Zanimljiva je odluka Vlade prema kojoj će pobjedniku bitke za Pantovčak pripasti i milijun kuna. Naime, na predsjedničkim izborima 2010. naknada je u odnosu na ovu iznosila „mršavijih“ 250.000 kuna odnosno pola milijuna kuna. Sredstva su u proračunu povećana i političkim strankama, a s druge strane - primjerice za Ured Povjerenice za informiranje kao jednu od ključnih institucija u borbi protiv korupcije - novca navodno nema ni da ga se povećalom traži.
Osim što je na današnjoj sjednici Vlada konačno raspisala izbore za predsjednika Republike Hrvatske i to za nedjelju, 28. prosinca 2014. godine, usvojila je i Odluku o visini naknade troškova izborne promidžbe za izbor Predsjednika RH. Njome se određuje da „kandidat koji dobije najveći broj glasova dobije naknadu troškova od milijun kuna, a ostali kandidati koji su dobili preko 10 posto glasova, razmjerno broju dobivenih glasova u odnosu na prvog kandidata, u drugom krugu 20 posto od iznosa naknade utvrđene u prvom krugu“, kako je to „pojasnio“ ministar uprave Arsen Bauk.
Pravo na naknadu predsjednički kandidati ostvaruju nakon što Državno izborno povjerenstvo objavi rezultate izbora, međutim, na prošlim je predsjedničkim izborima naknada bila „recesijska“. Naime, tadašnja Vlada je prepolovila naknadu za troškove izborne promidžbe i odlučila da će svi predsjednički kandidati koji dobiju najmanje 10 posto glasova kao naknadu za troškove izborne promidžbe dobiti po 250.000 kuna.
Podsjeća na to i GONG-ov „Konačni izvještaj o izborima za Predsjednika Republike 2009./2010.“ u kojem se navodi da su „u skladu s Vladinom odlukom, prava na spomenuta sredstva ostvarilo četiri kandidata: Andrija Hebrang i Nadan Vidošević po 250.000 kuna te Ivo Josipović i Milan Bandić po 500.000 kuna budući da su sudjelovali i u drugome krugu izbora“.
Otkud ovaj nagli skok mogli bi se pitati mnogi, je li riječ o želji za više transparentnosti i boljem nadzoru javnog novca jer u tom smjeru je govorio premijer Zoran Milanović kad ga se ovih dana pitalo kako to da su političke stranke dobile više sredstava iz proračuna dok se gotovo svi ostali moraju odricati, a na što je on odvratio da „ta konstatacija baš i ne stoji“.
Kontrola bez kontrolora?
„Sve političke stranke su kroz sve ove godine dobivale sve manje i manje, to znam po onome što je dobivala moja stranka. To su pravila igre, koja su dobra, jer osiguravaju da se u politici zna odakle dolazi novac, da nemamo neke tajne račune na koje građani uplaćuju po 100.000 kuna, a da ni ne znaju da su uplatili“, kazao je Milanović i podsjetio: „Vidjeli smo što se događa kad stranke uzimaju novac iz javnih poduzeća, kad to lideri stranaka rade za svoj račun i za račun stranke. Ja kao predsjednik stranke znam jako dobro kako se teško s time nositi u kampanji, jer smo radili transparentno i imali smo dovoljno novaca. No, konkurencija koja bi trebala imati malo više od nas ima triput više. Sad su računi čisti, čim uđeš u parlament država će financirati određene troškove kampanje. Sve što stranci treba, osim nešto novca za plaće, je novac za kampanje, a taj novac sada nadziremo strože nego ikada“.
Međutim, neki se prisjećaju da u SDP-u još nisu podmirili stare dugove nastale financiranjem prvog Josipovićevog pohoda na predsjedničke dvore, naime, „kredit, kojeg se uredno otplaćuje, u cijelosti bi trebao biti isplaćen 2015.“, kazala je početkom ove godine tadašnja glasnogovornica Vlade i SDP-a Ivana Grljak tportalu, koji je pisao o revizijskom izvješću SDP-a u kojem su se pojavili novi krediti za financiranje prve Josipovićeve kompanije.
Upitan je li riječ o više transparentnosti, mogućem prebijanju troškova ili možda nečem trećem, izvršni direktor GONG-a Dragan Zelić komentirajući Vladinu odluku o povećanju sredstava za pobjednika predsjedničke utrke ističe: „Iznenađujuće je da Vlada u okviru općih mjera štednje povećava naknadu troškova izborne promidžbe putem nove formule u kojoj prednost ima kandidat koji osvoji najviše glasova. Postavlja se pitanje zašto nema novca za rad Povjerenice za informiranje, koja bi uz adekvatne uvjete rada mogla dodatno uštedjeti javna sredstva. Možda je naivno očekivati da kandidati izdvoje dio naknade troškova izborne promidžbe za prevenciju korupcije, odnosno za rad Povjerenice kad već Vlada za njezin rad ne može naći sredstva“.
