Pravosuđe, gospodarstvo, javne financije, poljoprivreda, zdravstvo, znanost, obrazovanje i sport te okoliš, promet i infrastruktura – područja su u kojima se nalaze najveći izazovi za borbu protiv korupcije, pri čemu ključ treba biti u jačanju integriteta, odgovornosti i transparentnosti, posebice na lokalnoj razini, upozorava se u Nacrtu strategije suzbijanja korupcije 2015. – 2020., koju je ministar pravosuđa Orsat Miljenić nakon završene javne rasprave predstavio u Saboru na upravo na tu temu održanoj tematskoj sjednici Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije. No dok se čeka i prateći Akcijski plan, a i s obzirom na svakodnevnu praksu, neke su stvari ostale visjeti u zraku iako su svi pozdravili Nacrt i participativnost u njegovoj izradi.
Nakon šest godina konačno se ukazala i nova strategija suzbijanja korupcije, a njezino prvo «veliko» predstavljanje održano je u parlamentu na tematskoj sjednici «Antikorupcijskog vijeća» i to upravo par sati nakon što je objavljeno da se Hrvatska na indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala za 2014. godinu nalazi na 61. mjestu od 175 zemalja svijeta. Hrvatska je u ovogodišnjem rangiranju osvojila 48 bodova (od maksimalnih 100) što je identičan rezultat lanjskom, no za dva boda više nego prije dvije godine.
Komentirajući te rezultate, predsjednik Vijeća HDZ-ov Vladimir Šeks kazao je da u javnosti i dalje prisutno shvaćanje da se korupciji nije stalo na kraj i zato je ta percepcija, jer ovdje je riječ o percepciji, javnosti «uvjetovana nedjelotvornošću svih onih koji su mjerodavni za prevenciju i suzbijanje korupcije. Mislim da je napravljen veliki pomak u represiji protiv počinitelja, u prevenciji, donošenju različitih zakonskih rješenja, ali građani to još nisu prepoznali».
S druge strane, pitanje je koliko vlast, ali i oporbe te svi oni koji se bave javnim poslom svojim postupcima pruža mogućnost za promjenu takvog stava javnosti o čemu bi se, posebice na lokalnoj razni, dali ispisati traktati. U međuvremenu, ministar Miljenić iskoristio je priliku i ukratko prisutnima (u ne baš zadovoljavajućem broju – jer Vijeće ni ovaj put nije bilo u punom sastavu, a ni zainteresirane javnosti nije bilo da bi «stvorila gužvu») predstavio Nacrt nove strategije suzbijanja korupcije.
U tom se dokumentu naglasak stavlja na prevenciju korupcije i stvaranje antikorupcijske kulture u društvu pri čemu je naglasak stavljen na važnost ispravljanja pogrešaka sustava koje dovode do korupcije, nadzor provedbe antikorupcijskih mjera te verifikaciju ispunjenih ciljeva, ponovio je Miljenić. Opet je istaknuo i da je velika stvar za ovu Strategiju to što je Nacrt nastao u participativnom procesu koji je uključio široku javnost, uključujući ne samo sva relevantna tijela javne vlasti, nego i građane, medije te organizacije civilnog društva kao pogled «izvana».
Kome su (ne)bitni Povjerenica za informiranje i mediji?
Njihovo uključivanje u borbu protiv korupcije ujedno je i jedno od strateških područja na koje se Strategija usmjerava, uz trgovačka društva u većinskom vlasništvu države, posebice na lokalnoj razini, te pravo na pristup informacijama. S obzirom na ovo posljednje, neki od upitnika odnose se na činjenicu da je samo dan ranije u Saboru usvojen proračun iz kojega Povjerenici za informiranje, ključnoj instituciji kad je riječ o tom ustavnom pravu i jednom od ključnih sredstava za borbu protiv korupcije, opet, čak ni unatoč u zadnji tren priloženom i prihvaćenom «spasiteljskom» amandmanu, ni ovaj put nisu osigurana dovoljna sredstva za rad.
Na to se, međutim, nitko na sjednici Antikorupcijskog vijeća niti jednom jedinom riječju nije osvrnuo, baš kao niti na dio Strategije koji se odnosi na medije, koji također mogu biti snažni saveznici u borbi protiv korupcije. Pod uvjetom da to znači i razotkrivanje netransparentnih vlasničkih struktura i načina financiranja te osiguranje poštovanja profesionalnih standarda novinarske prakse.
Međutim, svi su se složili da tajni, kad je u pitanju javni novac, ne smije biti, a potreban je i etički kodeks za zastupnike, kao i za službenike u jedinicama lokalne i regionalne samouprave te tijela koja će brinuti nad njegovom provedbom. U cilju jačanja samoregulacije, sukob interesa treba biti upravljano područje, a iznimno važna jest prevencija korupcije na kojoj i počiva ovaj Nacrt, kao i napori u borbi protiv korupcije kad je riječ o postupcima javne nabave kao području podložnom korupcijskim rizicima, baš kao i u slučaju davanja sponzorstava i donacija.
U svemu tome, važnu ulogu imat će i stručne osobe odgovorne za financijsko upravljanje i kontrole te «zviždači» premda još ostaje otvoreno pitanje hoće li biti zaštićeni posebnim zakonom, kao i sudbina Zakona o lobiranju. Ono na čemu još ostaje dosta posla jest primjena instituta oduzimanja imovine, napose proširenog uzimanja imovine, kao i kontrola te nadzor nad izvanproračunskim korisnicima, poput Fonda za zaštitu okoliša i sličnih pravnih osoba s javnim ovlastima. A naposljetku kad je već proces izrade bio participativan, dobro bi bilo da takva bude i evaluacija te da ono što je najvažnije, kako su zaključili sudionici sjednice, sve to zaživi u praksi, kako na nacionalnoj, tako i na lokalnoj razini.