Ne smije biti diskriminacije kod odjava prebivališta

MUP temeljem jedne terenske provjere odjavljuje državljane među kojima su i oni srpske nacionalnosti koji jedno vrijeme borave van Hrvatske, a dio godine žive u Hrvatskoj što nije temelj za odjavu prebivališta.

Problematika prebivališta obično je u fokusu javnosti tijekom izbora te dovoženja birača autobusima na glasanje iako je prebivalište osnova za ostvarivanje mnogih drugih prava poput prava na dječji doplatak, socijalnu pomoć, školovanje što je u velikoj mjeri motiv prijavljivanja tzv. fiktivnih prebivališta.

Popisi birača formiraju se iz registra birača pred svake izbore dijelom i temeljem evidencije prebivališta što je posebno važno na lokalnim izborima na kojima biračko pravo imaju samo osobe koje imaju prebivalište na području neke općine/grada i županije. Stoga uređenost popisa birača i realniji broj birača u velikoj mjeri ovisi o uređenosti evidencije prebivališta.

Donošenjem novog Zakona o prebivalištu 2012. godine započelo se sa sustavnim uređenjem evidencije prebivališta polazeći prvenstveno od sumnjivih slučajeva fiktivnih prebivališta koji su proizlazili iz činjenice da, prema podacima GONG-a iz 2013., čak 217.000 građana nije nikad podnijelo zahtjev za osobnom iskaznicom ili im je osobna istekla iako su imali prijavljeno prebivalište. Takvi slučajevi su opravdano ukazivali na slučajeve fiktivnih prebivališta koji su dospjeli u fokus policije te su bili odjavljeni što je pridonijelo i sređivanju popisa birača. Primjerice, na predsjedničkim izborima 2009. na području Hrvatske bilo je upisano 4 089 025 birača, a na predsjedničkim izborima 2014., nakon početka provođenja Zakona o prebivalištu i Zakona o registru birača, broj birača je značajno smanjen na 3 785 465.

GONG je stalno upozoravao na potrebu jednake primjene Zakona prema svim skupinama građana. Zakon se mora provoditi jednako i u Vrgorcu, Vukovaru, Imotskom, Zagrebu, Kninu... Ne smije se dogoditi da MUP određene građane s tzv. fiktivnim prebivalištima u nekim mjestima odjavljuje, a u nekima ne odjavljuje. Dolaskom ministra Orepića intenzivirala se odjava građana iz evidencije prebivališta vjerojatno s glavnim ciljem sprječavanja glasanja na lokalnim izborima fiktivnih birača koji nikad nisu živjeli u nekoj općini/gradu pri čemu je MUP greškom odjavljivao i građane koji imaju stvarno prebivalište.

U tom smislu potrebno je razlikovati osobe koje su živjele, i dalje dijelom godine žive ili se misle vratiti u svoje domove nakon rata od skupina državljana koji nikad nisu živjeli u nekoj općini/gradu niti tamo namjeravaju živjeti, ali se s njihovim biračkim pravom manipulira na različitim izborima, a posebno na lokalnim izborima što često može ozbiljno utjecati na rezultat izbora. Nakon upitnog razrješenja ministra Orepića, pojavili su se slučajevi ponovnog prijavljivanja mogućih fiktivnih prebivališta što je došlo do izražaja u Metkoviću gdje je broj birača u odnosu na parlamentarne izbore 2016. povećan za 104 birača.

Zabrinjavajuće je da MUP temeljem jedne terenske provjere odjavljuje hrvatske državljane među kojima su i oni srpske nacionalnosti koje jedno vrijeme borave van Hrvatske, a jedan dio godine žive u Hrvatskoj na što imaju puno pravo i što ne predstavlja osnovu za odjavljivanje iz evidencije prebivališta, a mnoge takve osobe su i dalje u programu obnove ili stambenog zbrinjavanja.

Sukladno podacima Ministarstva uprave o odjavi prebivališta u razdoblju od donošenja Zakona u prosincu 2012. zaključno s 19. travnja 2017. ukupno je do 19. travnja 2017. u Republici Hrvatskoj izbrisano iz popisa birača, a time i evidencije prebivališta, 269.516 državljana. Od toga 152.974 Hrvata, 61.264 osobe za koje se ne zna nacionalnost, 40.103 Srba, 3.768 ostalih, 3.638 Bošnjaka, 2.236 Albanaca i 1.492 Roma, te određeni broj pripadnika ostalih nacionalnosti. 

Važno je naglasiti kako je i prije donošenja novog Zakona o prebivališta započelo odjavljivanje prebivališta pa je tako, prema pisanju tjednika Novosti, od 2011. do travnja 2017. odjavljeno 67 496 hrvatskih državljana srpske nacionalnosti. Broj odjavljenih hrvatskih državljana hrvatske nacionalnosti iznosi 3,95% u odnosu na podatke o broju Hrvata s popisa stanovništva iz 2011., a broj odjavljenih državljana srpske nacionalnosti iznosi 21,5% samo za razdoblje od 2012.-2017. Nepoznata nacionalnost u evidencijama se vodi za birače koji su vjerojatno nedavno postali punoljetni te bi stoga trebali provjeriti svoj podatak o nacionalnosti kako bi ga izmijenili ili dopunili ukoliko žele.

Tabela 1. Broj odjavljenih hrvatskih državljana prema nacionalnoj pripadnosti od prosinca 2012. do travnja 2017.

S druge strane, vidljiva je neinformiranost i needuciranost građana o njihovim pravima  i obvezama vezanima za odjavu prebivališta pa, primjerice, građani imaju pravo napustiti svoje prebivalište i na duži rok od godine dana, a da ih MUP nema pravo odjaviti uz uvjet da takvo napuštanje prebivališta prijave MUP-u. Dodatno, Zakon o prebivalištu potrebno je poboljšati u dijelu žalbi na odjavu prebivališta jer građani, ukoliko budu odjavljeni iz evidencije prebivališta, mogu samo pokrenuti upravni spor što je kompliciranija procedura od ulaganja žalbe određenom tijelu.

S obzirom da se radi o vrlo važnom Zakonu, GONG je još 2012. predlagao MUP-u provođenje  javne kampanje informiranja građana u Hrvatskoj i susjednim zemljama o promjenama Zakona, mogućim promjenama njihovog statusa te mogućem gubitku određenih prava.

Građani kojima se odjavi prebivalište ne gube hrvatsko državljanstvo, a mogu glasati na svim izborima osim na lokalnima ukoliko se registriraju za glasanje prije određenih izbora.

Potrebno je uložiti dodatne napore u edukaciji i informiranju službenika policijskih uprava kako bi se jamčila kvalitetna provedba Zakona bez selektivnosti, a daljnje sređivanje evidencije boravišta kroz novi Zakon ne smije dovesti do mogućih manipulacija i selektivne primjene Zakona u nekim lokalnim sredinama.

Ključna je ujednačena, profesionalna i neovisna provedba Zakona uz kontinuirani nadzor provedbe Zakona i postupanja službenika u policijskim postajama kako bi se izbjeglo svako samovoljno brisanje državljana iz evidencije prebivališta ili prijava boravišta na nepostojeće adrese, bez čvrstih dokaza što bi moglo dovesti do diskriminacije određenih kategorija građana.