Pojedini slučajevi netransparentnosti financiranja izborne promidžbe na lokalnim izborima pokazali su nepostojanje adekvatnog nadzora financiranja izborne promidžbe.
Iako je Republika Hrvatska još 2011. godine radi ulaska u Europsku uniju usvojila zakonodavstvo koje je trebalo osigurati kvalitetan nadzor financiranja političkih stranaka i izbornih kampanja od strane Državnog izbornog povjerenstva (DIP) kao stalnog i neovisnog tijela, pojedini slučajevi netransparentnosti financiranja izborne promidžbe na lokalnim izborima pokazali su nepostojanje adekvatnog nadzora financiranja izborne promidžbe. Ne treba posebno naglašavati koliko je lakše trčati izbornu utrku uz puno više financijskih sredstava koja mogu osigurati „bolji trening, bolju opremu, pripremu trkača…“ u odnosu na ostale „trkače“ koji se uz manje sredstava žele držati fair playa.
Nadzor financiranja izborne promidžbe trebao bi obuhvaćati i tzv. zloupotrebu javnih resursa u kampanji trošenjem sredstava općina, gradova i županija. GONG je zaprimao prijave kako su se događali slučajevi da su, primjerice, komunalni redari bili angažirani u kampanji za svog šefa/kandidata na izborima, potpisi za kandidature su se skupljali u nekim bolnicama i školama ili da su PR službe nekih gradova i županija bile upregnute u kampanjama.
Pregledavajući internetske stranice DIP-a ne mogu se pronaći nikakva očitovanja o nadzoru zloupotrebe javnih resursa, a izostala je reakcija DIP-a koji je mogao upozorenjima ili uputama pojasniti kako se kandidati koji već obnašaju javne dužnosti trebaju odnositi u kampanji prema javnim resursima.
Zakonom je za potrebe izborne promidžbe zabranjeno korištenje uredskih prostorija, službenih vozila i uredske opreme državnih tijela i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, osim osobama na koje se odnose posebni propisi o štićenim osobama, a kazne su od 50.000,00 do 500.000,00 kuna. Još nije poznat slučaj u kojem je DIP podnio optužne prijedloge za prekršaje zloupotrebe javnih resursa.
DIP provodi samo formalni nadzor koji se sastoji od evidentiranja tko je podnio, a tko nije financijska izvješća, a nije poznato provjerava li i na koji način jesu li podaci navedeni u izvješćima točni i vjerodostojni tako da kandidati i stranke mogu bez velike bojazni navesti i lažne podatke u svojim izvješćima ili ne navesti neke troškove i donacije. Čak i kada pojedini kandidati navedu u svojim izvješćima da su potrošili 0 (nula) kuna, DIP se teško aktivira kako bi pokrenuo nadzor, a kamoli javno reagiraju bar nekim upozorenjem. Dok je, s druge strane, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa temeljem upita N1 o putovanju premijera Andreja Plenkovića Vladinim avionom u Split, te o pressici ministra Tomislava Ćorića u HDZ-u, a ne u Ministarstvu, otvorilo predmet u kojemu će odlučivati ima li u tom slučaju osnove za pokretanje postupka.
DIP bi u svom nadzoru trebao odrediti prioritete nadzora jer uz ograničene kapacitete ne može u jednakoj mjeri nadzirati financiranje izborne promidžbe u svim općinama, gradovima i županijama. Nadzor bi posebno trebao obuhvatiti troškove i donacije koje su nastale prije početka službene izborne promidžbe jer upravo u tom periodu stranke i kandidati se pripremaju za kampanju pa time primaju donacije i troše više sredstava. Ne treba zaboraviti kako DIP može od drugih institucija zatražiti podatke i postupanje tih institucija u nadzoru financiranja stranaka i kampanja.
U nastavku GONG donosi kratki pregled financijskih izvješća kandidata koji su ušli u drugi krug u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku i Metkoviću, a obuhvaćaju razdoblje do 27. svibnja, zadnjeg roka za predaju izvješća nadležnim izbornim povjerenstvima. GONG posebno napominje kako je vrlo teško pronaći financijska izvješća jer nisu objavljena na jednom mjestu, a o formatima objave, pretraživosti i preglednosti ne treba trošiti riječi.
Prikaz 1. Cijena glasa u odnosu na potrošeni iznos u kampanji
Kao što je vidljivo iz Prikaza 2, kandidat HDZ-a za gradonačelnika Metkovića Dalibor Milan najviše je „platio“ jedan glas, skoro 17 kuna, što je četiri puta skuplje u odnosu na njegovu protukandidatkinju MOST-a Ujdur koju je jedan glas „koštao“ četiri kune. U glasove su mnogo „uložili“ i kandidati Krstulović Opara, Obersnel, Vrkić, Burić i Šojat.
Prikaz 2. Pregled iznosa donacija i troškova (kn) za kandidate u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku i Metkoviću do drugog kruga izbora
Zagreb
Iako je kandidat Bandić u prvom krugu naveo da je potrošio nevjerojatnih 0 kuna, u izvješćima za drugi krug navodi skoro 208 tisuća kuna donacija te isto toliko troškova što je za oko 140 kuna manje donacija i troškova u odnosu na kandidatkinju Mrak Taritaš.
