Milanović o strateškim investitorima: „prvi vjetar, a ne peta decimala“

26. studenoga 2014.

Hrvatska žeđa za investicijama, a navodnjavanje je trebalo biti izvršeno kroz Zakon o strateškim investicijskim projektima. Investicijska klima, međutim, i dalje ne mami ulagače. Između ostalog i zbog nepotrebnog Zakona koji glumi flaster umjesto reforme javne uprave kao prave strateške investicije.  Sada, Vlada ide i korak dalje pa je na drugu stranu Markova trga poslala izmijenjeni Zakon kojim „potencijalnim investitorima“ bez novca nudi čak i pomorsko dobro.

„Ozbiljne investitore sa zatvorenim financijskim konstrukcijama može privući samo ozbiljna država s uređenim i efikasnim sustavom javnog upravljanja“, podsjećaju organizacije civilnoga društva, koje od samog početka upozoravaju na ozbiljne nedostatke Zakona o strateškim investicijskim projektima, odavno ga prozvavši „drugim zakonom o golfu“. Vlada, međutim, za ta upozorenja, po običaju, nema sluha.

Milanović o strateškim investitorima: „prvi vjetar, a ne peta decimala“ 1
izvor: HINA/ Lana SLIVAR DOMINIĆ/ ua

Koliko uopće ima strateških projekata?

Štoviše, nakon što se u godinu dana koliko Zakon postoji, pokazalo da većina dosad prijavljenih investicijskih projekata nije imala zatvorenu financijsku konstrukciju, Vlada je odlučila dodatno olabaviti kriterije kako bi investitorima još olakšala ulaganja. I to zato, kako reče prvi čovjek Banskih dvora Zoran Milanović , „potaknut iskustvom“ da bi „zakonito pogodovali onima koji žele ulagati, pri čemu investitorima treba dati prvi vjetar u leđa, a ne tražiti sve u petu decimalu.“

Koji trenutak prije tog premijerovog „strateškog promišljanja“, ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak izvijestio je kolege na sjednici Vlade da je „trenutno pet projekata prošlo proceduru, devet je u proceduri Povjerenstva za strateške investicijske projekte, a 18 u završnoj fazi administrativne pripreme, dok je sedam odbačeno zbog nepotpune financijske dokumentacije“.

Što donose predložene izmjene i dopune?

Moglo bi se činiti da sedam doista jest magičan broj nakon što se Vlada opet upustila u proširivanje prečaca pa predloženim izmjenama i dopunama zakona omogućava lakše i fleksibilnije podnošenje financijske dokumentacije vezane uz projekt.

Novina je i odredba da privatni zainteresirani investitor u roku od 60 dana od dana donošenja Vladine odluke o proglašenju strateškog projekta,  Ministarstvu gospodarstva mora dostaviti dokaz o osiguranim izvorima financiranja u visini od najmanje 10 posto ukupne vrijednosti projekta, a to uključuje bankarsku garanciju domaće ili strane banke, i/ili namjenski deponirana oročena novčana sredstva na rok od devet mjeseci. Privatni ili javno-privatni projekt zainteresirani investitori prijavljuju Agenciji za investicije i konkurentnost.

U odredbu vezanu uz sklapanje Sporazuma o pripremi i provedbi projekta s privatnim investitorom koji sklapa ministar gospodarstva, dodano je da se na tekst Sporazuma traži mišljenje i suglasnost Ministarstva vanjskih i europskih poslova i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

Propisuje se i postupak odabira potencijalnih strateških projekata koje bi se moglo realizirati na nekretnini koja je prostornim planom planirana za razvoj investicijskih projekata, a nad kojom država ima većinu suvlasničkih dijelova prema stanju u zemljišnim knjigama ili nekretnini nad kojom država i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ima(ju) većinu suvlasničkih dijelova. Povrh svega, strateški projekti mogli bi se realizirati i na pomorskom dobru ako ono čini funkcionalnu i poslovnu cjelinu s navedenim nekretninama.

Milanović o strateškim investitorima: „prvi vjetar, a ne peta decimala“ 2
izvor: HINA/ Lana SLIVAR DOMINIĆ/ ua

„Crpljenje javnih resursa za projekte daleko od realizacije i učinka“

Zbog svega navedenog, GONG i Zelena akcija već su upozorile da će se „pod krinkom „lakšeg i fleksibilnijeg podnošenja financijske dokumentacije vezane uz projekt“ novom kategorijom „potencijalnih investitora“ koji imaju tek 10 posto osiguranih sredstava za realizaciju projekata umjetno napumpavati liste „potencijalnih projekata“. Drugim riječima, crpit će se resurse javnih institucija za servisiranje poduzetnika čiji su projekti daleko od realizacije i bez doglednog učinka na povećanje broja radnih mjesta i gospodarskog razvoja Hrvatske“.

„Volio bih živjeti u zemlji u kojoj ovaj Zakon nije potreban, u kojoj bismo imali jasna pravila i gdje bi službenici na bilo kojoj razini bili efikasniji“, kazao je ministar Vrdoljak u prošlogodišnjoj saborskoj raspravi na temu ovog Zakona.

S obzirom na rečeno, dalje je nejasno zašto Vlada u kojoj sjedi uporno ignorira činjenicu da bi umjesto „ovog kratkovidnog  "lex specialisa" trebala donijeti i djelotvorno provesti strategiju reforme javne uprave, koja će uključiti i koncept teritorijalnog preustroja i racionalizacije kao pretpostavke djelotvorne decentralizacije. Nastavno na to, potreban je i akcijski plan za eliminaciju administrativnih barijera u poslovanju s građanima i poslovnim sektorom te stvarna, a ne samo deklarativna nacionalna razvojna strategija temeljena na načelima održivog razvoja s preciznom financijskom podlogom i uvezana s planom korištenja EU fondova“.

Umjesto toga, Hrvatska je zapela s, kako jednom reče ministar optimizma, regionalnog razvoja i europskih fondova Branko Grčić, „revolucionarnim zakonom koji će iz temelja promijeniti okruženje za strateški vrijedne investicijske projekte“. Je li to revolucija na čekanju ili?

chevron-right