Vlada akcijskim planom okrenula leđa korupcijskim izazovima

Nova Vlada i novi antikorupcijski Akcijski plan, no ponovno stara priča. Ključne antikorupcijske aktivnosti kojima se zahvaća sam vrh hrvatske političke elite u potpunosti su iščeznule iz usvojenog Akcijskog plana.

Unatoč tome što većina građana, novinara i analitičara korupciju vidi kao ključni problem hrvatskog društva i države, tek trebamo biti svjedokom javnih politika, strateških dokumenata i operativnih akata koji se ozbiljno i sustavno love u koštac s korupcijom. Iako treba pohvaliti značajne napretke u području otvaranja podataka u novom Akcijskom planu za 2017. i 2018. godinu uz Strategiju suzbijanja korupcije za razdoblje 2015.-2020. godine, Vlada premijera Plenkovića odustala je od aktivnosti koje su smjerali na uvođenje viših razina etike u visokoj politici, te saniranje korupcijskih rizika kojima je izložena hrvatska politička elita.

Dodatno je zabrinjavajuće što je od javnog savjetovanja o nacrtu do usvajanja konačnog Akcijskog plana značajan broj mjera jednostavno nestao, iako to u javnom savjetovanju nitko nije tražio. Tako su, na primjer, nestala obećanja o zakonskom uređenju lobiranja (unatoč vidljivim i potresnim skandalima među kojima se posebno ističe afera konzultantica). Nestao je i prijedlog o usvajanju kodeksa ponašanja za članove Vlade (iako su sadašnji i prijašnji sastavi Vlade obilovali etičkim aferama, od benignijih poput Vrdoljakove Ledo škrinje do malignih poput Agrokorovog ministra u Vladi). Nestale su i planirane izmjene Zakona o Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave (iako su, npr., DKOM ne smije postupati ako detektira korupciju u nabavi izvan okvira žalbenih navoda).

Netragom nestao Zakon o lobiranju

Odustajanje od zakonskog uređenja lobiranja posebno zabrinjava s obzirom da ga je Strategija suzbijanja korupcije 2015.-2020. prepoznala kao jedno akutnih područja koje treba hitnu legislativnu intervenciju jer „neregulirano lobiranje može dovesti do neprimjerenog utjecaja na procese donošenje odluka te ostvarenju posebnog i/ili privatnog interesa na uštrb javnog interesa.“ Stoga su i prvi i drugi Akcijski plan imali zasebnu rubriku „Zakonsko uređenje lobiranja“.

No, Milanovićeva Vlada je umjesto donošenja zakona obećala tek analizu za uređenje zakonskog okvira lobiranja, koju je Ministarstvo pravosuđa objavilo u proljeće 2017. sa sljedećim zaključkom: „što se tiče namjere implementacije regulatornog okvira za lobiranje kojeg do sada pravni poredak nije poznavao, poželjno je da takav pristup bude postupan i odmjeren“. Iako su zainteresirani dionici na okruglom stolu u Hrvatskom saboru povodom Dana borbe protiv korupcije 9.12.2016. podržali nužnost hitnog donošenja zakona o lobiranju (od Glavnog državnog odvjetnika i Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa do GONG-a i Hrvatskog društva za lobiranje), i Plenkovićeva Vlada kroz Akcijski plan obećava tek da će provesti javnu raspravu.

Vlada je također odustala i od donošenja samoregulirajućeg etičkog akta (Kodeksa ponašanja za članove Vlade) i prepustila Ministarstvu uprave da razradi kodeks ponašanja za sve državne dužnosnike. Ovime je propuštena prilika da Vlada vlastitim etičkim aktom, te novim strogim ogradama i zabranama u radu ministara, postane primjer svim drugim državnim dužnosnicima u ostalim tijelima javne vlasti. Umjesto mogućnosti razvoja iznimno smislenih odredbi prilagođenih specifičnostima rada najviših državnih dužnosnika u Vladi, razvit će se pravila primjenjiva na sve kategorije državnih dužnosnika koja stoga nužno moraju biti općenitija, a samim time i manje učinkovita, te manje primjenjiva.

Da Vlada uistinu izbjegava uvođenje smislenih antikorupcijskih aktivnosti kojima se zahvaća sam vrh hrvatske političke elite, ukazuje i činjenica da su odbijeni GONG-ovi prijedlozi (dostavljeni u okviru rada Savjeta za sprječavanje korupcije, te putem javnog savjetovanja o nacrtu) vezani uz obvezu uspostave registra sastanaka za najviše državne dužnosnike (ponajprije članove Vlade) te uvođenje obveze kreiranja informacija o kontaktima s vanjskim dionicima (tzv. duty to document).

Pozitivni iskoraci

Nekoliko stvari u ovom Akcijskom planu ipak treba pohvaliti. Vlada se konačno obvezala usvojiti zakon o zaštiti zviždača. Osim toga, značajan iskorak je predviđen u području otvaranja podataka. Naime, do kraja provedbe Akcijskog plana planira se objava nekoliko registara u otvorenom formatu, sukladno obvezama Zakon o pravu na pristup informacijama. Među njima je i vrlo nužan Registar koncesija, kao i registar svih oblika državnih transfera prema privatnim tvrtkama, te registar svih tijela javne vlasti koje transferiraju sredstva prema privatnim tvrtkama.

Osim toga, Akcijski plan ima tri aktivnosti koje imaju potencijal za pozitivne  promjene: specijalizirani antikorupcijski programi za državne tvrtke, lokalne tvrtke i lokalne ustanove (iako ne i za ustanove na državnoj razini).

Pravosuđe, koje je prepušteno samo sebi, već dugi niz godina kaska za uvođenjem principa dobre vladavine. Dok se imovinske kartice dužnosnika redovno provjeravaju i dostupne su cijeloj javnosti putem interneta, točnost informacija u imovinskim karticama sudaca se ne provjerava, a i dostupne su tek na zahtjev i samo kroz direktni uvid na licu mjesta. Ipak, predviđa se objava informacija o neetičkom ponašanju sudaca, što je bitno makar na simboličnoj razini.

Područje zdravstva obiluje analitičkim aktivnostima koje obećavaju detektiranje nekih ključnih korupcijskih rizika u sustavu. Doduše, u cijeloj je priči problematično da su gotovo sve aktivnosti prepisane iz prijašnjeg akcijskog plana jer nijedna od njih nije bila provedena, no one, za razliku od zakonskog uređena lobiranja, barem nisu netragom nestale iz Akcijskog plana.

Ovaj članak je kreiran uz podršku i suradnju s Access Info Europe, u okviru provedbe istraživanja „Decision Making Transparency“. Više informacija o provedenom istraživanju možete pronaći ovdje.

Leave a Comment!