Junckerov plan za oporavak europskog gospodarstva te budućnost Strategije Europa 2020. kojoj predstoji revizija bile su ključne teme na plenarnoj sjednici Europsko gospodarskog socijalnog odbora (EGSO-a) održanoj 18. i 19. veljače u Bruxellesu uz otvoreno pitanje koliko je Europska komisija uopće predana tim ciljevima ili i Strategiji Europa 2020 prijeti sudbina odumiranja kao što je bio slučaj s Lisabonskom strategijom, piše za gong.hr iz Bruxellesa Marina Škrabalo, članica EGSO-a.
Junckerov plan - prioriteti za gospodarski oporavak
Odvojivši „čak“ jedan školski sat za predstavnike socijalnih partnera i civilnog društva iz svih država članica, šef Europske komisije pučanin Jean Claude Juncker dobrohotno je nastupio pred plenumom EGSO-a i uz kurtoazne riječi ohrabrio ih na daljnje aktivno praćenje i komentiranje europskih politika i propisa. Juncker je iskoristio priliku da bi i (pred) EGSO-ovcima odaslao glavnu poruku o tome što njegova Komisija treba i želi raditi u svrhu oporavka europskih društava udruženih u EU pa je osim što se pohvalio da je Komisija „skresala“ zakonodavni portfelj za gotovo dvije trećine te da preuzeto namjerava i završiti, podsjetio i na svoj program “Novi početak za Europu”.
U predstavljanju pred EGSO-om stavio je fokus na pet tema: ekonomsku i monetarnu uniji, digitalnu agendu, energetsku uniju, TTIP i novi investicijski plan što ukazuje usmjerenost na krupne sistemske inovacije u svrhu ekonomskog oporavka: „Glavni problem Europe ogromno je zaostajanje u ulaganjima za SAD-om koja su se od 2007. smanjila za čak 20 posto. Trebamo pametno koristiti postojeća proračunska sredstva, ali i ohrabriti na ulaganja i vlade pojedinih članica, posebno one koje misle da nismo dovoljno ambiciozni”, kazao je Juncker. Naglasio je pritom da bi novi investicijski plan Europski fond za strateška ulaganja trebao ubrizgati 315 milijardi eura u europsko gospodarstvo kroz javne investicije koje djeluju kao poticaji za pokretanje dodatnih privatnih ulaganja.
Govoreći o primjeru Digitalne agende za Europu istaknuo je da Europa nedovoljno koristi jedinstveno tržište za gospodarski razvoj: “Zatvorenici smo jednog nacionalnog mentalnog sklopa i zato zaostajemo za ostatkom svijeta. Imamo stotine operatera u Europi i neadekvatno regulirano tržište te SAD i Kinu s jedinstvenom regulativom. Mi smo previše okupirani nacionalnom suverenošću i to nas koči iako bi se moglo otvoriti masu radnih mjesta te stvoriti dodanu vrijednost veću od 100 milijardi eura u dvije godine”. U tom je smislu izložio svoja očekivanja od Transatlantskog trgovinskog sporazuma sa SAD-om kao generatora ogromnih novih ulaganja koji “predstavlja dobru prigodu za Europa jer će okupiti dva ekonomska bloka pri čemu naravno ne možemo praviti nikakve ustupke u pogledu europskih vrijednosti i standarda”.
“Borba protiv nezaposlenosti prvi korak u borbi protiv siromaštva”
Međutim, ova opća opaska oko TTIP-a nije razrađena u raspravi koja je uslijedila, a što se tiče energetske politike, Juncker je naglasio da je ona danas puno važnija nego prije 20 godina i da se pretvara u oružje: „Na primjer u odnosu s Rusima, ako nas napadnu preko energije, mi moramo biti fleksibilni i spremni za budućnost.“ Upitan o reindustrijalizaiciji Europe koju nije spomenuo, Juncker je odgovorio da je cilj njegove Komisije podizanje udjela od industrijske proizvodnje na 20 posto BDP-a EU.
Na kritike i pitanja članova EGSO-a, posebno iz druge sindikalne grupe, vezano uz politiku štednje, Juncker je priznao da se i sam osjeća odgovornim za politiku pretjerane štednje te da će se ova Komisija snažnije uključiti u rješavanje problema prekomjernih dugova i reviziju politike Troike, s time da glavni smjer djelovanja ostaje isti, a to su strukturne reforme: “Politika štednje dovela je do pretjerane štednje u državama obuhvaćenim sanacijskim programima. U izbornoj kampanji sam kritizirao funkcioniranje Trojke i manjak demokratskog legitimiteta što u jednom trenutku moramo revidirati“. „O Grčkoj neću govoriti, otkrio sam da prošla Komisija nije puno razgovarala o Grčkoj jer je slijepo vjerovala zaključcima Trojke. Očito je došlo do određenih grešaka“, kazao je Juncker, ali se nije odmaknuo od opće konstatacije da se strukturne reforme mora provesti.
