U valu srozavanja demokratskih standarda od strane vladajućih, što se očituje kroz nasrtaje na neovisne demokratske institucije te Blitzkriegom na HRT, izgleda da ni dosegnuti standardi javnosti rada Sabora neće biti pošteđeni.
Prvi simptomi očituju se kroz neutemeljeno očitovanje Tajništva Hrvatskog sabora HRT-u kako nijedna televizija nema pravo izravno prenositi sjednice njegovih radnih tijela te kako HRT nije počinila nikakav propust ne prenoseći izravno sjednicu Odbora za informiranje, informatizaciju i medije na kojoj je taj Odbor predložio razrješenje glavnoga ravnatelja HRT-a. N1 televizija ipak je bila umješnija i, pri tom ne kršeći Pravilnik o javnosti Hrvatskog sabora, s pravom izravno prenosila sjednicu Odbora što je itekako bilo u interesu javnosti.
Pravilnikom se nigdje ne zabranjuje izravan prijenos sjednica radnih tijela Sabora. Štoviše, u Pravilniku se propisuje kako su sjednice Sabora i njegovih radnih tijela javne, osim iznimno sukladno Poslovniku, stoga je nejasno temeljem čega je Tajništvo Sabora protumačilo drugačije jer novinari ionako imaju pravo pratiti, uključujući i snimanjem, sjednice radnih tijela kako bi informirali građane i širu javnosti. Može se postaviti pitanje zašto Sabor nije omogućio da se na njegovim internetskim stranicama sve sjednice radnih tijela mogu izravno pratiti što bi bio prilog većoj otvorenosti Sabora prema javnosti i što je normalna praksa u nekim zemljama. Očito je Sabor odlučio više zatvarati svoja vrata javnosti, nego ih otvarati.
Drugi primjer zatvaranja vrata Sabora za koje se odlučilo njegovo novo vodstvo su uvjeti rada novinara koji redovito izvještavaju iz Sabora. Kako u svojoj kolumni navodi Tatjana Krajač, novinarka NOVE TV-a s dugim iskustvom praćenja rada Sabora i Vlade, „pod krinkom uvođenja reda pokušavaju nas cenzurirati“. Kako navodi, „izjave se snimaju na za to predviđenim mjestima, ne dopušta se novinarima, snimateljima i fotoreporterima da snimaju dolaske članova saborskih radnih tijela na zakazane sjednice“. Objašnjenje druge strane je da se, navodno, „stvaraju gužve u hodnicima Sabora i da se ljudi žale“. Ukoliko se na ovaj način ograničava rad novinara koji trebaju biti glas javnosti i informirati građane o radu Sabora, radu njihovih izabranih predstavnika, prijedlozima i usvojenim zakonima, drugim dokumentima, što onda građani, studenti i predstavnici organizacija civilnog društva mogu očekivati?! Hoće li i njima biti ograničen pristup Saboru i na taj način im otežati rad?!
Neizvjesno je kako će se nastaviti dosadašnja dobra praksa prema kojoj su različite organizacije civilnog društva organizirale javna događanja i okrugle stolove u Saboru, a u smislu javnosti rada Sabora treba podsjetiti da Sabor još nije raspisao javne pozive za vanjske članove odbora.
Nedavno je u intervjuu Novom listu bivša predsjednica Vlade Jadranka Kosor istaknula kako joj je žao što je poduzimala stvari da Hrvatska nakon ulaska u EU ne dobije monitoring u području pravosuđa. Kad se uzmu u obzir svi retrogradni potezi usmjereni protiv kvalitete demokracije u Hrvatskoj, više nego ikad potreban je određeni mehanizam nadzora razine demokracije u Hrvatskoj što se predlagalo tijekom pristupnih pregovora prilikom ulaska u EU.
Umjesto da Hrvatski sabor uključi zainteresiranu javnost, organizacije civilnog društva, novinare i različite stručnjake na pronalaženju rješenja za veću otvorenost Sabora i dizanje povjerenja građana u njegov rad, kao primjer drugim institucijama, Sabor se na ovaj način zatvara i šalje lošu poruku javnosti zaboravljajući kako Sabor ne stoji baš najbolje kad je riječ o povjerenju građana u rad institucija.
