se može naučiti, ali biti dobar čovjek – nikada!“ Ja šutim, ne mogu prevaliti niti riječ. Pokušavam se nasmijati, ali uspijevam izvesti samo grimasu. Ne mogu vjerovati da sam dobila posao i to - kod Marijana Prusa!!!
To je bio naš prvi susret. Radili smo zajedno sve dok Marijan nije otišao s mjesta predstojnika Ureda za zakonodavstvo i postao savjetnik Goranu Graniću, tadašnjem potpredsjedniku Vlade. U šali je govorio da je sada banski savjetnik. Naravno i dalje smo se sretali na Koordinacijama Vlade, na kojima je Marijan za svaku (ali svaku) točku dnevnog reda bio vrhunski pripremljen. Nakon njega nitko više nije imao što za reći.
Marijan nije bio samo vrhunski pravnik, osoba kojoj je normativa bila u krvi, on je bio erudita, samoprijegoran radnik i pravni artist. Pisao je zakone, tumačio propise, nalazio rješenja za najsloženije pravne situacije sa čudesnom lakoćom. Bio je izvrstan govornik, koji je s istom strašću branio zakon i recitirao Shakespearovog Hamleta.
Apsolutni zaljubljenik svoga posla, osoba koja je radila više od svakog svog savjetnika i kojega si uvijek mogao pitati za mišljenje, zatražiti savjet ili moliti uputu. Bio je neprocjenjiv. Takvih nakon njega više ne doživjeh.
Eto zato i zbog još najmanje stotinu razloga Marijana Prusa se ne zaboravlja.
Počivao u miru dragi Marijane i ne zaboravi na nas koji smo ostali, ukaži nam put i prosvijetli pamet da barem još malo, kao blijede kopije nastavimo Tvojim stazama.
CUI HONOREM, HONOREM