Na primjedbu da njegov program nigdje ne spominje borbu protiv siromaštva, Juncker je rekao da je “borba protiv nezaposlenosti prvi korak u borbi protiv siromaštva” i dodao da Komisija radi na definiranju novog agregatnog pokazatelja minimalnog prihvatljivog standarda života koji bi nadopunio aktualne pokazatelje. „Ja sam spreman promovirati ideju minimalnog dohotka širom EU, za što ćemo sljedećeg tjedna dobiti podlogu u podacima Eurostata – iako nikoga ne možemo primorati, mi možemo pokušati uvjeriti države članice“. Juncker je najavio i uvođenje zajedničke konsolidirane porezne osnovice za trgovačka društva, a kao bivši premijer poznate porezne oaze u srcu kontinenta našalio se i na vlastiti račun: “Nemojte misliti da to izbjegavam jer sam iz Luxemburga, ja o porezima mogu govoriti na svim službenim jezicima EU!”
Razvojna strategija Europa 2020 – odbaciti ili obnoviti?
Druga važna tema za članove EGSO-a bila je razvojna strategija Europa 2020 koja je, podsjetimo, prije 10 godina entuzijastično usvojena kao poluga ostvarenja globalne konkurentnosti temeljene na „održivom, pametnom i uključivom rastu“. Takav je rast trebao uravnotežiti ekološke, socijalne i ekonomske ciljeve - smanjiti broj siromašnih za 20 milijuna, zaposliti 75 posto stanovništva, povećati udio visoko obrazovanih na 40 posto, za 20 posto smanjiti emisije stakleničkih plinova te za 20 posto povećati udio obnovljivih izvora kao i energetsku efikasnost. Upitan o budućnosti Strategije, Juncker je najavio da će se o njoj Komisija odlučivati na jesen, uz konzultacije širokog kruga dionika i pritom pozvao EGSO da sudjeluje u promišljanju njezine revizije što je shvaćeno kao znak ohrabrenja uslijed zebnji da je nova Komisija odustala od Strategije.
U tematskoj raspravi o strategija Europa 2020 otvoreno je niz pitanja, pa je tako Guntram Wolff, direktor instituta Bruegel upozorio da rezultati značajno zaostaju za ciljevima strategije što nalaže ozbiljno promišljanje njezine budućnosti: “Zaposlenost je na 68 posto; ulaganja u istraživanja i razvoj su još uvijek na dva posto BDP-a, a trebala bi skočiti na tri posto. Umjesto da se smanji, siromaštvo se povećava. Europa i nadalje nema svjetski pozicionirana vrhunska sveučilišta, a napredak vezan uz klimatske promjene uvelike je odraz pada industrijske proizvodnje. Međutim, najveći problem ove strategije nisu njezini ciljevi, nego izostanak provedbenih instrumenata na europskoj razini“.
Wolff je naveo i primjer tržišta rada gdje je cijena rada uvelike neujednačena, a malo je dobrih praksi, poput belgijske u kojoj se na razini nacionalnog vijeća za konkurentnost trošak rada periodično usklađuje s europskim prosjekom. Naime, borba protiv siromaštva trebala bi biti jedan od ključnih zadataka, ali za njega EU nema adekvatne mehanizme i uvelike ovisi o kapacitetima država članica.
Kako do oporavka?
U raspravi tijekom koje su prevladavali sumorni tonovi, talijanski sindikalist Stefano Palmieri, autor EGSO-ve obuhvatne analize postignuća strategije Europe 2020 iz studenog 2014, snažno se založio za koncept cjelovitog razvoja gdje su konkurentnost gospodarstva čvrsto povezane s javnim ulaganjima u obrazovanje i društvenu koheziju: “Institut Bruegel je pripremio veliko komparativno istraživanje o investicijama i istraživanje i razvoj u 28 država članica koje je pokazalo da su one države koje smanjuju javne troškove, one koje režu investicije u istraživanje i razvoj. Znači li to da mi režemo svoje mogućnosti razvoja rezanjem javnih troškova?“
„Kako ćemo se oporaviti ako smanjujemo šanse za rast u industrijama u kojima smo prije bili predvodnici, naročito kada ne ulažemo u obrazovanje i sveučilišta. Strategija Europa 2020 mora i može biti novi pokretač razvoja. Juncker je i sam rekao da ćemo to osigurati jedino ako je borba protiv siromaštva jedan od prioriteta – mi moramo osmisliti sredstva i instrumente. Trebaju nam adekvatne investicije. Važno je revidirati je i osnažiti, a ne pokopati”, poručio je Palmieri.
Nakon rasprave, EGSO je usvojio mišljenje koje je naručilo novo latvijsko predsjedništvo EU na temu napretka u provedbi strategije Europa 2020, koje se u prvom redu fokusira na međuodnos Junckerova investicijskog plana i ciljeva strategije te se zalaže za što čvršće povezivanje mehanizama upravljanja - Europskog semestra i nacionalnih programa reformi te strukturnih fondova i novog Europskog fonda za strateška ulaganja čiju se upravljačku strukturu tek kroji, a koje će 23. veljače u Zagrebu predstaviti potpredsjednik Komisije Jyrki Katainen. Važna ideja u ovom novom mišljenju EGSO-a je prijedlog izdvajanja dugoročnih socijalnih investicija, posebno onih u obrazovanje, koje država članice koriste za sufinanciranje strukturnih fondova iz obračuna prekomjernog deficita. Stoga je i izvjestitelj za ovo mišljenje Etele Barath iz Mađarske ponovio glavnu poruku EGSO-a Junckerovoj Komisiji da od strategije Europa 2020 ne treba odustati, nego ju treba obnoviti.
