Razmjena iskustva o primjerima dobre prakse i izazovima interkulturanog obrazovanja i obrazovanja nacionalnih manjina bila je glavna tema okruglog stola održanog u drugoj polovici studenog u organizaciji Srpskog demokratskog foruma, Nansen dijalog centra i Inicijative organizacija civilnog društva „SVI Mi – Za Hrvatsku svih nas“ u Pakracu.
„Osiguravanje uvjeta za interkulturalno obrazovanje naša je međunarodna obveza i obveza u ključnim dokumentima vezanim uz obrazovanje, ali je i dobit jer je trajni mir moguće postići jedino međusobnim učenjem o kulturnim različitostima, uvažavanjem tih različitosti te prepoznavanjem različitih kulturnih utjecaja i utjecaja manjinskih kultura kao dijela bogatstva zajedničke kulturne baštine“, istaknula je Ivana Milas iz Nansen Dijalog Centra.
Ovom je prilikom predstavljen i projekt „Nova škola“ koji će uključivati otvaranje škole u Vukovaru koja će raditi po nadograđenom kurikulumu koji naglašeno njeguje interkulturalnost i uvažavanje različitosti. Drugim riječima, bit će to škola u kojoj će učenici učiti ne samo o vlastitoj kulturi, nego i ostalim kulturama uključujući i kulture manjina te kroz participativne metode i izlazak u zajednicu istraživali kulturnu raznolikost kao dio zajedničkog kulturnog bogatstva. Na tom je polju već dosta učinjeno i kroz projekt „Kulturne i duhovne baštine zavičaja“ koji je razvio Nansen Dialog Centar kako bi učenicima omogućio da kroz izvanastavnu aktivnost uče o različitim kulturama koje su utjecale i dale doprinos njihovom zavičaju.
„Interkulturalno učenje sastavnica je i Programa za ljudska prava Vlade RH iz 1999. i građanskog odgoja i obrazovanja, ali u postojećim nastavnim planovima i programima nema dovoljno prilika za interkulturalno učenje, a osobito za učenje kroz nastavu izvan učionica i izlazak u zajednicu. Potvrđuju to i podaci istraživanja koji govore o sve većoj socijalnoj distanci mladih prema osobama drugih etničkih i nacionalnih pripadnosti, osobito prema Romima i Srbima, ali i nerazumijevanje ustavnog načela nacionalne ravnopravnosti, koje se pokazalo u istraživanju političke pismenosti mladih koji su proveli GONG i FPZG i prema kojem više od 40 posto ispitanih srednjoškolaca smatra da bi etnički Hrvati u Hrvatskoj trebali imati veća prava od ostalih. U takvom okruženju manjine nemaju podršku za učenje o vlastitoj kulturi, jeziku i pismu te se javljaju izazovi u provedbi modela obrazovanja manjina“, upozorila je Martina Horvat, voditeljica GONG-ova Edukacijskog centra i predstavnica inicijativa organizacija civilnog društva GOOD i SVI MI – Za Hrvatsku svih nas.
Preporuke za poboljšanje
Analizu manjinskog obrazovanja u Hrvatskoj u pogledu srpske nacionalne manjine izložio je Nemanja Relić iz Srpskog demokratskog foruma, naglasivši izazove u organiziranju C modela njegovanja jezika i kulture nacionalne manjine kao izborna opcija nakon nastave. „Za uspješniju organizaciju tog modela u svim školama u kojima se školuju pripadnici nacionalnih manjina ne postoji dovoljna politička i sustavna podrška, a roditelji učenika srpske nacionalne manjine ponekad nisu dovoljno informirani o pravu na obrazovanje djece na vlastitom jeziku i pismu ili se boje stigmatizacije svoje djece u zajednici“, upozorio je Relić.
Štoviše, kako je istaknuo njegov kolega Nikola Ivanović, „vrlo je mali broj učenika srpske nacionalne manjine uključen u obrazovanja na vlastitom jeziku i pismu, a još uvijek postoje i ravnatelji, koji pokazuju otpore prema organiziranju nastave na jeziku i pismu srpske nacionalne manjine“. Kad je, pak, riječ o obrazovanju Čeha, ono se odvija na različit način: od čeških škola koje obrazuju na češkom jeziku (A model) sve do njegovanja češkog jezika i kulture kroz izborne i izvan-nastavne aktivnosti u školama“, opisala je Tanja Novotni Golubić, zamjenica župana Bjelovarsko-bilogorske županije.
Sudionici su nakon zanimljive rasprave zaključili da je neophodno uložiti sustavne napore u podršku pripadnicima manjina da se obrazuju na vlastitom jeziku i pismu. Tako, između ostalog, u preporukama navode da Ministarstvo obrazovanja i jedinice lokalne i regionalne samouprave trebaju poticati škole da organiziraju obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina te sankcionirati kršenja. Škole trebaju informirati roditelje o značaju ovog oblika obrazovanja i učenicima osigurati nestigmatizirajuće okruženje i poticaj na uključivanje, a Vlada, Sabor i predsjednik trebaju poslati jasnu poruku o podršci manjinskom obrazovanju osiguravanjem uvjeta te konkretnim i simboličkim izražavanjem podrške.