Najveći prikazani troškovi kandidata Bandića su prilozi u Jutarnjem, Večernjem i 24sata u iznosu od nešto više od 51 tisuću kuna te skoro 68 tisuća kuna plaćenih Zagreb plakatu d.o.o.
Najveći donator kandidata Bandića je njegova stranka Bandić Milan 365 Stranka rada i solidarnosti u iznosu od oko 178 tisuća kuna, a tko su donatori stranke će se saznati tek početkom srpnja ove godine u redovnim polugodišnjim izvješćima stranaka o donacijama.
Kandidatkinja Anka Mrak Taritaš navodi skoro 342 tisuće donacija i oko 348 tisuća troškova, a najviše je potrošila na tisak plakata i zakup plakatnih mjesta oko 76 tisuća kuna te na emitiranje i produkciju radio spota skoro 58 tisuća kuna. Primila je najveći broj pojedinačnih donacija uglavnom fizičkih osoba (Stanko Kordić iz Zagreba 15 tisuća i Matija Mikac iz Čakovca 20 tisuća) te od jedne pravne osobe Durato d.o.o. 30 tisuća kuna.
Split
Kandidata Keruma ništa nije priječilo da i u drugom krugu navede kako je potrošio 0 kuna, ali je ipak do drugog kruga primio 10 tisuća kuna donacija marketinških usluga od Prokuratora d.o.o.
Temeljem financijskih izvješća kandidat Krstulović Opara primio je oko 172 tisuće kuna donacija, a potrošio je oko 371 tisuću kuna uglavnom na promidžbeni materijal (98 tisuća kuna) te najam površina i tisak plakata (45 tisuća kuna). Najveći njegovi donatori su Spegra d.o.o. (60 tisuća kuna) i P.B. Poslovni mediji d.o.o. (25 tisuća).
Rijeka
Izvješća kandidata Hrvoje Burića pokazuju 120 tisuća kuna donacija te skoro 122 tisuća kuna troškova što je četiri puta više primljenih donacija, ali oko 70 tisuća kuna manje troškova u odnosu na kandidata Obersnela.
Najveći donatori kandidata Burića su G. P. P. Mikić d.o.o. (30 tisuća kuna) i Aluk Tim d.o.o. (15 tisuća). Najviše je potrošio na oglašavanje u Novom listu (55 tisuća kuna).
Kandidat Vojko Obersnel naveo je donacije u iznosu od 30 tisuća kuna, a potrošio je skoro 196 tisuća kuna. Najviše je potrošio na marketinške usluge Najlon d.o.o. marketinške agencije (44 tisuće kuna), a najveći donatori su donacije Ane Komparić – Devčić i Marka Filipovića kandidata za zamjenika gradonačelnika i trenutnog zamjenika gradonačelnika (po 10 tisuća kuna). Dakle, tek će se u konačnom izvještaju vidjeti odakle su došle ključne donacije ili jesu li troškovi nepokriveni.
Osijek
Kandidatkinja Ivana Šojat u izvješćima je navela skoro 43 tisuće kuna donacija i nešto više od 90 tisuća kuna troškova što predstavlja manje donacija za oko 50 tisuća kuna i manje troškova za oko 100 tisuća kuna u odnosu na protukandidata Vrkića. Najveći trošak su oglasi u Glasu Slavonije (oko 50 tisuća kuna) te tisak i distribucija letaka (30 tisuća kuna) plaćenih MIT dizajn studiju d.o.o. koji je i donirao u naravi (20 tisuća kuna).
Izvješća kandidata Ivana Vrkića pokazuju da je primio skoro 90 tisuća kuna donacija, a potrošio nešto više od 192 tisuće kuna. Najveći troškovi su za reklamni materijal oko 36 tisuća kuna (Promotor d.o.o.) , za najam površina za plakate i tisak (Europlakat d.o.o.) te za usluge savjetovanja Manjgura d.o.o. 25 tisuća kuna.
U izvješćima se navode donacije od kojih su najveće Žane Gamoš (20 tisuća kuna), Biljane Borzan i Borisa Piližota po 15 tisuća kuna.
Metković
Kandidatkinja Katarina Ujdur prema podacima u izvješćima nije primila niti jednu donaciju, a potrošila je 18 tisuća kuna od čega skoro 9 tisuća kuna na promidžbu na Radio Naroni.
Kandidat Dalibor Milan primio je puno više donacija u odnosu na kandidatkinju Ujdur, skoro 57 tisuća, a potrošnja je također bila veća, preko 77 tisuća kuna od čega je potrošeno na promidžbu preko 33 tisuće kuna (T-Reklam) i skoro 6 tisuća kuna (Radio Narona). Najveći donatori kandidata Milana su ING Atest d.o.o. (30 tisuća kuna) te donacije Strahimira Filipovića i Gordane Ćelić po 5 tisuća kuna.
Nadzor financiranja stranaka i izbornih kampanja jedan je od ključnih elemenata za prevenciju i borbu protiv korupcije, a GONG ponavlja već iznesene preporuke za unaprjeđenje pravnog okvira i nadzora financiranja stranaka i kampanja što mora biti prioritetna zadaća buduće Vlade.
