Slaba kontrola nad lobistima mogla bi potkopati europsku demokraciju i stoga ona mora biti stroža uz što više transparentnih podataka, upozorio je Transparency International u izvješću u kojem analizira pravne i druge zaštitne mjere protiv netransparentnog lobiranja u 19 od 28 država članica EU te tri europske institucije.
Premda je transparentnost visoko na agendi EU zahvaljujući promjenama Lisabonskog ugovora te Europskoj povelji o temeljnim pravima, koji dodatno osnažuju pravo na pristup informacijama na razini EU institucija, posla na ovom polju ima još mnogo unatoč brojnim pozitivnim pomacima.
Pokazuje to i analiza Transparency Internationala prema kojoj prosjek među zemljama obuhvaćenim istraživanjem (u njemu nema Hrvatske) iznosi samo 31 posto, a posebno problematične lobističke prakse koriste industrija proizvodnje alkoholnih pića, duhanska, automobilska, energetska, financijska i farmaceutska industrija.
Naime, samo Slovenija i Litva imaju 50 posto zaštite potrebne kako bi se spriječilo neželjeni utjecaj raznih interesnih skupina, dok Njemačka, Italija, Španjolska i Portugal imaju manje od 25 posto potrebne zaštite, a Mađarska i Cipar samo 14 posto. Europska komisija je prešla prag od 50 posto za razliku od Europskog parlamenta (37 posto potrebne zaštite) i Vijeće EU-a (19 posto).
Iako Austrija, Francuska, Irska, Litva, Poljska, Velika Britanija i Slovenija imaju propise koji reguliraju lobiranje, oni su često manjkavi i ne poštuje ih se u dovoljnoj mjeri. Posebnu zabrinutost izaziva manjak javno dostupnih podataka o tome tko koga s koliko i radi čega lobira, a ojačati bi trebalo kontrolu u slučajevima „revolving doors“ („okretnih vrata“) kad dužnosnici prelaze iz javnog u privatni sektor.
Netransparentno lobiranje – među glavnim korupcijskim rizicima
„Nepravedno i netransparentno lobiranje jedan je od glavnih korupcijskih rizika u Europi. Europske zemlje i institucije moraju usvojiti stroge lobističke propise koji pokrivaju širok spektar lobista koji utječu na političke odluke. U suprotnom, izostanak kontrole nad lobiranjem mogao bi potkopati demokraciju u Europi“, upozorila je Elenea Panfilova, potpredsjednica Transparency Internationala.
„Unatoč tome što je lobiranje dio zdrave demokracije, mnogobrojni skandali u Europi dokazuju da bez jasnih i provedivih pravila, manji broj odabranih glasova s više novca i kontakata može dominirati donošenjem političkih odluka“, podsjeća Transparency International , kao i da su „postkrizni reformski napori u financijskom sektoru na nacionalnoj i europskoj razini bili velikim dijelom osujećeni i razvodnjeni zbog intenzivnog lobiranja financijskog sektora u Europi“.
Transparentno zagovaranje "lobiranja" za transparentnost
Podsjetimo, Europska komisija i Europski parlament pokrenuli su u lipnju 2011. zajednički registar transparentnosti u kojem se mogu pronaći razne informacije o lobistima u EU. Dobrovoljni registar zamijenio je stari iz 2008. i obuhvaća ne samo tradicionalne lobiste, nego sve skupine i organizacije koje zastupaju određene interese i žele utjecati na proces donošenja odluka u EU.
Novi predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker naložio je svim svojim povjerenicima i glavnim direktorima uprava EK da moraju objaviti svoje sastanke s lobistima, a kontakte sa skupinama koje nisu upisane u registar, Juncker je zabranio.
Sama rasprava o transparentnosti lobiranja započela je 2005. i riječ je o procesu koji traje, podsjećaju iz koalicije raznolikih organizacija okupljenih u ALTER-EU, koji često iznosi brojne kritike na račun aktualnog registra: neke ključne lobističke grupe su izostavljene, a dobrovoljnost znači da nitko ne može provjeriti vjerodostojnost brojki. Podaci u registru su nepotpuni i nevjerodostojni, naime, neke grupe su prijavile značajno manje iznose troškova lobiranja od onih koji su kasnije otkriveni. Stoga se zalažu za uspostavu obaveznog registra za koji pravna osnova postoji u Lisabonskom ugovoru te poticajne mjere za registriranje.
