Građani imaju pravo na dobru upravu, a pritom ključne uloge imaju transparentnost i odgovornost lokalne i regionalne samouprave. No, unatoč procesima demokratizacije i integracije u Europsku uniju, čak 74 posto jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj još je uvijek netransparentno, pokazuju najnoviji rezultati LOTUS-a. Što se tiče budućnosti, s obzirom na to kako vlast tretira instituciju Povjerenice za informiranje, taj bi broj mogao i porasti.
«Pravo javnosti da zna», koje podrazumijeva da građani imaju pravo znati kako se donose odluke koje utječu na njihov svakodnevni život, trebalo bi možda i najvidljivije biti prisutno na lokalnoj razini, a u današnje vrijeme doista je vrlo lako ostvarivo kroz internetske stranice općina, gradova i županija. Naravno, sama dostupnost ne znači i jamstvo transparentnog i dobrog upravljanja, no ona jest jedan od ključnih preduvjeta za sudjelovanje građana i kontrolu vlasti.
Svijest o tome bolja je na nacionalnoj razini dok je na "lokalnoj situacija u nekim slučajevima katastrofalna", ocijenila je u intervjuu za portal H-alter povjerenica za informiranje Anamarija Musa. Da je stanje zabrinjavajuće, pokazali su i rezultati najnovije runde LOTUS-a iz kojih je vidljivo da iako, primjerice pravo na pristup informacijama pokazuje kontinuirani, pa i značajan napredak, još uvijek svaka četvrta jedinica nije odgovorila na službeni zahtjev za pravom na pristup informacijama. Pritom, problem nije u lošem pravnom okviru, nego u njegovoj sustavnoj provedbi u praksi.
Istovremeno, Hrvatska, premda se načekala da dobije instituciju Povjerenika za informiranje, ima jedan od najboljih Zakona o pravu na pristup informacijama, ali Ured Povjerenice ima tek četiri zaposlenika koji ne mogu provoditi edukacije i inspekcijski nadzor da bi natjerali sva tijela javne vlasti da budu transparentna zbog čega pravo na pristup informacijama i dalje ostaje, kako je to Musa opetovala, «13. prase», a institucija Povjerenika kao neželjeno dijete.
Lokalna samouprava u 21. stoljeću, a pravo na pristup informacijama 13. prase
Nadzor nad provedbom Zakona te inspekcijski nadzor spadaju u krug zadaća institucije Povjerenika za informiranja, baš kao i ponovna uporaba informacija, informiranje javnosti i promicanje prava na pristup informacijama te edukacija službenika za informiranje u tijelima javne vlasti i upoznavanje s njihovim obvezama u vezi s primjenom ovog Zakona. Za sve to potrebna su sredstva, a njih kad je u pitanju Ured Povjerenika iz nekog razloga nikako nema iako je riječ o instituciji koja bi da joj Vlada i Sabor doista žele omogućiti rad – novac štedjela, i to (ne samo) kao jedno od ključnih sredstava u borbi protiv korupcije.
Umjesto toga, Ured od samog osnutka muku muči sa sredstvima, a ista se igra nastavlja i u nadolazećim godinama. Proračun za 2015. u odnosu na ovogodišnji manji je, doduše, za samo 398 kuna i iznosi milijun i 835 tisuća kuna što već sad nije dovoljno za sve zadaće Povjerenice, a u 2016. i 2017. planirano je dodatno smanjenje sredstava u iznosu od oko 70.000 kuna.
Iduće godine Ured bi konačno trebao dobiti još tri zaposlenika koji bi trebali obavljati inspekcijski nadzor. Kako – nije baš jasno s obzirom na to da, kako se Musa, već nekoliko puta požalila u javnosti, uopće ne posjeduju niti jedan službeni automobil, niti imaju novac za gorivo. Ostaje, dakle, «rad na terenu u Zagrebu dok će jedinice lokalne samouprave i njihova poduzeća opet ostati ispod radara». Također, i dalje nije jasno kako tako malen broj ljudi može nadzirati 6.000 tijela javne vlasti?
Naime, da bi Ured Povjerenice mogao ispunjavati sve zadaće koje mu propisuje Zakon, nužno je budžet od 1,8 milijuna kuna povećati za dodatnih 1,5 milijuna kuna. U suprotnom, Vlada i Sabor još jednom pokazuju da ne razumiju logiku ustavnih prava, a posljedice takvog ponašanja već sada daju ozbiljnih razloga za brigu. Pritom, je posebno žalosno da uz konačno postojanje Povjerenice, koja se unatoč praktički nemogućim uvjetima rada upire što bolje raditi svoj posao i ima rezultata, istovremeno razina transparentnosti leluja i prijeti padom.
LOTUS 2014 razotkriva tužnu sliku
Prolazeći kroz rezultate LOTUS-a, najviše brinu rezultati vezani za javnost rada predstavničkog tijela jer bez sustavne objave svih relevantnih informacija, nije moguće očekivati uključivanje i smislen doprinos građana i zainteresirane javnosti procesima političkog odlučivanja, a stanje javnih financija mora biti javno i transparentno jer je svrha pristupa informacijama kontrola vlasti.
Ovdje je, pak, zapravo riječ o dvostrukom kršenju ustavnih prava – prava na pristup informacijama te prava na jednakost postupanja tijela u skladu s demokratskim načelima transparentnosti i odgovornosti i njihovom pravu na dobru upravu, bez obzira u kojem dijelu Hrvatske žive.
