U okviru Human Rights Film Festivala, 7. prosinca u Dvorani Mueller kina Europa održana je tribina o uspjesima i učincima recentnih aktivističkih praksi u regiji. Događaj je uključio 54 građana/ki, uključujući 2 sudionika/ice iz Srbije, 1 sudionika/cu iz Makedonije te dvoje/dvije sudionika/ce iz Bosne i Hercegovine.
Kroz primjere recentnih aktivističkih inicijativa u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji i Hrvatskoj, s naglaskom na one koje se zalažu za direktnu demokraciju i zaštitu zajedničkih javnih dobara, moderatorica Antonija Letinić iz Kurziva vodila je raspravu o načinima organizacije i mobilizacije građana, problemima i rješenjima i posljedicama djelovanja u širem smislu.
Prvi primjer o kojemu se raspravljalo bio je odgovor građana na provedbu projekta Skopje 2014, odnosno 'šarena revolucija' koja je proizašla iz ove dugotrajne građanske inicijative. "Građanima je bilo ukinuto svako pravo na informaciju o projektu Skopje 2014., bilo je ukinuto svako pravo znati što se događa, a time i djelovati", naglasila je Ivana Dragšić iz organizacije Ploštad sloboda, navodeći 'šarenu revoluciju' kao primjer neuspjeha građanskog aktivizma, jer cilj akcije nije postignut. Ipak, tijekom akcije pokazalo se da je među aktivistima, organizacijama i građanima različitih uvjerenja i područja djelovanja postojalo zajedništvo, te se razvio dijalog uz puno preispitivanja, diskusije i konfrontacije aktera. "Čitav proces bio je proces udruživanja, fragmentacije, filtriranja i opet udruživanja organizacija, inicijativa i svih aktera na sceni".
Drugi primjer, Inicijativu Ne da(vi)mo Beograd predstavio je Andrija Stojanović, ističući kako, kao i kod 'šarene revolucije', prosvjed i okupljanje građana, iako najvidljiviji u javnosti, predstavljaju tek jedan od nekoliko načina djelovanja inicijative. Inicijativa je nastala kao potreba za artikuliranjem dvije razine problema koji proizlaze iz projekta Beograd na vodi - isprva se djelovalo u suradnji i na temelju mišljenja struke, usmjeravajući pažnju na upozoravanje na nastanak štete od intervencije u prostoru koja je predviđena projektom, a u drugom redu se naglasak stavio na netransparentnost i ne demokratičnost procesa kojima se projekt provodi. "Tokom noći uništeno je naselje Savamala, što je čin nasilja, nepravde, i upravo je taj čin bio ključan mobilizacijski faktor za uključivanje šire zajednice u inicijativu".
Još dva vrlo slična primjera iz regije upućuju na iste gotovo identične probleme netransparentnosti procesa i pogodovanja privatnom kapitalu na uštrb javnih površina – inicijativa Park je naš iz Banja Luke i Čuvajmo naš park iz Zagreba. Dragana Dardić, iz Helsinškog parlamenta građana Banja Luka inicijativu Park je naš opisala je kao najdugotrajniju i najmasovniju građansku inicijativu u Republici Srpskoj, koja uz to nije bila politički obojena, nije imala lidera, te je cjelokupna inicijativa organizirana bez medijske podrške, korištenjem društvenih mreža. Djelovanje inicijative sastojalo se od prosvjeda, masovnih i dugotrajnih prosvjednih šetnji, zahtijevanja transparentnog procesa, zagovaranja za omogućavanja pristupa informacijama. Aktivnosti su rezultirale time da je vlas posegnula za zakonskim rješenjima da bi spriječila da se ovakve inicijative pokreću ubuduće (konkretno širenjem pojma javnog mjesta i na virtualni prostor društvenih mreža), što je za posljedicu imalo sužavanje prostora za djelovanje. Iako je inicijativa zapravo neuspješna, to jest park nije obranjen, akcija je izrodila nove inicijative za zaštitu javnih dobara, od kojih su neke bile vrlo uspješne u ostvarivanju svojih ciljeva. S druge strane, Tomislav Domes iz Prava na grad naglasio je da je inicijativa na Savici gradnju u parku uspjela artikulirati kao problem od javnog interesa i ocijenio da je upravo u tome razlog njenog uspjeha.
"Iz rasprave vidimo da se pokreti zidaju jedan na drugi, to su politički pokreti i nisam sigurna koliko će izdržati kao civilni pokreti", zaključila je Borka Pavičević iz Centra za kulturnu dekontaminaciju, Beograd, dodavši kako je ključno povezivanje pokreta u jednu cjelinu, kroz područja zaštite ljudskih prava, pa do kulturne politike. "Demokracija se nalazi u tim područjima, između centara moći", naglasila je.
Na kraju, postavilo se pitanje potrebe za nastavkom ovakvih građanskih praksi – je li potrebno nastaviti s inicijativama, što se događa s njima i je li moguće odustati. Sudionici su se složili da se ovakvim inicijativama ispisuje otpor, te naveli da unatoč neuspjesima i preispitivanjima djelovanja, takvo je djelovanje nužno za postizanje promjene.
Tribina je organizirana uz podrušku Europske unije kroz program Europa za građane.
*Tekst je 15. siječnja 2017. ispravljen u dijelu koji se odnosi na izjave Tomislava Domesa o inicijativi u naselju Savica.
