Je li Hrvatska Ustavom određena kao sekularna država, treba li u zatvor zbog propitivanja službene verzije o karakteru Domovinskog rata, je li tzv. ženska kvota u izbornom zakonu protuustavna, treba li odluku o cijepljenju posve prepustiti roditeljima, a osuđenim pojedincima i strankama zabraniti političko djelovanje i je li sudska praksa u Hrvatskoj usklađena s onom u Europskoj uniji – samo je dio pitanja na koja je članovima saborskog Odbora za Ustav satima odgovaralo 11 kandidatkinja i kandidata za dva upražnjena mjesta u Ustavnom sudu.
Članovi Odbora za Ustav tajnim glasovanjem i bodovanjem od 1 do 11 do izabrat će najbolje kandidate, koje će Odbor potom predložiti Saboru. Da bi oni doista i postali ustavne sutkinje i/li suci – morat će pri glasanju osvojiti dvotrećinsku većinu u parlamentu. No to se zapravo smatra gotovo pa formalnošću nakon što stranke prethodno usuglašavanjem Odboru i omoguće predlaganje određenih kandidata. U ovom slučaju već postoji određena skepsa prema tome da će od izbora upravo zbog nemogućnosti dogovora između
Međutim, jedno je mjesto prazno već nekoliko godina jer Sabor u dva pokušaja nije uspio pronaći dvotrećinsku većinu za popunjavanje mjesta nakon što je istekao mandat Nevenki Šernhorst, koja se i ovaj put kandidirala za ustavnu sutkinju te iskoristila priliku podsjetiti zastupnike da Sabor nikada nije zatvorio proceduru imenovanja koja je prošli put počela 25. siječnja 2011. godine: «Poslodavci ne mogu raspisati novi natječaj, a da ne završe prethodni, no to za Hrvatski sabor ne vrijedi».
Penetracija Crkve u državu
S obzirom na to da je većina članova Odbora za Ustav kandidatima postavljala gotovo ista ili slična pitanja od kojih je njih nekoliko bilo vezano uz sekularnost države, Šernhorst je SDP-ovoj Gordani Sobol kazala da osobno nema problem s time da u školama budu vjerska obilježja. Ne vidi ništa loše ni u tome da se u predsjedničkoj prisezi spominje boga iako njega u izvornom tekstu prisege nije bilo, kako je podsjetio laburist Dragutin Lesar, budući da je Hrvatska Ustavom određena kao sekularna država.
Iako u slučaju bivšeg trostrukog glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića to baš nije sasvim jasno, naime, on je kazao kako «nije zamijetio odredbu koja bi govorila da nije sekularna država, pa izvlači zaključak da ni jedna vjerska obilježja ne daju karakter ovoj državi». Dubravko Ljubić, koji u Ustavnom sudu radi od 1996. kao stručni savjetnik, podsjetio je i na ugovore s Vatikanom, koji su, kako reče, «takvi kakvi jesu. Iako Ustav Hrvatsku određuje kao sekularnu državu, ona to zapravo nije jer je penetracija Crkve u državu prilično izražena».
Suci i sloboda govora
Upitana podržava li inicijativu predsjednika zagrebačkog Županijskog suda Ivana Turudića da se zatvorom kažnjava negiranje karaktera Domovinskog rata, Ivana Čalić, sutkinja koja je nepravomoćno osudila bivšeg premijera Ivu Sanadera i HDZ u procesu "Fimi media", kazala je kako misli «da se treba držati načela – primjena zakona sucima, a donošenje političarima». Štoviše, «suci moraju biti svjesni da se javnim istupima dovode u opasnost da im se kaže kako su izišli izvan okvira svojih ovlasti ili da kompromitiraju svoje sudačke odluke». Na sličnom je tragu sutkinja Prekršajnog suda Antonija Kovačić, koja je zgrožena istupima pojedinih kolega: «Nikad u životu nisam podigla kredit jer bi me to dovelo u zavisan odnos, uvijek sam pazila i gdje ću na ljetovanje i kako se ponašam s obzirom na svoju javnu dužnost».
Zavidno znanje ustavnog sudovanja pokazao je i Dubravko Ljutić koji od '96. radi na Ustavnom sudu, a trenutno je viši stručni savjetnik-mentor. I on je, među ostalim, Odgovarajući na pitanje Dragana Zelića, vanjskog člana Odbora za Ustav i izvršnog direktora GONG-a, treba li zabraniti kandidiranja političkim strankama ako budu pravomoćno osuđene, Čalić i Ljubić upozorili su da je riječ, s obzirom na aluziju na HDZ, «neprimjereno komentirati slučaj koji je još u postupku jer postoji samo nepravomoćna presuda». Općenito gledajući, Čalić je dodala da «ne bi trebalo zabraniti kandidiranje jer stranke sukladno odgovornosti pravnih osoba plaćaju kazne i uvođenje zabrana bilo bi previše zadiranje u prava političkih stranaka», a slično misli i Ljubić: "Svaki zločin ima fizičkog počinitelja. Ako ćemo ustanovljavati, neovisno o kojoj stranci se radi, kaznenopravnu odgovornost, mislim da to nije dobar put".
Pragmatizam Ustavnog suda
Na Lesarovo pitanje o nužnim izmjenama po pitanju nesrazmjera birača i izbornih jedinica na što Ustavni sud godinama upozorava, a Sabor se oglušuje, gotovo nitko nije znao o čemu je riječ. Samo je Sanja Barić, ustavna stručnjakinja te inače i vanjska članica Odbora za Ustav izrazila žaljenje što Sabor još uvijek nije reagirao na upozorenje Ustavnog suda iz 2010. te popravio Zakon o izbornim jedinicama: «Taj problem bi se mogao pojaviti i na sljedećim parlamentarnim izborima, no mislim da Ustavni sud ne bi išao tako daleko i ukinuo izbore. Mislim da bi trebao dati još jedno upozorenje Saboru».
Što se tiče dužine postupka pred Ustavnim sudom, «on nekad možda ima političke komponente, ali osobno mislim da prije svega ima odraz u jednom relaksiranom ritmu rada mnogih sudaca Ustavnog suda. Nije to nešto nužno smišljeno. To je stvar političke kulture i moglo bi se promijeniti izborom ljudi koji su drugačiji», smatra Barić, koja je ipak "pohvalila iskorak Suda u ovom mandatu."Mislim da je možda najveća mana manipuliranje vremenom donošenja odluka", rekla je Barić, koja Ustavnom sudu zamjera i pragmatizam nekih odluka, poput one o zdravstvenom odgoju koja je donesena između dva kruga izbora, dok se u slučaju Obiteljskog zakona pravdao čekanjem njihova završetka.
Smatra da bi kandidate trebale predlagati institucije, kao što je u njenom slučaju riječki Pravni fakultet, a Ljubić je upozorio da je "posao ustavnog suca šegrtski posao koji se može naučiti samo na Ustavnom sudu, koji jest politički sud, ali zato što kao negativni zakonodavac stavlja zakone van snage i tako djeluje na politiku, ali Sud ne smije politizirati svoje odluke tako da pogoduje ovoj ili onoj opciji".
O karijerama i/u ladicama
Jesu li rokovi ocjene ustavnosti i davanja mišljenja Ustavnog suda primjereni, također je zanimalo Lesara, a Ljubić smatra da je što se tiče roka za ocjenu ustavnosti, primjerena godina dana za zahtjev, a za prijedlog ne zna. Barić također smatra da je rok od godinu dana primjeren za odgovor, a kad je HDSSB-ov Josip Salapić pitao Bajića što misli o tome da je Ustavnom sudu trebalo 4,5 godine da donese odluku u slučaju Glavaš, iako je on cijelo to vrijeme bio u zatvoru, bivši glavni tužitelj je odgovorio da je «nedopustivo da odlučivanje, posebno kada je pitanju pritvor, traje tako dugo, to nas je dovelo i do apsurdne situacije. No, ne znam o konkretnom predmetu pa govorim kao građanin».
Ne zna Bajić ništa ni o tome da bi, kako mu je spomenuo Zelić, kao glavni državni odvjetnik koji je na toj poziciji bio i u vrijeme HDZ-ove i
HDZ-ov Davorin Mlakar upitao ga je misli li da mu je dosadašnja karijera otegotna ili olakotna okolnost, a Bajić odgovorio upotrijebivši pritom neprimjerenu usporedbu: "Mislim da mi više ide na štetu nego na korist jer glavni državni odvjetnik vam je kao izvanbračno dijete. Njega nitko ne voli, ne vole ga oštećeni jer ne zastupa dovoljno jako njihove interese, ne vole ga okrivljeni, država i društvo misle da je mogao napraviti više nego što je napravio. Preuzima odgovornost i oštricu za sve što se događa u društvu i to je u redu i zato je državni odvjetnik".
Štuke i somovi
Bajić i Barić kazali su i da bi Ustavni sud trebao prije prikupljanja potpisa ocjenjivati ustavnost referendumskog pitanja jer bi to bilo efikasnije, a građani se ne bi osjećali prevareno. Upitana kako bi kao ustavna sutkinja pokušala vratiti povjerenje građana u institucije, Kovačić je kazala kako bi to radila izdvojenim mišljenjima: «Ustavni sud je kao jezero i ako uđem u Ustavni sud bit ću kao štuka među somovima. Puno bi mogla napraviti izdvojenim mišljenjima. Njima možete kreirati politički, socijalni i kulturni život u Hrvatskoj. Ustavnom sudu trebaju ljudi koji će imati hrabrosti tako misliti, svi misle da je bolje ne raditi probleme, cijeni se poslušnost, a ja ne mislim biti poslušna ako dođem u Ustavni sud».
Upravo zbog šest dobivenih slučajeva pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, odvjetnik Boris Kozjak smatra da je dobar kandidat, a kolega mu Šime Savić odgovarajući na pitanje
Upitana za odluku o cijepljenju djece bivša pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić istaknula je pravo djeteta na zdravlje: «Roditelj donosi odluke, ali nije vlasnik djeteta, država je zamjenski roditelj djeteta i nekada treba intervenirati. Postoje zemlje u kojima je odluka prepuštena roditeljima, ali djeca koja nisu cijepljena u takvim zemljama ne mogu pohađati javne škole i vrtiće».
Oko pitanja Peđe Grbina,
